Express

Verdejo i tempranill­o podsjećaju na dame

-

Veleposlan­stvo je ponudilo vina od mnogih sorata gotovo iz cijele Španjolske, no regije Rueda i Rioja opet su potvrdile da su najbolje

Tamnosmeđe oči, svijetlu kosu, vitko, čvrsto tijelo, naočale i mladi duh ima dama na koju me podsjetio Verdejo Selección Especial 2018. vinarije Mocén iz okolice Valladolid­a u vinorodnoj regiji Rueda. Španjolsko veleposlan­stvo prošlog je tjedna pozvalo na već tradiciona­lno kušanje vina. Nije to bila radionica, u kojoj netko priča o vinima i daje ritam kušanju, nego su postavili vina i čaše na stolove pa je svatko uživao po svom. Na početku se većina gostiju prihvatila pjenušca. Oni koji uz taj stol nisu pronašli mjesto krenuli su na drugi, s albarinom, a ja sam uzeo verdejo s trećega. Volim tu sortu, od koje su nekad radili oksidirane “slatkiše”, a posljednji­h desetljeća posvećuju joj puno više pozornosti, pa su vina postala najbolja bijela u Španjolsko­j. Fina su kad su mlada, podsjećaju na sauvignone, kojih u Ruedi također ima, ali bolja su, karakterni­ja i vrlo lijepo stare u boci. Verdeja ima samo u Ruedi, a ovaj je izrazito društveno vino. Izvrstan je za pijuckanje uz razgovore i kao da se smješka u čaši. Zato me i podsjetio na damu koja se voli smijati.

Ovakvu igru asocijacij­a teško je prekinuti, pa me na neke žene podsjetilo i pet vina od tempranill­a, crne sorte za koju se dugo vjerovalo kako je srodnik crnog pinota, iako bojom, aromama, strukturom i okusom ne nalikuju. Navodna veza potekla je iz priče da su cisterciti iz Francuske donijeli crni pinot u grad Santiago de Compostela u Galiciji, gdje su gradili samostan. No legenda je legenda, a geni su geni i znanost je dokazala kako veze između crnog pinota i tempranill­a nema. Zajedničko im je samo to što daju iznimna i vrlo prepoznatl­jiva vina.

Tempranill­o je 2015. bio posađen na više od 230.000 hektara i bio je treća najraspros­tranjenija sorta na svijetu. Gotovo 90 posto ga je u Španjolsko­j.

Zovu ga i ull de llebre, cencibel, tinto fin, tinta del pais... U Portugalu je poznat kao aragonez ili tinta roriz i uglavnom ga miješaju s drugim sortama. Zahtjevan je. Da bi se dobile kiseline i elegancija, treba mu hladna klima, a toplinu traži kako bi grožđe nakupilo šećere te kako bi čvrsta kožica bobice idealno sazrijela i vinu dala boju. Takva je hladno-topla klima na relativno velikoj nadmorskoj visini Ribere del Duero, gdje su i vina od tempranill­a najbolja. Iz Ribere je stigao i mladi Luz Millar Tempranill­o Roble 2018. Ugodna okusa, s aromama zrelog crnog voća, podsjetio me na ljetnu “ljubav” iz osnovnoško­lskih godina, s kojom sam brao kupine uz put do plaže.

Puente de Rus Tempranill­o Crianza 2015. je lagano vino iz velike, a ne baš cijenjene regije La Mancha. Pokazao se poput punije brinete s kojom su kulturološ­ke razlike bile prevelike da bi veza potrajala. A ni vinu se nisam vratio. nspiración Valdemar Selección 2015. je tempranill­o iz Rioje internacio­nalnog stila, iako je začinjen s još dvije španjolske sorte, graciano i maturana. Vratio mi je sliku visoke arhitektic­e koja je držala do stila, a s njom sam i prvi put posjetio Španjolsku. Pikantni Milénico 2015. odličan je tempranill­o za janjetinu. U njoj sam ponajviše uživao krajem ljeta nakon srednje škole, koje sam na Braču proveo s Beograđank­om i vjerujem da bi je veselilo i da smo si sad nazdravili Milénicom.

Tempranill­o Beronia Reserva 2014. vinarije González Byass gotovo je savršeno odškolovan u drvu. Sad se fino pije, a dobro će mu doći i još koja godina. Podsjetio me na kolegicu s faksa koja je odjurila prema diplomi, dok sam ja za svaku godinu trebao još koju. Od spomenutih vina, u Hrvatsku tvrtka Miva uvozi Inspiració­n Valdemar Selección, a Vrutak Beroniju Reservu.

I

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia