Stoljeće i pol Rijeka je krila tri žene koje je slikar štovao

slavan da će se njegove slike procjenjivati i na 150 milijuna dolara... Onaj balavac bio je Gustav Klimt, onaj još mlađi bio je njegov brat Ernst, a treći njihov kompanjon Franz Matsch. De Ciotta bi se vjerojatno i pošteno iznervirao što su te tri slike Gustava Klimta tako dugo ostale poznate uglavnom samo stručnoj javnosti. Sve to relativno od nedavno počelo se naglo mijenjati kako napreduju pripreme za izložbu “Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza”, koju će Muzej Grada Rijeke u sklopu Europske prijestolnice kulture 2020. organizirati od 14. srpnja do 14. listopada. Svi vole Klimta, cijeli svijet voli Klimta. Njegove slike ljudi tiskaju na majicama, šalicama, plakatima, bilo gdje, obožavaju ga. A ovo će biti izložba s tri originalna, svijetu praktično nepoznata i skoro najranija Klimta, plus još šest onih drugih ulja na platnu sa stropa i drugdje iz dvorane HNK u Rijeci, te još i skice za te slike i kolorirane studije. Niti to nije kraj priče. Autorica izložbe Deborah Pustišek Antić smislila je još i 40-ak drugih skica i studija iz kasnije, secesijske faze Klimta. Ali prvo da razjasnimo nešto. Je li Klimt doista putovao u Rijeku i tu proveo neko vrijeme slikajući “Sv. Ceciliju”, “Orfeja i Euridiku”, te “Marka Antonija i Kleopatru”?

“Nemamo nikakav dokaz da su oni osobno došli u Rijeku i da su bili prisutni u kazalištu. Kad su slike naručene, vjerojatno su preko arhitekata Fellnera i Helmera poslali naručena platna. Mi vidimo da su kooperante uglavnom birali građevinska firma iz Ljubljane ili grad kao naručitelj, ali su Klimta, njegova brata i Matscha angažirali arhitekti iz Beča. I oni su im sigurno dali upute o dimenzijama, obliku i izgledu platna. A i vidi se da na nekim mjestima ukrasni okvir malo više prekriva sliku, negdje nešto manje. Dakle, to nije baš idealno i negdje okvir sliku pokriva i malo previše”, objasnila nam je autorica izložbe. Pustišek Antić je rekla kako nije isključeno da je Klimt kasnijih godina i dolazio na Kvarner, u Opatiju, možda i u Rijeku, i to ima smisla. Početkom stoljeća sve te slikarske majstore secesije, kao i najveće njemačke kompozitore, cijelu tu hordu, u Beču je okupljao Wittgenstein. Izložba “Izazov moderne” u Klovićevim dvorima u Zagrebu 2017. otkrila je zaprepašćujuće razmjere podudarnosti umjetnosti između carske metropole i periferije tog doba, Beča i Zagreba. Od svih tih umjetnika uz Hrvatsku je najvezaniji bio Mahler. On je sa suprugom Almom Mahler često posjećivao Opatiju, koja je tad već bila popularno turističko odredište. Gustav Mahler se 1901. tu oporavljao od operacije, skladao je svoju “Šestu simfoniju”, neki tvrde i “Četvrtu”, i svaki put je putovao sa suprugom. A ona je bila posebna priča.