Politički Srbin u Vladi po defaultu je dežurni krivac
akcijama, Milošević bi Pupovcu lako mogao “preoteti” ovu nezahvalnu titulu. Tužno je da u Hrvatskoj još postoje ljudi toliko nagrizeni mržnjom da im je samo mrtav Srbin ili “Srbin na traktoru” dobar Srbin.
No tko god da je u pitanju, biti politički Srbin u Vladi RH je izrazito nezahvalna zadaća. Što god da napravi, bit će po “defaultu” kriv. Ako kao službeni predstavnik te manjine ne bi kojim slučajem podržao legitimnu Vladu, ispalo bi da Srbi ne vole Hrvatsku i stvaraju političku krizu. Kad se odluči podržati HDZ-ovu Vladu, jer se iz opozicije nemoguće boriti za prava onih koji su ga poslali u političku arenu, opet ne valja. Predstavnici manjina su prisiljeni podržati Vladu političke opcije kojoj su periodični napadi na Srbe (i ostale manjinske društvene skupine) desetljećima bili jedan od glavnih predizbornih aduta koje su - u nedostatku kvalitetnog programa - podvaljivali svojim biračima. Jedan od problema je i što politički diletanti stvaraju lažnu percepciju da Srbi sa svoja tri zastupnička mjesta drže Vladu RH za osjetljivi organ i da upravo oni nastoje dominirati Hrvatskom. Tu se onda umjetno generira dodatna mržnja.
Iako su dio vladajuće klike, treba reći da su predstavnici manjinskih skupina za političku scenu u Hrvatskoj, nažalost, bitni koliko i kvaliteta Bandićeva graha jednom godišnje podijeljena u jednom od najljepših europskih parkova. Uz sam izborni sustav po kojemu će prije NK Kamen Ingrad osvojiti Ligu prvaka, nego Pupovac ili Furio Radin ostati bez zastupničkog mjesta na Markovu trgu, spomenutom dijelu javnosti su sporni i sami manjinski zastupnici. Zamjeraju im što oportuno fingiraju brigu za vlastite birače, dok pauze za ručak provode po najskupljim zagrebačkim restoranima. No to što su određene manjinske skupine zbog oportunizma vlastitih predstavnika izgubile društvenu relevantnost, ne znači da su automatski nestale i poteškoće s kojima se oni suočavaju. Ni unutar manjinskih skupina ne vlada jednoumlje. Ne misle i ne dišu svi jednako.
Biti manjina bilo gdje nije ugodan osjećaj. Pogotovo ne na Balkanu. Manjinske skupine su redovito indikator stanja u društvu. One su mehanizam kojim se mjeri kompatibilnost društva s civilizacijskim krugom kojemu želimo pripadati.
Boris Milošević na mjestu potpredsjednika Vlade je odličan potez. Zašto? Zato što sit gladnome ne vjeruje. Obično onaj tko nešto ima ili može ne vjeruje onima koji govore kako nemaju ili ne mogu. Kao kad homoseksualci traže svoja prava ili kao kad prosječan radnik u RH svojom mjesečnom plaćom ne može platiti sve račune i mjesečnu potrošačku košaricu, a svakog trenutka može ostati bez posla bez da ga itko išta pita. Ne znam što znači biti Srbin u Hrvatskoj, ali mi je poznato što znači biti “manjinac” u jednom “većinskom” društvu onih koji nemaju sluha za egzistenciju „drugih i drugačijih“. Upravo zbog toga je važno da na mjestu posvećenom ljudskim pravima bude netko kome se ta prava nerijetko dovode u pitanje.
Hoće li se Milošević zaista baviti društvenim djelatnostima i promocijom ljudskih prava ili će glumiti Plenkovićevu marionetu, ostaje nam vidjeti.
Vijest da će Hrvatska ponovno imati potpredsjednika Vlade iz redova srpske manjine očekivano nije oduševila dio javnosti
Cijeli je život usmjerio u partiju, ali i u napredovanju kao vojnik. Napredovao je strelovit