Radikalni HDZ je najveći neprijatelj HDZ-a. Dokazano...

Dok se retorikom stranka okreće prema radikalnoj desnici, jasno je da od toga nema dugoročne stabilnosti niti održanja na vlasti

Vukovar je prvo bio simbol otpora agresiji. Zatim je postao primjerom mirne reintegracije. Nakon toga je pretvoren u ogledni slučaj uvođenja suživota. Onda je postao poligon za državni udar. Da bi sad postao instrument rušenja Andreja Plenkovića. I adut u političkoj kampanji Ivana Penave za novoga šefa HDZ-a. Upravo oni koji se najviše zaklinju u Vukovar i njegovo stradanje, u njegove žrtve i njegov dignitet, služe se Vukovarom za realizaciju vlastitih političkih ambicija. Franjo Tuđman, pokojni predsjednik u kojeg se HDZ sad zaklinje i kojem se dižu spomenici, proveo je mirnu reintegraciju i ozakonio amnestiju koja je omogućila Vukovaru da se, što bi rekao Ante Gotovina, “okrene budućnosti”. Tomislav Karamarko, ministar unutarnjih poslova koji je potpisivao izvješća o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i hvalio se HDZovom podrškom uvođenju dvojezičnosti u Vukovar 2009. godine, kao šef HDZ okrenuo je ploču i počeo koristiti Vukovar kao poligon za rušenje SDPove vlade.

Njegove izjave o tome da “gradom šeću ljudi koji su u vrijeme okupacije silovali žene” sad je preuzeo njegov politički pulen Ivan Penava, koji zadnje dvije godine gradi svoju karijeru na ćirilici, Srbima, “mrtvoj djeci i silovanim ženama”.

Karamarko je imao dvije kolone i pokušaj državnog udara, kad je službenoj državnoj delegaciji blokiran put do Ovčare. Penava ima svoje prosvjede sa ženama i žrtvama, progon srpskih zločinaca, rat s SDSS-om, a sad i bacanje ćiriličnog statuta na pod na sjednici Gradskog vijeća.

Ivan Penava nastavlja gdje je Karamarko stao.

A možda ne bi nastavio da se na čelu HDZ-a trenutačno ne nalazi osoba koja ne odgovara stranačkoj desnici i Karamarkovim kadrovima, koja koalira s SDSS-om, surađuje s liberalima i vodi stranku prema centru.

Uglavnom, Penava se upravo na platformi Vukovara promovira u najnoviju zvijezdu domoljubne desnice i najavljuje svoju kandidaturu za predsjednika HDZ-a.

A njegova najava zanimljiva je s više aspekata.

Prvo, nikad do sada na čelo HDZ-a nije zasjela neka osoba izvan stranačke oligarhije, a kamoli s terena. Stranka je birala i regrutirala osobe koje su bile bliske središnjici, ministre ili bivše visoke dužnosnike, Tuđmanove savjetnike ili saborske zastupnice. Nikad se nitko s lokalne razine nije uspeo na čelo organizacije koja funkcionira na principu dvora, s neizostavnim dvorskim intrigama. Penava se sad ne poziva samo na Vukovar, nego i na “narod”, frišku poštapalicu desničarskih populista od Miroslava Škore do Kolinde Grabar Kitarović. Upravo u ime naroda Penava namjerava probiti establišment i zaobići oligarhiju koja već priprema protukandidata Plenkoviću u vidu Mire Kovača ili nekog drugog pulena Davora Ive Stiera.

A opet, Penava je možda tek isukani mač neke druge stranačke frakcije, a ne naroda.

Drugo, Penava ima jednu stratešku prednost - nitko ga se iz HDZ-a ne usudi napasti ili kritizirati jer bi se napad na njega protumačio kao napad na Vukovar, na “mrtvu djecu i silovane žene”, koje Penava neprestano zaziva. Gradonačelnik Vukovara koristi ratne

šenju ljevice s vlasti, ali najdugovječniji posttuđmanovski HDZ bio je onaj koji je bio otvoren liberalima i manjinama. Naravno, i SDSS-u, koji danas drži HDZ na vlasti. I s kojim je HDZ pod Karamarkovim pokroviteljstvom svojedobno uvodio dvojezičnost u Vukovar.

Zbog toga Penavina kampanja ne bi samo nanijela štetu HDZ-u, koji bi ostao bez partnera i međunarodne podrške, nego i štetu Vukovaru kao gradu u kojem moraju zajedno živjeti Hrvati i Srbi, kao što bi nanio i štetu Hrvatskoj koja je duboko zaronjena u mržnju, netrpeljivost, šovinizam i nacionalizam te nikako da se iz toga iskobelja. srpskim ratnim zločinima HDZ nije govorio dvadeset godina. Dok je bio ministar policije, Karamarko je radije hvatao 90-godišnje komunističke zločince iz 1945., nego srpske zločince iz 1991. Pa čak ni u Penavinu Vukovaru.

Stoga ova pravednička kampanja protiv ćirilice kao nepoćudnog pisma koje već dvadeset godina uredno egzistira u Vukovaru, protiv ratnih zločinaca koje HDZ nije procesuirao puna dva desetljeća, a na traumama stradalnika Vukovara, kojima nikako da se osiguraju bolji standard i budućnost, ne izgleda kao nešto više od političke manipulacije. Umjesto da se govori o budućnosti svih građana Vukovara, uporno se kopa po njihovim ranama. U nedostatku vizije za razvoj i prosperitet nabacuje se pričama o “mrtvoj djeci i silovanim ženama”. Penava radi Plenkoviću ono što su stožeraši i šatoraši pod HDZ-om radili Milanoviću.

I u svemu tome Vukovar je opet kolateralna žrtva, poligon i poprište za političke obračune. I opet s HDZ-om u glavnoj ulozi.

O