... ...Bože, ima li tome kraja?!

Godina je 2037. U galaksiji jako, jako bliskoj i poznatoj - ovoj našoj - u distribuciju je upravo krenuo remake hita “Yodini ratovi” (2028.), blockbustera u kojemu su nakon šest nastavaka konačno prestali koristiti hologramske replike glumaca iz prvih naslova serijala “Ratovi zvijezda” pa stvorili posve novu priču o mladosti žabatog uhatog filozofa i njegova kulta jedija-ronina upletenog u intergalaktičke opijumske ratove. AI je rekonstruirao glas Franka Oza kao Yode, prvi put nakon 2023. i animirane komedije “Sila mi je”, s još vjernijim rezultatima. Disney se spojio s Wanda Grupom, a novonastala kinesko-američka korporacija već se proslavila nizom svojih spin-offova, u kojima je klonirani Jackie Chan glumio Lukea Skywalkera prije reinkarnacije u oposuma. U spomen izvorniku, snimljenom prije točno 60 godina, improvizirano je nekoliko prostora nalik na stare, davno ugasle kinodvorane, u kojima su veterani “SW” zajednice - fanovi izvornika - među prvima imali priliku pogledati “Yodine ratove”, novi uradak nezaustavljive franšize. Parking za hodalice i štapove, kao i boce s kisikom, osigurao je organizator. U razgovoru s medijima, veterani “Ratova zvijezda” nisu skrivali oduševljenje što svoju ljubav imaju priliku podijeliti s unucima i pri tome nisu zaboravili napomenuti da je Han Solo pucao prvi.

Pisati o ratovima zvijezda u 2019. je kao pisanje o “Ratovima zvijezda” u 2018. Ne toliko uzaludan posao, ali svako se malo zapitate - dokle više? I kako više? Pa onda ovako nekako. Jer kako ne prestaje žmikanje zadnje kapljice znoja iz već dobrano izmučene sage - najnovije kapi dolaze u televizijskom obliku serijala “The Mandalorian” - ne prestaju ni tekstovi o njoj, makar i s ovako bizarnim početkom. Tekstovi o najpopularnijoj znanstveno-fantastičnoj franšizi svih vremena. Trekiji se ne bi složili, naravno, ali zašto TV seriju s nekoliko filmova uopće trpati u isti koš sa serijom filmova i nekoliko TV ispada? Neka cvate tisuću ZF cvjetova, kaže stara narodnooslobodilačka, pa tako ni priče o borbi protiv zla u ovoj i susjednim nam galaksijama ne moraju međusobno biti konkurencija. Štoviše, čini se da se “Ratovi zvijezda” najviše natječu i “svađaju” sami sa sobom. Prvi, a zapravo četvrti nastavak u serijalu, pojavio se 1977. godine i već je tad George Lucas točno znao što radi. Kubrick je sa svojom “Odisejom” postavio standarde vizualnih efekata deset godina ranije, ali se svejedno nije mogao natjecati protiv igračaka. Lucas je vratio epiku i zabavu u film na velika vrata, igrajući se s vizualima u eri kad su futurizam, opsjednutost svemirom i tehnološkim napretkom ponovo zavladali zapadnim svijetom. Optužen je da je ubio “cool sedamdesetih”, kao da je netko prislonio pištolj na čelo milijuna kupaca kino ulaznica i rekao: “Prestanite biti cool, jebo vas ‘Taksist’, odmah svi marš gledati Chewbaccu i Yodu!”. Lucas i ekipa znali su kako prepakirati poznati teren i oplemeniti ga originalnim idejama, a inspirirali su se svime od Kurosawe i japanskog filma pedesetih do Josepha Campbella, koji je Lucasa doslovno vodio kroz osnove dramaturgije herojskog epa. Pisac, znanstvenik i sveučilišni profesor Campbell možda je presudni faktor, u čiju je dekonstrukciju herojskog mita ukalupljena Lucasova mašta. Campbell je s “putem heroja” dao recept koji je bio globalno univerzalan, što je “Ratove zvijezda” moglo učiniti globalnim fenomenom.

Dvadesetak godina Lucas se odmarao od “starvorsmanije”. Bavio se produciranjem “Indiane Jonesa” i “Mishime”. Ali fanovi su čekali, jer su znali da startanje od četvrtog dijela nije bilo samo marketinški trik, nego da negdje - makar samo na razini ideje - postoji i kompletna priča od šest ili možda čak i devet nastavaka te da je samo pitanje dana, mjeseca ili godine kad će svijet, nakon prva tri (tj. četvrtog, petog i šestog) doživjeti ostatak. I doživjeli su ga 1999. godine. “Epizoda I - Fantomska prijetnja” bio je ono što na engleskom zovu “cultural event” - ne samo reanimacija priče koja je definirala živote i nejebicu mnogih generacija, nego i povratak koji je imao vrhunsku predigru, a završio totalnim antiklimaksom. Fanovi su na netu distribuirali “fan edite” bez Jar Jar Binksa, čiju su iritantnu njušku obožavatelji odstranili u svojoj kućnoj montaži. Mladi Anakin Skywalker bio je jednako iritantan, ali ga se nije dalo izrezati. Sve je izgledalo kao reklama i videoigra. I povrh svega: kuknjava da je film za djecu! Kao da svi raniji nastavci nisu bili za djecu? Ali istina bog, bili su manje iritantni i svakako manje loši filmovi za djecu. Ali sve je to na kraju dana nebitno: “Fantomska prijetnja” snimljena je za 150 milijuna dolara, a zaradila je više od milijarde pa se lagodno moglo nastaviti s ostatkom, koji je bio još gori od početka - “Napad klonova” razočarao je 2002., a “Osveta Sitha” 2005. godine, pokušavajući s kombinacijom nostalgične reciklaže i hvatanja novomilenijskih trendova izvući smisao iz načelno nepotrebnih filmova. Dvadeset godina čekanja - i onda ta kamilica.

Lucas je do tada već počinio dovoljno zločina da su mu fanovi prestali opraštati nove pogreške - dirnuo je u originale koje je odlučio prilagoditi novom dobu pa ih “picnuti” s novim efektima i idejama, što se njemu naravno činilo genijalnim potezom, a drugima ekvivalent crtanju instagramskih usana i botoksiranih obraza na “Mona Lisu”. Fanatici koji su početkom osamdesetih ustajali u pet ujutro ne bi li dežurali pred oglasnim panoima za program lokalnih kino dvorana pa žicanjem ulovili koji plakat viška (ili barem fotografiju koja je tad najavljivala film uz često nacrtani plakatni dizajn), odjednom su lovili Laser Disc “The Definitive Collection” iz 1993., jedini medij (pored vrpce) koji sadrži korektnu kopiju izvornog filma. Dvije godine kasnije trilogija je objavljena na VHS-u, a onda je došla 1997. i “Posebno izdanje” povodom 20. godišnjice, s gomilom izmjena. Nakon 1997. svako novo reizdanje imalo je nove dorade, prerade i obrade (za DVD 2004. i onda opet friška runda “apgrejda” za Blu-ray 2011.), nove razloge da nostalgičari budu ti koji će u ekran pucati prvi, ako već sami ne puknu od bijesa. Ali jednom kad je primirje “Ratova zvijezda” okončano, bitke su nastavljene, na svim poljima - glavnina biznisa vodila se preko igračaka, naravno, a kad bi prodaja počela padati, pojavio bi se novi naslov, bilo gdje: stripovi, filmovi, televizija, animacija, videoigre... Nema gdje se saga nije raširila sa svojim pipcima. A onda se raširila sve do Mickeya Mousea. Lucas je već navukao toliko hejta sa svojim potezima oko novog rođenja “Ratova zvijezda” da je očito samo čekao totalnu smrt - a potez je napravio sam, kad se odlučio skinuti s pipe i prodati svoju kompaniju korporaciji Disney 2012. godine. Vrijednost franšize je 2018. procijenjena na 65 milijardi dolara, a iako je dobar dio postavljen još u danima ponosa i slave, rast je očit nakon ulaska Disneya u priču, kad se bez pardona nastavilo servirati intergalaktičku zabavu masama. Prije svega vrtićima i školama. Sve manje ljudi piše disertacije o filozofskim i političkim porukama grudnjaka Carrie Fisher te je sve manje onih koji u “Ratovima zvijezda” pokušavaju naći nešto više osim lunaparka, nove Disney World atrakcije preseljene u Imax. Prije pet godina Disney je krenuo s ribrendingom svega što je pazario, a krunski

rezultati su “Rogue One” i “Solo”, “anthology naslovi”, spin-off komadi serijala koji su nas upoznali s time kako je Chewbacca proživio svoju mladost. I bit će ih još, iako prošlogodišnji “Solo” nije oduševio, ni kod kritike, a bogami ni na blagajnama.

Nema veze, jer televizija je danas ionako zanimljivija i atraktivnija od kina. Istina, teško je nabrati milijardu dolara na malim ekranima, kad nitko ne prodaje ulaznice i kokice, ali “Ratovi zvijezda” odavno su okupirali svaki raspoloživi medij pa ne treba čuditi što se možda najzanimljivija nova inkarnacija pojavljuje upravo kao long-form format za male ekrane i novu tehnologiju post-Netflix Web-TV-a. Disney je povukao svoje sadržaje s Netflixa onoga trenutka kad je krenuo s lansiranjem svoje digitalne televizije Disney+, čije se lansiranje na tržište i ulazak u borbu s konkurencijom temelji upravo na potencijalnom uspjehu “The Mandaloriana”, TV serije s motivima isisanih iz “svemira Ratova zvijezda”. Na zimu dolazi još jedan spin-off koji koristi brend za prodaju prepoznatljivih motiva laserskih mačeva i mamuza, pravi futuristički kaubojac na pijesku. Nakon što se osamdesetih probalo s nekoliko animiranih serijala, uključujući “Droids” (crtić avanture R2-D2-a i C-3PO-a) i “Ewoks”, koji je prepakirao “Ratove zvijezda” za fanove “Muppet Showa”, Disney+ uskoro starta s igranim serijalom “The Mandalorian”. Disney+ priprema i druge serijale brendirane imenima i likovima iz poznate narativne galaksije, kao što su Obi-Wan Kenobi i Cassian Andor, a putovanje kroz život i djelo Mandaloriana započet će pričom koja je na timelineu sage smještena pet godina nakon događaja viđenih u “Povratku Jedija” (1983.).

“The Mandalorian” režira Jon Favreau, koji je s “Iron Man” i “The Avengers” pokazao kako žonglira s najvećim blockbusterima na planetu - štoviše, neki novi klinci znali su govoriti da su “Avengers Ratovi zvijezda za milenijalse”, a svoje igre u žanru “ZF vesterna” Favreau je već odradio 2011. sa simpatičnom kretenarijom “Cowboys vs. Aliens”. U fokusu “Mandaloriana” je lovac na ucjene iz naslova, koncipiran po starom špageti principu, koristeći Clinta Eastwooda kod Leonea kao model.

“The Mandalorian” donosi prilično nevjerojatnu lista glumaca za svoju prvu sezonu, od liječenog alkoholičara Nicka Noltea preko bivše MMA fajterice Gine Carano do američkog stand-up komičara Billa Burra, novozelandskog redatelja i glumca Taike Waiitija te legendarnog njemačkog redatelja i novopečenog holivudskoga glumca Wernera Herzoga. Čovjek iz čijeg jednog intervjua možete izvući više duha i mudrosti nego iz cijele franšize “Ratova zvijezda” postao je njezin dio, asimiliran na način koji samo Trekiji razumiju. Ali fanovi “Zvjezdanih staza” barem nikad nisu morali plakati zbog Jar Jar Binksa.