Kulturni marksizam
Ili što povezuje Janšu, Breivika, Bannona i Bolsonara?
uslimane, nego isključivo za vlastite građane, promovirajući novi konzervativizam
I JANŠA I BREIVIK SMATRAJU DA JE KULTURNI MARKSIZAM NAJVEĆA OPASNOST I PRIJETNJA DANAŠNJOJ EUROPI. I JANŠA I BREIVIK DIJELE ISTI STRAH OD TOG POJMA, KOJEMU PRIPISUJU NEVJEROJATNO ZNAČENJE SHVAĆAJUĆI GA IDENTIČNO: KAO
PROJEKT RAZGRADNJE KRŠĆANSKIH VRIJEDNOSTI, TRADICIONALNE OBITELJI, POJMA I ZNAČAJA NACIJE,
I TO OD STRANE ONIH KOJI SE ZAUZIMAJU ZA MULTIKULTURALIZAM I SEKULARIZAM, LJUDSKA PRAVA I RAVNOPRAVNOST. NO ŠTO JE TOČNO KULTURNI MARKSIZAM I ODAKLE DOLAZI TAJ POJAM? PODROBNIJE OBJAŠNJENJE OVOGA FENOMENA POTRAŽILI SMO OD FILOZOFA ŽARKA PUHOVSKOG
Slovenski premijer Janez Janša ne prestaje šokirati. Prošli se tjedan na Twitteru povodom obljetnice masakra koji je bijeli rasist i ekstremni desničarski terorist Anders Behring Breivik izvršio na norveškom otoku Utøya 2011. godine prisjetio tužnog događaja. “Sjećamo se. Neka njihove duše počivaju u vječnom miru”, napisao je Janša na Twitteru. I to
uopće ne bi bilo čudno da Janša nekoliko dana ranije nije ustvrdio kako je kulturni marksizam najveća prijetnja Europskoj uniji. Govoreći na virtualnoj raspravi koju je pod znakovitim naslovom “Necenzurirana Europa” organizirala mađarska Fundacija za građansku Mađarsku, bliska mađarskom vladajućem Fideszu premijera Viktora Orbana, na kojoj su, osim Janše, sudjelovali i Orban te predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predvodnici neliberalne revolucije u regiji, Janša je podvukao kako je u ideološkom smislu kulturni marksizam najveća prijetnja Europskoj uniji i da je još u “Komunističkome manifestu” pisalo da je za stvaranje novoga svijeta potrebno razgraditi naciju, obitelj, privatno vlasništvo, privatno obrazovanje i religiju. “To se sad događa putem masovnih medija, kulturne industrije i nekih političkih stranaka”, objašnjavao je Janša što se po njegovu mišljenju krije iza kulturnog marksizma, nakon čega su te njegove riječi objavljene na službenom profilu slovenske vlade, čime su dobile službeni karakter i postale službeno stajalište vlade. Sad se, naravno, pitate kakve sve to veze ima s teroristom Breivikom i Utøyom? Odgovor je zapanjujući: i Janša i Breivik smatraju da je kulturni marksizam najveća opasnost i prijetnja današnjoj Europi. I Janša i Breivik dijele isti strah od tog pojma, kojemu pripisuju nevjerojatno značenje shvaćajući ga identično: kao projekt razgradnje kršćanskih vrijednosti, tradicionalne obitelji, pojma i značaja nacije, i to od strane onih koji se zauzimaju za multikulturalizam i sekularizam, ljudska prava i ravnopravnost. Breivik, koji je prije devet godina na Utøyi ubio 69 mladih ljudi, ljevičara, učinio je to upravo zatrovan paranoičnom teorijom o kulturnome marksizmu. U svojem zloglasnome manifestu upravo kulturni marksizam - koji je na 1500 stranica spomenuo najmanje stotinjak puta - vidi kao najveću opasnost koja će, uz feminizam i islam, dovesti do propasti europske kulture i civilizacije.
Čovjek koji je odgovoran za najsmrtonosniji teroristički napad na Norvešku od 2. svjetskog rata i koji izdržava 21-godišnju zatvorsku kaznu bio je opsjednut kulturnim marksizmom, prepoznajući u ljevičarima kulturne marksiste koji, kako je napisao u svojemu manifestu, mrze sve što je snažno, dobro i uspješno: Ameriku, zapadnu civilizaciju, bijelce, racionalnost, i to samo zato što su snažni i uspješni. Devet godina nakon Breivikova terorističkog čina i objave njegovog rasističkog manifesta premijer jedne članice EU, koji će za godinu dana predsjedati Unijom, koristi identičan pojam koji je koristio i Breivik, shvaćajući ga na podjednako ekstreman način.
Nisu, naravno, Janša i Breivik jedini koji su opsjednuti kulturnim marksizmom. Protiv kulturnog marksizma bori se i
Steve Bannon, nekadašnji glavni strateg američkog predsjednika Donalda Trumpa i čovjek koji je pokušao organizirati i okupiti europske desničare i populiste protiv Europske unije, baš kao i brazilski populistički predsjednik Jair Bolsonaro. Kulturnim marksizmom u svojim intervjuima i analizama govore i neki od vodećih desničara današnjice, poput Alexa Jonesa, jednog od vodećih američkih ekstremnih desničara i tvorca sumanutih teorija zavjere, ali i Jordana Petersona, desničarske superzvijezde koja, unatoč zvjezdanom intelektualnom statusu, sudeći po njegovim tezama o kulturnome marksizmu, o marksizmu ne zna puno. Strah od kulturnog marksizma zahvatio je i Susannu Ceccardi iz talijanske desničarske Lige, koja je čak i u pjesmi “Imagine”, u kojoj John Lennon mašta o svijetu u kojem će ljudi živjeti u miru i bez ratova, država i religija, prepoznaje “marksističku himnu”. Kulturni marksizam neke je potaknuo na nasilje, i to ne samo Breivika, iako je on najdrastičniji slučaj. Borba protiv “kulturnog marksizma” pokrenula je i neke druge teroriste, poput napadača koji je u njemačkom Hanauu nedavno ubio deset ljudi, kao i prošlogodišnjeg napadača na sinagogu u Pittsburghu, kad je stradalo 11 ljudi. No što je točno kulturni marksizam i odakle dolazi taj pojam? Kulturni marksizam je teorija koja je nastala u okviru znamenite Frankfurtske filozofske škole, koja u kulturi vidi glavni uzrok nejednakosti, ali to nije ono na što se referiraju Janša i Breivik, kao i njihovi desničarski istomišljenici. Naime, u njihovoj inačici ovaj pojam predstavlja
Čovjek koji je odgovoran za najsmrtonosniji teroristički napad na Norvešku od Drugog s
duboku antisemitsku teoriju zavjere, u kojoj glavnu ulogu igra upravo spomenuta Frankfurtska škola, kojoj je, prema toj teoriji, cilj uništiti temelje zapadne kulture i tradicije. Podrobnije objašnjenje ovoga fenomena potražili smo od filozofa Žarka Puhovskog, koji je o Frankfurtskoj školi napisao knjigu “Um i društvenost: filozofija politike frankfurtske škole od 1932. do 1945.”.
- Frankfurtska škola zaslužna je za derevolucioniranje marksističke teorije, pokušavajući spasiti marksizam u situaciji kad je revolucija izostala. Tad se postavilo pitanje što se može napraviti s marksizmom u nadgradnji, odnosno kako se može objasniti kulturne fenomene na tragu klasnog pristupa. S druge strane, jedna inačica frankfurtske teorije krajem šezdesetih postaje nosivom paradigmom sveučilišnog života u društveno-humanističkim znanostima na velikom broju zapadnih sveučilišta, zahvaljujući ponajprije Herbertu Marcuseu, kao i Erichu Frommu, koji su u svojim djelima sačuvali element klasne napetosti u teoriji, iako se Marcuse okreće Trećem svijetu i studentima, a Fromm pitanjima ovladavanja porivima i slično. Od kraja šezdesetih, sedamdesetih i djelomično osamdesetih godina to je bilo dominantno usmjerenje u humanističkim znanostima. Iz svega toga, međutim, izvlači se površna interpretacija na razini ideologije, po kojoj su frankfurtovci stvorili plan za uništenje zapadne civilizacije i kulture, i to iznutra, bez ruskih tenkova, preko njezine inteligencije i sveučilišta - objašnjava Puhovski. Frankfurtovci, prema toj teoriji, navodi dalje Puhovski, rade na uništavanju samorazumijevanja zapadnog svijeta, koji sam sebe počinje razumijevati eksploatatorski.