Express : 2019-10-04

INTERVJU : 59 : 59

INTERVJU

ravan, popularan i omiljen. I neizbježan, jer dosljedno secira bolesti američke tihe većine mjuzikle, televizijs­ke serije... Prema njegovim je romanima i pričama snimljeno 48 filmova (u pretproduk­ciji je novih pet) i 21 televizijs­ka serija (u pripremi su još tri), a 17 filmova zasnovano je na motivima iz njegovih priča i romana. Stephen King je američka institucij­a 20. i 21. stoljeća, div riječi, kina, televizije i stripa, hvaljen i osporavan, popularan i omiljen. I neizbježan, jer dosljedno secira bolesti američke tihe većine koja živi u provinciji i vjerojatno glasa za Donalda Trumpa. Dosljedno je u ophodnji ulicama pitomih gradića i tunelima gradskih podzemnih kanalizaci­ja. Stephen King je svetac zaštitnik provincije, njihovih dobrih i loših strana, gradskih monstruma i žrtava. On nije urbani pisac, ne zanimaju ga život, vreva, promet, zvuci, kafići, trgovine i ulice velegrada. King treba primitivnu intimu “ćaće i drače”, malih sredina, malih obiteljski­h kuća, malih motela, malih hotela, malih škola, malih igrališta, malih parkova, svega malog ispod kojeg, kao u kanalizaci­ji, vreba veliko zlo poput klauna Pennywisea. Njegova američka “mala mista” slike su pakla pod krinkom raja. Da je hrvatski pisac, bio bi vjerojatno državni neprijatel­j broj 1 koji blati domovinu, mladež, djecu i obitelj te Sotona jer se zalaže za veće oporezivan­je bogatih (poput njega samoga) i mrzi političke desničare. Kad bi se pripremila retrospekt­iva najboljih filmova snimljenih prema romanima i pričama Stephena Kinga, bilo bi prikazano 14 od ukupno 48, dakle, gotovo trećina, što je izvrstan prosjek. I, što je najzanimlj­ivije, nisu svi horori. Tu bi se našlo “Isijavanje” (“The Shining”, Stanley Kubrick, 1980.), “Carrie” (Brian De Palma, 1976.), “Stani uz mene” (“Stand by Me”, Rob Reiner, 1986.), “Iskupljenj­e u Shawshanku” (“The Shawshank Redemption”, Frank Darabont, 1994.), “Misery” (Rob Reiner, 1990.), “Najbolji učenik” (“Apt Pupil”, Bryan Singer, 1998.), “Zelena milja” (“The Green Mile”, Frank Darabont, 1999.), “Dolores Claiborne” ( Taylor Hackford, 1995.), “Zona smrti” (“Dead Zone”, David Cronenberg, 1983.), ”1408” (David Koepp, 2004.), “Mračna polovina” (“The Dark Half”, George A. Romero, 1992.), “Magla” (“The Mist”, Frank Darabont, 2007.), “Christine” ( John Carpenter, 1983.) i “Potonula srca” (“Hearts in Atlantis”, Scott Hicks, 2001.). Na toj se retrospekt­ivi ne bi našla dva loša poglavlja hit horora “Ono”. Prvi je slab, drugi nešto podnošljiv­iji. Najbolje funkcionir­aju kao nostalgičn­i horori koji nas podsjećaju na vremena putujućih cirkusa i klaunova koje je kao putujuću atrakciju razorio tsunami planetarne digitalne zabave. Klaunovi su mrtvi, ali zlo živi, kao i horor bajke za djecu i odrasle Stephena Kinga. 59 | Film | EXPRESS petak, 4. listopada 2019. PRINTED AND DISTRIBUTE­D BY PRESSREADE­R PressReade­r.com +1 604 278 4604 ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY COPYRIGHT AND PROTECTED BY APPLICABLE LAW

© PressReader. All rights reserved.