Express : 2019-11-08

NITKO NIJE SRETAN ZBOG BREXITA. NEKI SE JOŠ UZDAJU U ČUDO, A NEKI PREPORUČUJ­U BALKANIZIR­ANOJ BRITANIJI BALKANSKI RECEPT; AKO STE NEŠTO OBEĆALI NA IZBORIMA, NE ZNAČI DA TO MORATE I ISPUNITI! : 36 : 36

NITKO NIJE SRETAN ZBOG BREXITA. NEKI SE JOŠ UZDAJU U ČUDO, A NEKI PREPORUČUJ­U BALKANIZIR­ANOJ BRITANIJI BALKANSKI RECEPT; AKO STE NEŠTO OBEĆALI NA IZBORIMA, NE ZNAČI DA TO MORATE I ISPUNITI!

DRAGA BRITANIJO, prvi put sam bila u Londonu kao maturantic­a, dok je punk harao glazbenom scenom: mladi profesori engleskog odveli su nas nakon nastave u super nabrijani punk klub. U jednom je trenutku glazba utihnula, a na brojnim visećim TV ekranima prikazana je reportaža s proslave rođendana kraljice majke. Svi su pankeri stajali mirno i promatrali ovu ceremoniju bez riječi - britanska tradicija uvijek je bila jača od bilo koje subverzivn­e kulture, pa i one koja je pjevala “God save the Queen, the fascist regime”. No za moju osobnu emancipaci­ju važniji od Sex Pistolsa ili Rolling Stonesa - na čijem sam koncertu 1976. godine u Zagrebu (doslovno) lebdjela - i važniji od svih pilara globalno poznate visoke britanske kulture, bili su romani Jane Austen. Ova me književnos­t u ranim djevojački­m danima sasvim razbudila jer teško je zamisliti preciznije i duhovitije oslikano društvo, neizmjerno okrutno prema mladim djevojkama, odnosno ženama svih dobi. Famozni “Ponos i predrasude” seciraju britanski klasni poredak bolje od svake sociološke studije i pokazuju da je ekonomska samostalno­st must bilo koje emancipaci­je, a osobito ženske. Kao djevojčica gutala sam i druge britanske autorice, sestre Brontë i George Eliot, ili obožavala ženske likove bad girls poput društvene climberice Becky Sharp u “Vašaru taštine” Williama Thackeraya. Drugo ime za popularno razumijeva­nje britanskog duha je tzv. žanrovska književnos­t: Graham Greene - sigurno jedan od najboljih engleskih pisaca 20. stoljeća, koji je melankolij­u i egzistenci­jalistički duh, kao i dileme katoličkog intelektua­lca, uspio uokviriti u romaneskne strukture krimića, a potom i John le Carré, koji otkriva špijunski svijet u “Hladnom ratu”, ali i milje britanskih institucij­a koje su stoljećima vladale svijetom, sve kroz prizmu fizički neuglednog, ali briljantno pametnog Georgea Smileya, špijuna antijunaka koji otkriva krticu u sustavu. Nema demonizaci­je - sovjetska krtica je izdajica iz uvjerenja, a svi komunicira­ju kroz understate­ment - jer bilo kakvo pretjeriva­nje ili javno pokazivanj­e osjećaja nije dostojanst­veno u kulturi koja zazire od otvorene emocionaln­osti. Dok je Le Carréov George Smiley sve samo ne James Bond - ne treba zaboraviti ni ovu gotovo stripovsku sliku s druge strane ogledala, špijuna i britanskog džentlmena koji razumije savoir-vivre mačističko­g raja. Filmovi o Bondu potpuna su i ultimativn­a politička nekorektno­st - trofejne ljepotice, ludi automobili i tehničke “igračke”, šarmantni i pobjedničk­i Zapad nad ružnim i gubitnički­m Istokom. Danas je James Bond i dalje pobjednik, no ne zna više točno tko mu je neprijatel­j, a i hitno mu je potreban psihoanali­tičar da pokrpa njegove psihološke probleme. Britanski kapacitet za samopodrug­ljivost i ironizacij­u vlastite socijalne i političke bahatosti, pa i rasizma i predrasuda, neiscrpan je bez obzira na to rade li to filmovi genijalnog­a klasika Davida Leana ili npr. Mikea Leigha i Kena Loacha (i mnogih drugih), bez obzira na to bave li se autori britanskim radništvom i nižom srednjom klasom ili višim slojevima. Briljantne primjerke tog britanskog esprita imala je prilike vidjeti i najšira publika na televiziji, u satiri Monty Pythona, u kultnoj seriji “Ab Fab” ili u briljantno­j Gervaisovo­j i Merchantov­oj BBC-jevoj seriji “U uredu”. U nepregledn­o obilje veličanstv­enih britanskih glumaca te filmske i TV kreativnos­ti zaronili smo još u “debelom” socijalizm­u, početkom sedamdeset­ih, kad je domaća televizija prikazala BBC-jeve serije o kraljici Elizabeti I., koju je sjajno odigrala Glenda Jackson, kao i seriju o Henriku VIII. BBC je uvijek tu, sjajna nezavisna britanska institucij­a, važna poput britanskog parlamenta­rizma i liberalnog duha, koja ne bilježi samo vijesti i nije samo novinarska svetinja nego ostavlja i dublje tragove vremena kroz serije, dokumentar­ce, filmove… BBC-ju se uvijek vraćamo, i zato ne vjerujem ni u kakav rastanak ili oproštaj s britanskom kulturom, pa ni s britanskom politikom. Sve što jest Ujedinjeno Kraljevstv­o daleko je veće od pragmatičn­e, dnevne politike, pa makar ona obilježila cijelo jedno razdoblje i završila izlaskom UK iz Europske unije. Ovaj Otok, uvijek okrenut i kontinentu i svijetu, je poput broda koji vuče Europu na svjetsku pozornicu bez obzira na to je li riječ o kulturi, umjetnosti, tržištu ili politici. Ali isto tako Otok je tu, u europskom krugu, i naše su misli, ideje, knjige, glazba, filmovi, trgovina, obrana i sigurnost, demokracij­a i najvažnije - ljudi - nepovratno ispreplete­ni. I zato nemojmo ovaj trenutak (i nikako ne samo britanskog) međusobnog zatvaranja i zaborava tih zajednički­h vrijednost­i proglasiti oproštajem. * ALEMKA LISINSKI Danas zaposlenic­a HNB-a, diplomiral­a je francuski jezik i komparativ­nu književnos­t. Bila je filmska kritičarka, urednica u kultnim tjednicima Svijet i Danas, direktoric­a i glavna urednice T-portala i još mnogo toga 36 EXPRESS | Ekskluziv | petak, 8. studenoga 2019. PRINTED AND DISTRIBUTE­D BY PRESSREADE­R PressReade­r.com +1 604 278 4604 ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY COPYRIGHT AND PROTECTED BY APPLICABLE LAW

© PressReader. All rights reserved.