Propast turizma u provaliju nam vuče cijelu zemlju...
Ukratko, od svih strategija, koristili smo najzavodljiviju, najjednostavniju, najinertniju i najopasniju, a koliko je ona razorna, sad ćemo, nažalost, dobro vidjeti, odnosno osjetiti na džepovima
Ljubo Jurčić, profesor, makroekonomist s velikim iskustvom u gospodarstvu i dr. Vedra
Hrvatska je, nasuprot elementarnim pravilima ekonomije i višegodišnjem vrištanju stručnjaka, sva ekonomska “jaja” stavila u istu “košaru”. Sve smo karte bacili na turizam, a ta će nam se strategija sad svom silinom obiti o glavu. Ove godine planirali smo zaraditi više od 13 milijardi eura od turizma. No ako dobacimo i 5 do 6 milijardi, bit će to veliki uspjeh, ali će u oba slučaja ostati rupa veća od 7 milijardi eura. Od Europe možemo dobiti puno manje novca, iako je vladajuća garnitura u kampanji stvorila dojam da će se novac dijeliti šakom i kapom, odnosno “bacati iz helikoptera” i da će ga biti puno. Ni jedno ni drugo ne odgovara činjenicama.
- Mi ćemo privući nešto sitno novca koji nam pripada, ali to neće biti puno, a još važnije, to neće biti dovoljno. Imat ćemo loše buđenje - kaže dr. Ljubo Jurčić pa objašnjava. - Uvjet za povlačenje novca iz EU je ulaganje u zelenu ekonomiju, u digitalizaciju, transparentnost sustava itd., a mi nemamo strukture koje će to povući. Ne treba zaboraviti ni to da i mi godišnje također moramo dati nekoliko milijardi eura u EU. Neto priljev nije, dakle, ni približno tako raskošan kako zvuči u najavama političara. Ali i da jest, to bi bilo nedovoljno za naš razvoj. Kad bi sav novac koji nam je dodijeljen dolazio u investicije, bilo bi to 2,5 milijardi eura godišnje, a nama treba 20 milijardi da se dignemo s dna. Slovenija ide prema vrhu Europe, mi prema dnu. Zašto Hrvatska propada? Zato što su investicije oko 10 milijardi eura godišnje, a nama treba dva i pol puta više. To europski novac, očito, neće riješiti. Naime, čak i ako povučemo sva sredstva, 2,5 milijardi, nedostajat će nam milijarde da se počnemo dizati. I sad, umjesto da se, motivirani koronom, ohrabreni entuzijazmom naroda, preispitamo što i kako radimo krivo, i gdje bi bio izlaz, mi se opet okrećemo proizvodnji iluzije i nadi da će nam iluzija riješiti probleme.
Razmišlja li naša politička elita kako naći efikasniji model ekonomije? Ljubo Jurčić misli da se u Vladi ne ubijaju od razmišljanja te vrste.
- Mi uvijek proizvodimo iluziju da će se nešto riješiti samo od sebe, da ćemo jednom iluzijom riješiti drugu. Uvjereni smo da će nas spasiti privatizacija, pa dioničarstvo, pa turizam. Sve se to odvija prema formuli ‘kruha bez motike’. Oboljeli smo od ‘nizozemske bolesti’ - kaže Jurčić. Nizozemska je prije više od pola stoljeća bila izrazito ovisna o proizvodnji plina na jednom nalazištu, pa je značajan dio industrije bio vezan za eksploataciju plina. Kad je proizvodnja plina zapala u probleme, sa sobom je prema dnu povukla cijelu zemlju. Ekonomisti godinama upozoravaju na opasnosti monokulture, ali badava. Jurčić nije optimist ni za ubuduće. - Umjesto da se sad okrenemo industriji, mi smo se okrenuli prosjačenju od Europe - kaže ovaj profesor, makroekonomist s velikim iskustvom u gospodarstvu.
Jurčić kaže kako se ključna zapreka ne krije u našemu mentalitetu, nego negdje drugdje.
- Kod nas jedan zaposleni proizvede oko 25.000 eura godišnje, u Sloveniji zaposleni proizvede 45.000, a prosjek Europe je oko 70.000 eura po zaposlenom. No nije problem u našem čovjeku, nego u sustavu. Naš čovjek u EU proizvede oko 100.000 eura! Dakle, on je dobar radnik, ali ovdje ima loše okruženje koje nitko ne kani mijenjati.
Monokultura turizma bila je, inače, opasna na puno načina. Masa stanovništva dobiva poruku, koju primjenjuje u praksi, kako je najjednostavnije zarađeni novac onaj od turističke rente. To nije sasvim istina, ali ljudi to tako doživljavaju. Središta povijesnih gradova se prazne od stanovništva. Dubrovnik je već sad preskup za život bilo kojem običnom čovjeku koji prima prosječnu hrvatsku plaću. Mladi nemaju poticaj za raznovrsna obrazovanja jer im je perspektiva života od zimmer-frei filozofije sigurna. Dalmatinski gradovi tijekom jeseni, zime i proljeća zamiru ili u najboljem slučaju životare. Država se apartmanizira. Cijela unutrašnjost dobiva jasan signal o vlastitoj nepotrebnosti. Vlada, javna uprava i lokalna samouprava zbog - sve do jedne - sigurne injekcije novca koji pristiže svakoga ljeta nema razloga provoditi reforme i dizati konkurentnost zemlje, pa sve što nije naslonjeno na turizam ili javni sektor, odnosno središnju i lokalnu državu, propada. Ukratko - od svih strategija, koristili smo najzavodljiviju, najjednostavniju, najinertniju i najopasniju - a koliko je ona razorna, sad ćemo, nažalost, dobro vidjeti, odnosno osjetiti na džepovima - govori Jurčić.
na Pribićević pomažu nam u analizi politike stavljanja ekonomskih ‘jaja’ u istu ‘košaru’
Churchill je jednom rekao kako “Amerikanci uvijek posegnu za pravim rješenjem... nakon što isprobaju sva kriva”. Kod nas bismo nakon niza krivih rješenja opet mogli posegnuti za - pogrešnima. - Kriza i općenito situacija nastala zbog korone mogle bi nam pomoći da rasvijetlimo pogled na pogreške dosadašnje ekonomske politike - kaže nam dr. Ljubo Jurčić, pa nastavlja: - Ključna pogreška je bila da se suviše komotno oslanjamo na turizam koji je preosjetljiva biljka, pa ako bismo iz toga izvukli pouke, bilo bi dobro. Ali nisam uvjeren da hoćemo.
Hrvatska se nalazi među 20-ak svjetskih država u kojima turizam ima najveći utjecaj na ukupnu privredu. “Prvak svijeta” su Maldivi s udjelom od 76,6 posto, a u EU veći udjel turizma u BDP-u od Hrvatske ima samo Malta (27,1 posto). Ni jedna turistička zemlja, koja je samo turistička, a nema industriju i poljoprivredu - nije bogata. Naprotiv, većinom su siromašne ili imaju trajnih problema s deficitima. Kuba, Macao, Maldivi, Bahami, Sejšeli, razvikane su i lijepe destinacije, ali siromašne zemlje.
Dr. Vedrana Pribićević (ZŠEM) kaže da ćemo na stagnaciju turizma morati dulje računati, a ne samo ove godine.
Mi uvijek proizvodimo iluziju da će se nešto riješiti samo od sebe, da ćemo jednom iluzijom riješiti drugu. Uvjereni smo da će nas spasiti privatizacija, pa dioničarstvo, pa turizam, kaže Jurčić
- Prije svega, podaci o mobilnosti koje prikuplja Google pokazali su da se za sada mobilnost ljudi stabilizirala na razinama nižim od onih prije korone. To je znak da vraćanje na staro neće biti moguće dok rizik od zaraze posve ne nestane.
Do promjena će doći, htjeli mi to ili ne kaže ona. Orijentacija na turizam vukla je promjene u jednom smjeru, transformativni učinak pandemije po gospodarstvo vući će u drugom.
- Bit će manje ‘hendlanja’ novca, više rada, više beskontaktnog plaćanja, plaćanja mobitelom. Manje sive ekonomije. Ako je sve digitalizirano, ekonomija će biti čistija - nije moguće ‘zamračiti’ promet ako ljudi plaćaju karticama itd. Uz to, ni sljedeća turistička sezona neće biti poput one u prošloj godini, znači i dogodine će biti manje prihoda u proračunu od turizma, pa bi stranke trebale nuditi rješenje za tu situaciju, ali to je tema koja se izbjegava - rekao je nedavno dr. Željko Lovrinčević, koji misli da će se zbog rješavanja tog problema morati postaviti pitanje nacionalizacije drugog mirovinskog stupa. Jučerašnje plandovanje s novcem iz turizma, dakle, platit ćemo ušteđevinama za mirovine, ako se nešto ne promijeni, a male su šanse da hoće.