Bushranger Search & Destroy
Oni koji ga favoriziraju kažu da se borio protiv nepravde i nejednakosti, a oni koji ne odobravaju njegova djela drže ga kriminalcem. I dok je lik Neda Kellyja postao dio australskog folklora, u širem kontekstu njegova priča izdvaja se kao sirova ljudska
Mitologija koja se nataložila o životu australskog folk junaka
Neda Kellyja, u današnje vrijeme, 140 godina nakon Kellyjeve smrti, otvara više interpretacija, ovisno o tome tko je interpretira. Je li bio junak ili razbojnik? Je li se borio protiv opresije ili je stvarao opresiju? Oni koji ga favoriziraju kažu da se borio protiv nepravde i nejednakosti, a oni koji ne odobravaju njegova djela smatraju ga kriminalcem. I dok je lik Neda Kellyja postao dio australskog folklora, u širem kontekstu njegova priča izdvaja se kao sirova ljudska potreba za borbom protiv sistema koji ga ugnjetava. Australski redatelj Justin Kurzel, poznat po filmovima
“Macbeth” i “Assassin’s Creed”, odlučio je ekranizirati roman Petera Careyja iz 2000. godine, “Istinita priča o Nedu Kellyju”, koji je nagrađen Bookerom godinu dana kasnije. Roman, kao i film, ispripovijedan je u prvom licu, u obliku pisma koje Ned Kelly ostavlja svojoj nerođenoj kćeri. Film je mješavina fikcije i fakcije, a bavi se Kellyjevim životom od njegove 12. pa do 25. godine, kad je obješen u zatvoru. Nakon ekranizacije s Mickom Jaggerom u glavnoj ulozi 1970. godine, a potom i one s Heathom Ledgerom iz 2003. godine, Kurzelov film predstavlja treći pokušaj da se što upečatljivije ispripovijeda priča o australskom Robinu Hoodu, koja je s desetljećima postajala sve veća. Film se ove godine prikazuje na Motovun Film Festivalu. Kellyjev život doista je bio težak. Otac mu je protjeran iz Irske u Australiju nakon što je u Irskoj ukrao dvije svinje. Obitelj je imala osmero djece, od kojih je najstariji bio Ned, dok je majka redovito uz očevo znanje u kuću za novac primala mušterije. Nakon smrti Nedova oca, to će se nastaviti, a jedan od tih muškaraca koji su dolazili u kuću ostavit će neizbrisiv trag na Neda. Taj muškarac, Harry Power (glumi ga Russell Crowe), vodit će dječaka na svoje pljačkaške pogode i prisiliti ga na ubijanje u ranim godinama. Tako da će Ned Kelly već u svojoj dječjoj dobi zadobiti nadimak ubojice i trajno na sebe navući pozornost policije. U policiji se mahom nalaze korumpirani engleski kolonijalisti, koji i u udaljenoj zatvoreničkoj koloniji i dalje zagorčavaju život Ircima. Ukratko, mržnja je prisutna s obje strane. Legenda o Kellyjevoj bandi rodila se kad je Kelly 1877. godine ranio policajca koji je pokušao uhititi njegova brata Dana zbog krađe konja. Braća su pobjegla u grmlje, još dvojica su im se pridružila i tako je nastala Kellyjeva banda. Članovi bande bili su takozvani “bushrangeri”. U početku se taj termin koristio za odbjegle zatvorenike koji su utočište od vlasti pronašli u australskom grmlju, a kasnije se odnosio na naoružane pljačkaše kojima je to postao životni stil, a sakrivali su se
Australski redatelj Justin Kurzel ekranizirao je roman Petera Careyja iz 2000., ‘Istinita prič
u grmlju kako bi efikasnije izvodili svoje napade. Zbog ranjavanja policajca uhićena je Kellyjeva majka Ellen i osuđena na tri godine zatvora. Osudio ju je isti sudac koji je tri godine kasnije osudio Neda na kaznu vješanjem. Od tog trenutka Ned pokušava majku izbaviti iz zatvora. Ned je, govore povijesni spisi, bio mnogo viši od tadašnjih muškaraca, imao je gard vojnika, ali i karizmu zbog koje su ga ljudi bili voljni slušati i izvršavati njegove naredbe.
Posebno su poznata metalna odijela otporna na metke koje je banda nosila kad je bila na svojim pohodima, samo s prorezom za oči. Osim što su ih štitili, u metalnim oklopima protivnicima su izgledali moćnije, glomaznije i tako ih strašili. Ova banda je također nosila i haljine, kako bi dodatno zaplašili svoje suparnike. Jedan lik čak kaže: “Ako nosiš haljinu u borbi, misle da si lud. A ništa muškarca ne može uplašiti kao ludilo”. Nakon serije trogodišnjih pljačkaških pohoda i sukoba s policijom, banda je naposljetku zauzela grad Glenrowan, gdje ih je policija okružila. Članovi bande su ubijeni, dok je Ned Kelly uhićen, odveden na suđenje i osuđen na smrt vješanjem u zatvoru u Melbourneu. Policajci koji su ga zarobili željeli su njegovo metalno odijelo zadržati kao uspomenu, razdvojivši i međusobno raspodijelivši dijelove njegova oklopa. Kasnije je pronađeno sve osim jedne Kellyjeve čizme te izloženo u državnoj knjižnici u saveznoj državi Victoria. Neda Kellyja u ovom filmu glumi britanski glumac George MacKay, dok sin Nicka Cavea, Earl Cave, utjelovljuje Dana Kellyja. Za soundtrack je zaslužan Justinov mlađi brat Jed Kurzel. I dok film nije nasilan u onoj mjeri u kojoj je mogao biti s obzirom na temu, gledatelji će morati proći kroz desetke psihološki vrlo napetih trenutaka, najčešće na relaciji lik-lik unutar obitelji. Najsnažniji odnos i pokretačka energija Nedovih podviga dolazi od njegove majke Ellen, koja je prikazana kao sve samo ne pozitivan primjer za svoju djecu, iako ih vidno voli. Tako, primjerice, nakon što vrlo mladi Ned spasi bogataškog dječaka od utapanja, njegova majka Nedovoj majci nudi da školuje Neda o svojem trošku, no ova to odbija iz uvjerenja da joj ta Engleskinja samo želi oteti sina. No nedugo nakon toga pustit će ga s bradonjom razbojnikom na pljačkaške pohode u nadi da će ovaj od njega napraviti muškarca. Tako da je Ned prvenstveno oštećen majčinom posesivnom i destruktivnom ljubavlju. Nadalje, film tematizira i siromaštvo i nemogućnost bijega iz njega, ako je netko u njemu rođen. Kao što Nedov otac ne uspijeva iskoračiti iz svoje uloge siromašnog osuđenika iz Irske, tako to ne uspijeva ni Ned. I to je ono što njegova majka razumije kad ga odbije dati Engleskinji na školovanje - da je nemoguće iskoračiti iz kruga siromaštva. Međutim, kao da tim siromasima nije dovoljno što su siromašni, još ih i korumpirana policija eksploatira, kako novčano, ucjenama i prijetnjama, tako i seksualno, što se vidi na primjeru žena i njihove ultimativne nemoći pred muškarcima. No i djeca ovdje djeluju bespomoćno pred svojim roditeljima, koji ih premeću kao igračke, eksploatiraju, maltretiraju i zapravo iz njih stvaraju posve oštećene odrasle ljude. Već iz nekoliko prvih scena u kojima vrve djeca, ali se mogu vidjeti i pištolji, postaje jasno da se u australskoj pustopoljini tog vremena život gasi jednako brzo kao što i nastaje. Dva učestala prizora koji se ponavljaju su plač djeteta i pucanj revolvera.
U jednom trenutku predstavnik zakona i glavni antagonist u filmu ide tako daleko da uperi nišan prema bebi. Kurzel, međutim, propušta prikazati trenutke koji Neda Kellyja čine Nedom Kellyjem, a to su i pljačke banaka, provale u policijske stanice te političko nezadovoljstvo, dok dominiraju scene s majkom i međuljudski odnosi. Također, članovi Kellyjeve bande u nekoliko navrata djeluju gotovo kao da su iskoračili iz kakvog šašavog londonskog kluba, a ne kao da se nalaze u 19. stoljeću u ruralnoj Australiji. Najljepše u Kurzelovu filmu je ogoljeni australski krajolik, zabačenost od svijeta, divljina, iako je ruralna australska zabit iz 19. stoljeća prikazana bez romantičnih konotacija, gotovo kao nakon nuklearne katastrofe. Međutim, ostaje dojam da Kurzel nije želio uljepšavati i dodatno romantizirati priču o mladom razbojniku. Štoviše, nijedan od likova nije oslikan u posve pozitivnom svjetlu, isključivo kao borac za pravdu. Ovo je priča o čovjeku kojeg su tretirali surovo i koji je kasnije svijet za kaznu također tretirao surovo.
a o Nedu Kellyju’, koji je nagrađen Bookerom, a rezultat je punk outlaw moderni klasik