I bijela vina mogu se raditi poput crvenih

Dobra jantarna vina nefiltrirana su, ali bistra, čistih okusa i mirisa. Zovu ih i narančastima, no ružno je usporediti ih s mutnom bojom

Dva siva pinota, dva rizlinga, sauvignon i chardonnay jantarne boje ponudili su na kušanje plešivičke vinarije Kurtalj, Kolarić, Jagunić, Korak, Tomac i Šember na netom završenim Danima vina. Sve su to bijela vina proizvedena onako kako se rade crvena, što znači da se kožice bobica dugo “namaču” u soku, prije ili tijekom fermentacije. Taj se postupak zove maceracija i kod crnih vina koristi se kako bi se dobila tamna boja. Gotovo sve sorte crnoga grožđa daju svijetli sok. Iznimka su bojadiseri, a među njima najpoznatiji francuski gamay teinturier i alicante bouschet, francusko-američki hibrid chambourcin ili gruzijski saperavi. Dodaju ih drugim crnim sortama kako bi vino imalo jaču boju. Maceracija iz bobica izvlači i tvari blagotvorne za zdravlje, a bijelim vinima daje i posebne arome te okus. Tako su bijela vina mali vinari radili za svoje potrebe prije 40-ak i više godina, no ona su bila nepitka. Imala su mutnu boju, neugodan miris, težak okus, ponajprije zbog nehigijene u podrumima. Današnja bijela macerirana vina i dalje znaju biti, najjednostavnije rečeno, loša. Štoviše, većina je takvih, a podmeću se tržištu pod egidom prirodnih vina. Nasreću, sve je više vinara koji ih rade kao gotovo sasvim bistra, moguće je da imaju taloga s obzirom na to da ih ne filtriraju, te čistih mirisa i okusa. I njihova su vina prirodna, ali bez početničkih pogrešaka ili onih nastalih zbog neznanja. U Hrvatskoj najviše takvih vina stiže iz Istre (Roxanich, Clai, Ipša, Dobravac, Kabola...) i s Plešivice. čija se reprezentacija dostojno predstavila. Radionica je prošle subote počela s dva siva pinota, koji nije sorta nego prirodni mutant crnog pinota. Kroz stoljeća su bobice izgubile boju, ali ne sasvim poput bijelog pinota. Na sjeveru Italije od njega rade uglavnom bijela vina, dakle bez dodira mošta i kožice te je takav svježi i lagani pinot grigio vrlo popularan širom svijeta. No macerirani sivi pinoti puno su ozbiljnija vina. okazali su to i Kurtaljev i Kolarićev. Prvi je bio 14 dana na hladnoj maceraciji (do 2 stupnja), a potom na fermentaciji šestomjesečnim odležavanjem u velikoj drvenoj bačvi. Vino nije sasvim bijelo, malo je tamnije boje, punog i čvrstog okusa. Coletti Sivi pinot 2017. Amfora, pak, godinu dana je macerirao u ukopanoj glinenoj posudi na prirodnim kvascima i devet mjeseci se smirivao u bačvi od 400 litara. Franjo Kolarić ga je napunio u atraktivnu bijelu keramičku bocu, malo neobičnu za vina. Strašan je potencijal i treba ga sad kupiti (nema ga puno) pa sačuvati u primjerenim uvjetima. Za nekoliko godina bit će sigurno bolji. Drugi par bila su vina iz 2016. susjednih vinarija Jagunić i Korak. Jagunićev Amber Rizling je nakon fermentacije macerirao u bačvi 200 dana, a Korakov Sauvignon šest mjeseci u bačvici od 225 litara pa se godinu i pol smirivao u velikoj bačvi. Oba vina zadržala su sortne osobine, a vrijeme ih je fino oplemenilo. Traminac Amfora 2017. nova je kućna čarolija obitelji Tomac i najnježnije vino iz amfore koje sam probao. Svježe je, kompleksno, puno, izbalansirano, sortno i tehnološki prepoznatljivo, relativno mlado za vina iz amfora, no sasvim spremno za čašu. Šemberov Qvevri 2013. je drugi obiteljski rizling iz amfore na tržištu i ponovio je sve vrline prvoga iz berbe 2011. Miriše, među ostalim, na smokvu i rogač, pomalo i na konjak, a savršen je za uživanje zimi, s leđima naslonjenima na toplu peć i pogledom “zalijepljenim” za snijeg koji vani pada. Macerirana bijela vina dugo nastaju, pa i dugo traju. I treba ih piti polako, u dobrom društvu, te uživati u svakoj kapi i svakom trenutku.

P