A RONNE...
Konkretno, kako bi izračun bio točan, u kosti lubanje kirurzi moraju ušarafiti vijke kao markere, a za to ima treba apsolutna fiksacija područja bez ikakvog pomaka. Pacijenti dobiju lokalnu anesteziju, ali sam metalni okvir za biopsiju izaziva nelagodu i snažan pritisak u glavi. Uz takvu pripremu, kirurzi mogu izvesti samo jedan zahvat, odnosno samo jednu biopsiju.
- Prije deset godina naš pročelnik, prof. dr. Darko Chudy, imao je pacijenta s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, uglednog prof. dr. Gojka Nikolića, koji se zapitao s kolikom točnošću postojeća tehnologija omogućuje takav tip operacije. U razgovoru je predložio suradnju Fakulteta strojarstva i brodogradnje i naše ustanove kako bi zajednički stvorili robota koji bi otišao korak dalje - nastavio je dr. Dlaka.
Uslijedili su razgovori, pregovori, susreti... Stručnjaci s FSB-a dolazili su promatrati operacije kako bi što bolje razumjeli potrebe kirurga i budućeg uređaja, a neurokirurzi su s njima provodili sate pojašnjavajući detalje. Nakon niza laboratorijskih testiranja uspjeli su 2016. Ronnu postaviti u operacijsku salu.
- To je uspjeh svjetskih razmjera. U inozemstvu se takav projekt gleda isključivo kroz financije i ondje bi konstrukcija takvog robota stajala oko 30 milijuna eura. Kod nas je čitav projekt počivao na entuzijazmu nas koji smo u njemu sudjelovali, a trošak od četiri milijuna kuna pokrili smo novcem iz europskih fondova - dodao je dr. Almahariq. Prednosti su, nastavljaju naši sugovornici, nebrojene.
- Ronna u cijelosti mijenja stereotaktički okvir koji se više ne postavlja na glavu, iako se glava i dalje fiksira kao za operaciju te se postavljaju vijci. Temeljem CT-a i tih vijaka, koje smo sami projektirali, nastaje 3D model zahvaljujući kojem Ronna može potpuno samostalno izračunati najbolje mjesto za ulaz, a može proizvesti više trajektorija. Dodatno, procedura traje oko 35 minuta, za razliku od nekadašnjeg višesatnog zahvata koji je mogao oduzeti i čitav dan - nabrajaju liječnici.
Osim robota, naime, upravo je ovaj tim osmislio i konstruirao čitav set za operaciju kako bi bili posve zadovoljni ishodom. Prethodne operacije izvodile su se uz pomoć standardiziranih titanijskih vijaka koji su služili kao markeri. - Ukratko, kad pacijenta s tumorom pripremamo za zahvat, koristimo te vijke koje učvrstimo i slikamo im glavu CTom. Ti su vijci markeri na vrhu kojih se nalazi kuglica koja reflektira infracrveno svjetlo. To će svjetlo prepoznati kamera
Inženjer s FSB-a sudjeluje na operacijama jer se bavi programiranjem naredbi. Uređaj održavaju na dnevnoj bazi pazeći na baš svaki detalj
Nezadovoljni standardiziranim titanijskim vijcima za markere, liječnici su dizajnirali vlastite, koji su sad dio seta za Ronnu. Izrađuju ih u Hrvatskoj
stimulaciju. Dakle, preciznost je bila prva instanca koju smo uspješno savladali, a sad radimo na proširenju mogućnosti. To može biti i uvođenje katetera, EEG, pa operacije otvorenog tipa, nadogradnje koje će omogućiti da robot vodi nas. Primjerice, imamo čahure koje se uvode u mozak kako bismo izuzeli tkivo za analizu, a plan je da robot i to može napraviti sam. Zvuči kao da je na razini znanstvene fantastike. Da ne govorim o tome kako se traže još bolja rješenja za pacijente, pa nelagodnu i stresnu dijagnostičku metodu želimo učiniti što bržom i bezbolnijom. Umjesto vijaka, u budućnosti bi se mogao koristiti samo ultrazvuk čeone kosti ili mapiranje lica. Mogućnosti su neograničene - govori nam dr. Almahariq.
Vrijednost projekta Nero, koji financiraju EU fondovi, je 21 milijun kuna.
- Još se sjećam te prve biopsije koju smo napravili uz pomoć Ronne. Zahvat je predvodio prof. Chudy, a u sali smo bili kolega Fadi i ja. Osjećaj je bio nevjerojatan. Često idemo van na usavršavanja i edukacije slušajući od drugih po čemu napreduju ili ostvaruju vrhunske rezultate. Ovo je bila naša prilika i našli smo se u vrhu svjetske tehnologije - dodao je dr. Dlaka pojašnjavajući kako slične sustave imaju u Njemačkoj i Francuskoj, ali uz bitno manje mogućnosti nego što to imaju Ronna i budući Nero.
- Iskustva pacijenata su dobra, no moramo imati na umu da je riječ o teško bolesnim ljudima. Za svaki zahvat nam treba pisana suglasnost pacijenta i njegove obitelji koju uključujemo u postupak, no moram istaknuti da je naš odjel nespecifičan jer se trudimo održati obiteljsku i toplu atmosferu uz puno razumijevanja kako bismo odagnali nelagodu zbog zahvata i neizvjesnosti liječenja. Uostalom, biopsija je samo dio cjelokupnog programa liječenja nakon koje slijede drugi zahvati i tretmani - govori dr. Fadi.
Kaže kako njegovo ime izaziva pozornost jer na ovim prostorima nije uobičajeno, iako s ponosom ističe kako je zagorski sin. Naime, majka je Hrvatica koja se udala za Palestinca. Živjeli su 18 godina u Dubaiju.
- Mama se silno htjela vratiti u Hrvatsku pa sam tako došao ovdje na studij. U međuvremenu sam se zaljubio, oženio i ostao. Supruga je liječnica, nefrologinja i imamo kćer. Žalim li što sam se vratio? Teško je to reći. Dobio sam nedavno odličnu ponudu u bolnici u Londonu, no zbog obitelji i posla te atmosfere ovdje u bolnici ipak sam ostao. Većini prijatelja sam savjetovao da odu u Dubai pa mi javljaju o svojim uspjesima. Ne znam jesam li požalio, a život nekad donosi i iznenađenja - nasmijao se dr. Fadi.
Što nosi budućnost ne zna ni dr. Dlaka, koji se također oženio medicinskom radnicom. Supruga je medicinska sestra u istoj bolnici, a imaju blizance.
- Znajući iz prve ruke što i koliko radi, mogu reći da su svi naši uspjesi u bolnici rezultat rada čitavog tima, pa tako i kad govorimo o robotu. To me područje toliko zaintrigiralo da pripremam doktorat iz analize sustava Ronna, a dodatno s kolegama s FSB-a osmišljavam inovativni sustav za mjerenje preciznosti bilo kojeg robotskog sustava - kaže.
Svi su članovi tima, zaključuju, izuzetno ponosni na činjenicu da su ugledni medicinski časopisi u svijetu prenijeli njihove stručne članke o Ronni te je međunarodna stručna zajednica prepoznala njihov doprinos u ovom polju medicine.