Pitali smo Sessu i Turudića da pošalju imovinske kartice. Jedan se razjario...

Ni šest godina nakon početnih nastojanja još se nismo maknuli s mrtve točke po pitanju registra sudačke imovine. Suci tehnički još ne moraju predavati svoje imovinske kartice

pisuje da su podaci o imovini sudaca javni.

Ali avaj!

Isti taj stavak, iz istoga članka istoga zakona, kaže da se ne objavljuju podaci zaštićeni propisima o zaštiti osobnih podataka.

Ha?

Smijete vidjeti što Đuro vozi, ali istodobno ne smijete? I to je uređeno zakonom?

Otkrili smo ovaj zgodan paradoks nakon što smo od Državnog sudbenog vijeća zatražili imovinske kartice gore navedenog Sesse i Ivana Turudića. Zanimalo nas je što sve imaju, voze i posjeduju najmoćniji hrvatski suci. U bizarnom odgovoru Yossariana, iz DSV-a su nas obavijestili kako je našem zahtjevu nemoguće udovoljiti.

Pogledajte ovu birokratsku vratolomiju: ”Naime, iako je odredbom članka 88a. stavka 2. Zakon o Državnom sudbenom vijeću (Narodne novine broj 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15 i 67/18) propisano da su podaci o imovini sudaca javni, u istom je stavku propisano i da se ne objavljuju podaci zaštićeni propisima o zaštiti osobnih podataka, iz čega proizlazi neusklađenost ovog Zakona, kao i Pravila o sadržaju obrasca izvješća o imovini suca i načinu njegova podnošenja (Narodne novine broj 22/19), s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/ EZ (Opće uredbe o zaštiti podataka - GDPR), te pratećim Zakonom o provedbi Opće Uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine broj 42/18), slijedom čega su podaci iz Izvješća o imovini sudaca ipak zaštićeni od javne objave. Do izmjene navedenih normativnih akata koji reguliraju objavu podataka o imovini sudaca, odnosno do usklađenja istih s pravnom stečevinom Europske unije, podaci iz Izvješća o imovini sudaca predstavljaju osobni podatak koji nije moguće objavljivati, odnosno davati na uvid u svrhu javne objave”.

Ha?

“Po našim saznanjima, Ministarstvo pravosuđa krenulo je u hitnu proceduru izmjena Zakona o Državnom sudbenom vijeću u naprijed navedenom smislu”, dodali su iz DSV-a i uputili nas na ministarstvo. Poslali smo i njima upit, još čekamo odgovor.

Razmišljali smo kako doskočiti paradoksu. Ako nam već iz DSV-a ne mogu ustupiti imovinske kartice zbog GDPR-a, onda valjda možemo direktno upitati suce da nam ih pošalju. Em bi im podaci morali biti javni, em sigurno nemaju što skrivati.

”Ja vam je neću slati. Nemam je, DSV je ima. Osim toga, toliko puta je objavljena da nema potrebe”, kratak i jasan je bio Sessa.

Ajde dobro, valjda će Turudić biti raspoloženiji.

”Molim? Ne želim je poslati. Zašto bih vam je slao? Znate li vi što je GDPR? Napadate me, ovo je degutantno. Nepristojni ste, nepristojno tražite. Odakle vam pravo da me zovete na moj privatni broj? Ovo je neukusno”, replicirao je Turudić i poklopio nam slušalicu. Neobično ponašanje uvaženih sudaca. Pokušali smo onda doći do podataka drugim, zaobilaznim pravcem. Sjećate se kako je onomad Turudić kraj Bjelovara jurio u luksuznom Audiju Q8, vrijednom oko 100.000 eura?

I kako ga je uhvatio policijski presretač i naplatio mu kaznu? Nije mu to, doduše, jedini prometni prekršaj. Nedavno je oslobođen krivnje za prebrzu vožnju u Virovitici. Njegov auto snimljen je policijskim uređajem kako se prebrzo vozi po Virovitici 20. listopada prošle godine. Prekršajnim nalogom od siječnja ove godine virovitička ga je policija proglasila krivim te mu izrekla kaznu, ali naposljetku je oslobođen.

Kad se doznalo da ga je ganjao presretač, mediji su pisali kako je bijesni Audi zapravo zamjenski auto u vlasništvu Autokuće Zubak.

Javili smo se njima i pitali ih koji auto inače vozi sudac i koliko dugo je vozio zamjenskog?

Međutim, i ovdje je uletio famozni GDPR i spasio sučev dan. Nisu nam, naravno, mogli odgovoriti na naša pitanja, ali su nam pojasnili kako funkcionira takav proces u autokući.

”Naime, svi kupci novih vozila do četiri ili pet godina starosti, dok traje garantni rok, imaju pravo na besplatno korištenje zamjenskog vozila ako se njihovo vozilo nalazi na popravku koji spada u garancijske zahvate. Isto se odnosi i na kupce rabljenih vozila, dvije godine nakon kupnje. Također, postoje kupci koji u svojem leasing ugovoru unaprijed ugovore korištenje zamjenskog vozila u vrijeme servisa ili bilo kakvog popravka”, kažu iz Zubaka.

Sudac, dakle, spada u jednu od ovih kategorija.

“Želja je kupcima izaći u susret i dati im na raspolaganje što sličniji automobil koji inače koriste kad god je to moguće. Nažalost, s obzirom na veliki broj zahtjeva, to svaki put nije tako te se na raspolaganje daje vozilo koje je slobodno”, kažu iz Autokuće Zubak, a mi sad možemo samo pogađati vozi li inače Turudić “što sličniji automobil” Audiju Q8 ili ne.

Nije sudačka imovina nova vijest. Još od 2013. povlači se pitanje imovinskih kartica sudaca, još otkad se za transparentnost sudačke imovine zalagao Orsat Miljenić, ministar pravosuđa u Milanovićevoj vladi.

Državnom sudbenom vijeću se tad nije sviđao ovaj potez.

“Postoji druga strana medalje, da to ne bude interes žutila, podizanja naklade, revanširanje sudaca, nešto što nije interes javnosti. I u tom segmentu treba štititi i suce”, komentirao je u veljači 2013. Ranko Marjan, tadašnji predsjednik DSV-a.

Tad je i Turudić prigovarao kako takav potez nije dobar i da ima “snažnu dozu populizma”. Na to mu je tadašnji mini

‘Imovinske kartice bit će dostupne kao što je moja i svih kolega u Vladi, gradonačelnika, načelnika... Ne očekujem otpor’, rekao je ministar Bošnjaković

Još ne možemo crno na bijelo vidjeti kako netko s primanjima od otprilike 11 do 20 tisuća kuna uspije voziti automobil od sto tisuća eura