Uglavnom, svi nešto prijete izborima. Ali nikom se baš ne ide...

Ni Vrdoljaku, kojemu je svaki dan na vlasti dragocjen. Ni Bandiću, koji jedino ovako ima utjecaj na svoje sudske procese. A niti Plenkoviću, koji jedva čeka svoje predsjedanje Europskom unijom

Nije li to paradoksalno? Oni koji su se tri godine najžešće borili za ostanak u vlasti sad su najglasniji u najavama prijevremenih izbora. Hrvatska narodna stranka počinila je samoubojstvo iz zasjede priklanjanjem HDZ-u, spašavanjem Plenkovićeva “Titanica”, izdajom birača i raskolom u vlastitim redovima, samo da bi ovih dana zaprijetila konačnim (?) izlaskom iz Vlade ako se profesorima i nastavnicima ne povećaju plaće za dva posto. Milan Bandić poveo se za njihovim primjerom. On je zaprijetio da će njegovi “žetončići” u Hrvatskom saboru uskratiti podršku svakoj inicijativi Vlade sve dok se profesorima ne povećaju plaće. Nakon što je u svoj saborski klub primio otpadnike, prebjege, preletače i trgovce svih boja i predznaka.

Igru je prihvatio i HDZ, stranka koja je u ove tri godine pokazala da je spremna paktirati sa svakim samo da bi se održala na vlasti. Počela je s Mostom, pa ga trampila za HNS, pa se zakačila za Srbe i nacionalne manjine, samo da bi sudbinu povjerila u ruke “žetončićima” i optuženicima pod kontrolom višestruko optuženog Milana Bandića.

Sad čak i HDZ naveliko govori o tome da su i oni spremni za prijevremene izbore. Odjednom se svi busaju u prsa, nabacuju prijetnjama, ucjenama i neodgovorenim mejlovima, nakon što su godinama trpjeli sve i svašta samo kako bi se održali još koji mjesec ili godinu na vlasti. Nije li to baš prekrasno?

Rušenje Vlade najavljuju i prijevremenim izborima prijete oni koji se vjerojatno više nikada, sigurno ne u istom broju i sastavu, neće vratiti u Hrvatski sabor, a kamoli u Vladu. A na prijevremene izbore prkosno pristaje stranka koja je jedva sklepala klimavu koaliciju za preživljavanje na vlasti i apsolutno nema pojma s kim bi mogla koalirati nakon izbora. Jer, u tome je upravo draž ovog prepucavanja izborima: mogu svi ići na izbore (a ubrzo će i morati), ali veliko je pitanje tko će se s njih vratiti.

Recimo, hoće li se vratiti Andrej Plenković?

Njegov premijerski mandat toliko je izrešetan aferama i skandalima, korumpiranim ministrima, klijentelizmom, sukobima i svađama, da je pitanje u kakvom će stanju on izvesti HDZ na izbore i hoće li preživjeti izbore u vlastitoj stranci. Nema s kim se Plenković nije posvađao i nema kome se nije zamjerio, od HDZ-ovih desničara do sindikata, novinara, udruga, kao i Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa.

Na vlasti je samo tri godine, a čini se kao da je već sedam. Toliko je prtljage natovario na vlastitu, a i našu grbaču.

Tu je onda i Milan Bandić. Veliko je pitanje hoće li prije dočekati izlazak na izbore ili odlazak u zatvor. Ni na prošlim parlamentarnim izborima nije uspio ući u parlament, već je od prvog dana krenuo s krađom i otimanjem zastupnika s drugih lista. A njegovo eventualno rušenje HDZ-a u Saboru moglo bi dovesti do toga da HDZ njega ruši u Zagrebu. To je ionako zakon spojenih posuda.

Da se i ne govori o tome kako Bandić krizu Vlade izaziva svaki puta kad mu krene neko od suđenja za korupciju i zloupotrebu dužnosti.

I jasno, tu je i HNS. Što je on nakon ovog katastrofalnog mandata? Napustila ga je i zadnja uzdanica s europskih izbora, župan Matija Posavec, kojeg je stranka gurnula u prvi plan kako bi joj oprao obraz od nezapamćene izdaje birača. Ova vlast nije se, uglavnom, trebala ni formirati, a kamoli da nas takvi sada plaše nekakvim prijevremenim izborima. Ako išta, ti izbori ne bi bili prijevre

djelić političkoga kredibiliteta kojim će izaći pred birače početkom ili krajem iduće godine. ožda bi svima odgovaralo da izbori budu što prije. Bandiću dok je na slobodi i funkciji, HNS-u dok se nije totalno raspao, a Plenkoviću zato što bi mu to omogućilo da vodi stranku na parlamentarne izbore prije nego što krene njegovo rušenje na stranačkim izborima.

HDZ će na izborima, da se ne zavaravamo, ponovno biti najjača stranka. Plenković će kampanjom za te izbore gurnuti u stranu protivnike u HDZ-u, stranka će se po sili inercije i plemenskog nagona za preživljavanjem homogenizirati oko velikog vođe, a nakon izbora Plenković će imati argumente za ostanak na čelu stranke.

Usput, Plenković će imati priliku s izbornih lista počistiti čitavu bulumentu stranačkih protivnika, smetala i pretendenata na tron.

I naravno, na izborima će se riješiti HNS-a, Bandića, “žetončića”, raznih culeja i glasnovića, hasanbegovića i sličnih, što će mu dati priliku da ispočetka slaže novu nemoguću koaliciju.

Možda čak i s SDP-om. Zašto ne? HNS je ionako, s prebjezima iz SDP-a, već probio led formirajući “malu” Veliku koaliciju.

Uglavnom, problem nije u tome što svi prijete izborima nego što se na te izbore nikome zapravo ne ide. Ni HNS-u, kojem je svaki dan vlasti dragocjen, ni Bandiću, koji, samo zahvaljujući utjecaju na vlast, može optimistično čekati svoja suđenja, a ni Plenkoviću, koji jedva čeka svoje predsjedanje Europskom unijom.

A što se ucjena tiče, one su ionako samo dragocjeni začin njihova koalicijskog braka.

M