Mijenja li vožnja vino ili možda mijenja nas?

Prvu grupu vina vozili su na kušanje. Druga je letjela dva, a treća 60 dana prije. Četvrta je bila u podrumu. Kušači nisu osjetili razliku

To nije vino koje smo u podrumu pili, požalio mi se prijatelj dan nakon povratka iz Istre. Dok smo kupovali vina “za doma”, upozorio sam ga da ne otvara butelje čim stigne kući, nego da ih pusti da se odmore nekoliko dana. Nije izdržao pa je “kažnjen”. Vino u kojem smo u vinariji dan prije uživali, kod kuće mu se nije dopalo. Zna se dogoditi da ponesu ugođaj i društvo pri kušanju vina tamo gdje i nastaje, pa i dojam bude bolji nego što bi objektivno trebao biti, no u ovom slučaju nije bilo tako. Uvjerili smo se u to nekoliko dana poslije, zajednički kušajući isti taj lijepi istarski crnjak. Vino koje se “odmorilo” više nije davalo razloge za zamjerke. Samo smo se sjetno prisjećali lijepog vinskog putovanja. Četvrt stoljeća vinskog iskustva naučilo me da vinu nakon duljeg transporta doista treba mirovanje, ali nedavno ispitivanje fenomena koji na engleskom nazivaju “travel shock” govori drukčije. Danski enolog Jonas Tofterup, koji živi u Španjolskoj, a jedan je od 390 ljudi iz cijeloga svijeta s titulom Master of Wine, uzeo je iz vinarije Viña Mayor u Riberi del Duero 48 boca tempranilla s oznakom reserve iz 2012., koje do tog trenutka nisu napuštale podrum. Karton s 12 boca poslao je dva mjeseca prije planiranog kušanja zrakoplovom u Dansku i odmah vratio u Španjolsku. Drugi karton prošao je isti put dva dana prije kušanja, a treći se, ponovno dva dana prije kušanja, vozio osam sati po španjolskim cestama. Četvrti je karton cijelo to vrijeme mirovao u vinariji. Tofterup je na kušanje pozvao 12 sommeliera. Vina im je, ne govoreći što su prošla, donio u čašama te ih zamolio da ih ocijene. Čak je svakome “podvalio” dvije čaše vina iz iste boce. Vina koja su letjela imala su u boji smećkastu notu, a na mirisu i okusu značajnih razlika nije bilo. Netom

prije kušanja Tofterup je u laboratoriju vinarije analizirao vina. I tu je bila jedna razlika. Vina koja su letjela imala su od dva do tri miligrama slobodnog sumpora po litri manje nego ostala. To je pojasnio mogućnošću da je tijekom leta kroz pluteni čep u bocu ušla mala količina kisika. Kako su ta vina i boju promijenila, može se reći da let zrakoplovom, koji ne znači samo trešnju, nego i promjene temperature i tlaka, ubrzava starenje vina. cjenjivači nisu osjetili da je u “letećim” vinima bilo manje slobodnog sumpora, čija je uloga baš da spriječi starenje vina. Za crnjake poput glavnog lika ove priče uobičajena količina slobodnog sumpora je između 15 i 25 miligrama po litri. Crna vina u pravilu su stabilnija od bijelih pa je i jedan od zaključaka ovog organoleptičkog i laboratorijskog ispitivanja bio da ga treba ponoviti s drugim tipovima vina. Ocjenjivači očekuju da će tad i njihove ocjene biti drukčije. Očigledno su i njih iznenadile gotovo identične ocjene koje su dali. Transportni šok desetljećima je prihvaćen kao činjenica. Štoviše, postoje i “transporteri” koji stvaraju, ili zadržavaju, uvjete kakvi su u vinskim podrumima. Štite boce od sunčevih zraka, promjena temperature, međusobnog udaranja... Takve torbe za dvije ili tri boce stoje oko 1000 kuna. Puno je, ali u njima se ne voze svakodnevna vina, nego ona skuplja od torbe. Pitanje je štite li ti transporteri i od promjena tlaka u zrakoplovima na 10.000 metara. Rijetko kupujem vina kad putujem zrakoplovom, a nedavno (vidi stupac lijevo) nisam imao problema. Nakon što se odmorilo bilo je izvrsno. No dok sam još odmah po dolasku kući otvarao vina koja sam dovezao, razmišljao sam i o drugoj mogućnosti. Možda je putovanje loše utjecalo na mene pa mi se zato vino nije dopalo.

O