Fenomen&kaos&genij West
nvalidnost, nego supermoć, album o kojem govori zove se ‘Ye’, a on je popkulturna ikona
Je li Kanye West potpuno lud? Nasreću, ‘normalan’ nije, jer inače ne biste sad čitali o njemu kao o endemskoj vrsti popularne kulture 21. stoljeća, ali posljednje vijesti dosta bizarno ‘apdejtaju’ njegov medicinski karton. Nakon što je osnovao pseudokršćanski
kult u bijelom, ustvrdio je kako je imao COVID-19 već u veljači, ali ga je izliječio molitvom. Cijepiti se, naravno, neće iz straha da će ga čipirati ‘ljudi koji u sebi imaju vraga’, a koji će tehnologijom skrivenom u cjepivu spriječiti odlazak čovječanstva u raj
Broj glazbenih zvijezda, ali i popkulturnih ikona općenito, koje u 21. stoljeću ostaju relevantne više od jedne i pol sezone, smanjuje se onako kako se širi bazen potencijalnih kandidata za sve manju količinu vremena provedenog pod reflektorima. Ali već smo shvatili da je Kanye West drugačiji. Ostao je relevantan čak 16 godina, a pored mode, skandala, memeova i tvitova, uvijek je i prije svega tu činjenicu mogao zahvaliti onome što ga je i dovelo do mode, skandala, memova i tvitova - stvaranju izuzetne glazbe
Kanye West ima dijagnozu. “Bipolarni poremećaj”, kažu doktori. “Supermoć”, kaže Kanye West. Već nam to daje skicu karaktera. Nekad znan kao “manična depresija”, bipolarni poremećaj svojstven je većem broju kreativaca i umjetnika, a podrazumijeva emocionalne skokove s dinamične euforije na suicidalnu depresiju i natrag. “Dijagnozu sam dobio tek s 39 godina, ali kao što sam rekao na albumu, to nije invalidnost, nego supermoć.” Album o kojemu govori zove se “Ye”, izašao je 2018. i na njemu je Kanye prvi put otvoreno progovorio o bipolarnom poremećaju, kontempliranju samoubojstva i ubojstva, dakle o svojem “ludilu”. U razgovoru za magazin Forbes 2019. objašnjavao je kako će se riječ “ludilo” polako, ali sigurno prestati koristiti tako olako, posebno ako imamo na umu da su, kako kaže West, “mnogi od onih koje su nazivali ludima na kraju završili na naslovnici ovog magazina”. Jer na kraju dana - tko je i što je to zapravo “normalno”? Njegov kolega Gucci Mane, trap superstar i legenda Atlante, na sebi je svojstven način opjevao osobno viđenje bipolarnosti (“He must be bipolar ‘cause he can’t stay in his lane / I’m talking to my shrink, and I’m draped in a mink / She asked me want I need, I said, Bitch I need some’ to drink”), a na svojem devetom studijskom, ujedno i prvom postzatvorskom LP-u “Everybody Looking” (2016.) ugostio je Westa u pjesmi “Pussy Print”. Zašto baš Kanye? Gucci objašnjava stihom: “I only feature Kanye ‘cause we both some fuckin’ narcissists / Narcissistic tendencies with psychopathic pockets, bitch”. Je li Kanye West potpuno lud? Nasreću, “normalan” nije, jer inače ne biste sad čitali o njemu kao o endemskoj vrsti popularne kulture 21. stoljeća, ali posljednje vijesti dosta bizarno “apdejtaju” njegov medicinski karton. Nakon što je osnovao pseudo-kršćanski kult u bijelom, ustvrdio je kako je imao COVID-19 već u veljači, ali ga je izliječio molitvom.
Cijepiti se, naravno, neće, iz straha da će ga čipirati “ljudi koji u sebi imaju vraga”, a koji će tehnologijom skrivenom u cjepivu spriječiti odlazak čovječanstva u raj. Je li Kanye West bolesno narcisoidan? Nakon nekoliko godina najava koje su se ignorirale kao trolanje, ako već ne kao odraz narcisoidnog bulažnjenja u fazama kad bipolarnost skoči u euforiju, početkom srpnja 2020. Kanye West je konačno i službeno najavio kandidaturu za predsjednika SAD-a. Simbolički - na Dan nezavisnosti. U kampanju s njim kreće i potencijalna zamjenica Michelle Tidball, propovjednica koja se naziva “biblijskim life coachom”. Prvo je podržavao Trumpa, navlačeći bijes “crne Amerike” na svoj vrat, a sad mu je odlučio konkurirati. Na kraju krajeva, u cirkusu današnjice, zašto bi jedan glazbenik u Bijeloj kući bio manje kvalificiran od zvijezde reality televizije? “Ne kažem da mi Trump stoji na putu, možda bi mogao biti dio mojega puta. A Joe Biden? Dajte, molim vas. Obama je poseban. Trump je poseban. Kažemo da je Kanye West poseban. Amerika treba posebne ljude za vođe”, izjavio je West. Elon Musk ga podržava. I 2 Chainz. Na kraju krajeva, ne može biti narcisoidniji od Trumpa. Broj glazbenih zvijezda, ali i popkulturnih ikona općenito, koje u 21. stoljeću ostaju relevantne više od jedne i pol sezone, smanjuje se onako kako se širi bazen potencijalnih kandidata za sve manju količinu vremena provedenog pod reflektorima. “Reflektora” - platformi na kojima se bezbrojni talenti zahvaljujući internetu uspijevaju prezentirati svijetu - možda i ima više nego ikad, ali upravo je zbog toga vrijeme postalo najveća valuta modernog doba. Broj sati u danu ostao je jednak, kao i potreba tijela za snom pa se umjesto stroge selekcije na duže staze kultura, u kojoj je psihologija čovjeka definirana hiperlinkom, svodi na stalne izmjene novih i novih podražaja. Još novog, još svježeg i drugačijeg - pop-kultura “rifreša” se na klik svakih 15 minuta - svi
U danima kad su reperi nosili šilterice i široke hlače, on se odijevao u ružičaste
žele 15 minuta slave, a prezent industrijske proizvodnje zadovoljavanja pažnje i gladi za novim to im je i omogućio, na obostrano zadovoljstvo. Ali već smo shvatili da je Kanye West drugačiji. Ostao je relevantan čak 16 godina, a pored mode, skandala, memeova i tvitova, uvijek je i prije svega tu činjenicu mogao zahvaliti onome što ga je i dovelo do mode, skandala, memova i tvitova - stvaranju izuzetne glazbe. Kanye West je genijalni producent i jedinstveni reper za svoje glazbene fanove, ali i gay riba za autore “South Parka”, brend prestižne sportske obuće za sneakerheadse i suprug Kim Kardashian za ljubitelje reality televizije. Postao je jednim od simbola Chicaga, iako je 1977. rođen u širem području Atlante, gradiću Douglasville, koji je tada imao manje od 20.000 stanovnika. S Juga se, nakon razvoda roditelja, kao trogodišnjak u društvu samohrane majke seli na srednji zapad, u Illinois. Otac Ray West bio je nagrađivani fotoreporter i bivši član Crnih pantera, a majka Donda predavala je engleski na sveučilištu. S njom je, kad je Donda dobila posao u Aziji, kao desetogodišnjak proveo neko vrijeme u Kini. Već je u osnovnoj školi počeo pisati prve stihove, crtati i obožavati glazbu, a kao tinejdžer pisao je pjesme za druge izvođače. Ernest Dion Wilson bio je ključna figura glazbenog odrastanja. Poznat pod umjetničkim imenom No I.D., Ernest je bio rodonačelnik čikaškog rapa, hip-hop i R&B producent koji je surađi
vao sa svima od G-Unita do J-Z-ja, a osim Kanye Westa mentorirao je i J. Colea. West mu se za mentorstvo kasnije odužio tako što ga je postavio u fotelju predsjednika svoje izdavačke kuće G.O.O.D. Music.
Prvi album “The College Dropout”, objavljen 2004., nosi posve biografski naziv - Kanye jest upisao čikašku umjetničku Akademiju 1997. i pokušao biti slikar, ali tad je već do grla bio u hip-hopu pa je brzo napustio fakultet te odlučio živjeti od ritma i rime. Mladalački san se 2000. pretvorio u dobar biznis, jer je beatove ovoga talentiranog klinca kupio Jay-Z pa s njima izgradio ključni album svoje karijere “The Blueprint” (2001.), jedan od najboljih hip-hop albuma svih vremena. Kanye je briljirao kopajući po starom soulu i gospelu, prepakirajući skrivene klasike u osuvremenjenu tradiciju, prodajući je nekom novom mainstreamu - sve to usred ere u kojoj su digitalna revolucija i veliki val rap plesnjaka potpuno obuzeli klupski život nezaustavljivo rastuće hip hop scene. “The Blueprint”
džempere. Bio je momak iz dobre obitelji koji je nosio knjige, a ne skraćenu dvocijevku
je bio Kanyeova produkcijska vizitka, prezentacija i definicija zvuka koji je prigrlio i za početak vlastite reperske karijere. Zvali su ga “chipmunk soul”, ubrzani komadići vokalnih izvedbi sa starih soul i R&B ploča u sudaru s bubnjevima za razgibavanje vratnih mišića. Kanye je postao produkcijska superzvijezda prepoznatljivog autorskog potpisa i garancija za juriš na top liste, zaradivši status koji su tad imali Timbaland, DJ Premiere, The Neptunes i slični, bio je kućni producent Jay-Z-jeva Roc-A-Fella Records, nedodirljivi čarobnjak sempliranja. Iako mu je produkcijska kruna dobro stajala, nije bio zadovoljan. Oduvijek je želio biti onaj kojeg će ozbiljno shvaćati kad stane za mikrofon. Ali u danima kad su reperi nosili šilterice i široke hlače, on se odijevao u polo majice i ružičaste džempere. Bio je momak iz dobre obitelji koji je u džepovima nosio knjige, a ne skraćenu dvocijevku. Nije dilao i divljao zbog nestanka oca. Bavio se umjetnošću i snažno vezao uz majku. Govorio je o radu na sebi, obrazovanju, religiji i rasizmu. Kuje, pištolji, kokain i brojanje trupala nisu mu bili u fokusu interesa. Osim toga, sve to se čulo i u njegovu glasu i flowu, čak i da je pokušao glumiti gangstera iz geta. Nitko mu nije želio dati priliku. Izdavačke kuće odbile su ga jedna za drugom. Njegovi ritmovi mogu - ali njegov glas i rime, ne hvala. Jay-Z mu je jedini dao priliku. Westov prvijenac “The College Dropout” sniman je između 1999. i 2003., a tko zna bi li imao takav uspjeh da nije bilo teške prometne nesreće.Na jesen 2002. Kanye je mrtav umoran sjeo u automobil i krenuo kući iz studija, zaspao za volanom pa udario u drugi automobil. Njegovu je vozaču slomio obje noge. Kanye je ostao bez čeljusti. Rekonstruirali su mu kosti vilice i vezali ih žicom, a svega dva tjedna nakon izlaska iz bolnice on je već gurnuo mikrofon pred usta snimajući singl “Through The Wire”.
Čvrsto je odlučio da ga shvate ozbiljno. Mit o snazi volje je stvoren - Kanye West postao je nezaustavljiva mašina za jurišanje na snove, čovjek kojega ni žica u ustima ne može zaustaviti da istrese svoje emocije, razmišljanja, stavove i vizije. I sve to preko vlastitih beatova, jednako dobrih kao i oni koje je prodavao Jay-Z-ju. Bio je introspektivan i duhovit, radiofoničan i u potpunosti originalan. Na naslovnici izdanja nije bilo ni jedne napumpane guzice, zlatnog lanca ili mitraljeza - samo tužni lik u kostimu medvjeda, snužden kao furry fetišist nakon otkazivanja konvencije istomišljenika zbog korona virusa. Osvojio je kritiku, publiku i nominaciju za Grammy. “The College Dropout” bio je eksplozivni početak i tad još nitko nije mogao znati u kojem će se smjeru razviti cijela priča, iako nije nedostajalo razloga da se neke stvari pretpostave. Kad je na American Music Awards 2004. izgubio titulu najboljeg novog izvođača od country pjevačice Gretchen Wilson, poznate po hitu “Redneck Woman”, izjurio je kao uvrijeđeno dijete. Kasnije je objasnio da je pokraden i da je upravo on najbolji izvođač godine. Bio je to početak njegova jedinstvenog odnosa s ceremonijama dodjela nagrada, igralište ega na kojemu nas je zabavljao onda kad nije svirao iz zvučnika. Tako je 2006. na MTV Europe Music Awards doputovao sve do Kopenhagena, a kad je shvatio da je to uzalud i da njegov spot za “Touch The Sky” nije proglašen najboljim, popeo se na pozornicu kako bi se svađao. Kad ga je sljedeće godine Britney Spears pobijedila na MTV Video Music Awards, toliko se uvrijedio da je potegnuo “race card” pa se glasno zapitao je li za to kriva boja njegove kože? Kad je večer završila tako da je otišao praznih ruku unatoč čak pet nominacija, bijesno je izjavio da se više nikad neće vratiti na MTV. Vratio se, naravno, kako bi 2009. na MTV VMA prekinuo slavlje Taylor Swift pa svijetu objasnio da je nagradu zaslužila Beyonce. Reagirao je čak i Barack Obama, predsjednik SAD-a i fan njegove glazbe, koji ga je mrtav-hladan nazvao budalom. Ponovno je bio odvjetnik Beyonce, kad je 2015. na 57. dodjeli Grammyja došao na pozornicu usred dodjele nagrade Becku za album godine, ali je odmah sišao bez većeg incidenta. Svi su mislili da je to bila genijalna šala na vlastiti račun. Nije se šalio. Prvom prilikom je objasnio da nagrada pripada njegovoj najdražoj R&B pjevačici.
Ono što je No I.D. bio za Westa srednjoškolca, to je Jay-Z bio za Westa superzvijezdu. Jay-Z i Kanye West su na vrhuncu slave objavili i zajednički album “Watch The Throne” (2011.), a onda su se krvavo posvađali. “On mi je poput mlađeg brata”, izjavio je nedavno Jay-Z, iako je sukob rijetko komentirao u medijima. Bilo je tu svega, a tabloidi kažu da se početak vuče iz 2014., kad Jay-Z i Beyonce ne dolaze na vjenčanje Kanye Westa i Kim Kardashian. Dvije kraljice guzica - jedna diva, a druga reality superstar - navodno se ne podnose, a to se onda prelilo i na odnos muževa. Javno su zaratili kad je West tvrdio da nije dobio novac koji je zaradio tako što je objava njegovog albuma “The Life Of Pablo” (2016.) donijela brdo novih pretplatnika Jay-Z-jevu streaming servisu Tidal. Međusobno su se optuživali za kršenje ugovora pa otišli na sud. West je 2016. prestao trčati na pozornicu kako bi hvalio Beyonce pa ju je na vlastitom koncertu popljuvao, kao i njezina supruga. Jay-Z ga je optužio da je prešao granicu. Onda su se iznenada pomirili. Čak su nedavno svi zajedno pozirali fotografu. Kanye West, Kim Kardashian, Beyonce i Jay-Z. Power couples u zajedničkom napadu na globalni mainstream, nakon svega što je izrečeno. Kanye West nije čovjek koji šuti onda kad bi se to od njega očekivalo, ali mu se sve brzo oprosti. Naučili smo to odavno, a prvi put odmah nakon izlaska drugog albuma “Late Registration”, objavljenog 2005. za Roc-A-Fella records. Tad se
‘My Beautiful Twisted Fantasy’ je Westov ‘Pet Sounds’, epska i raskošna, goto
dogodio čuveni “Georgea Busha nije briga za crnce” ulet, uživo na TV-u uz zbunjenog Mikea Myersa, usred humanitarke za žrtve uragana Katrina. Kanye je bacio scenarij i olakšao dušu, zaprepastio politički establišment i upisao dodatni bod na tablici svoje popularnosti. Nakon incidenta koji je pošteno odjeknuo - Bush ga je kasnije nazvao jednim od “najodvratnijih trenutaka” svoje predsjedničke karijere, a ako znamo koliko ih je bilo, onda znamo i koliko je ozbiljno - West više nije bio samo
zvijezda hip-hop scene. Za njega su čuli i oni koji voze traktore, bez obzira na to koliko su ga voljeli, a koliko poželjeli zaorati. Album “Late Registration” širio se prema popu i udaljavao od prvijenca svojim iskoracima izvan ograničenja “chipmunk soula”, koji je i dalje prisutan, ali pojačan utjecajima trip hop ikona Portishead, kao i imenima poput Adama Levinea, Coldplay, Fione Apple i Lupe Fiasca. West je pronašao recept kako hip-hop razlomiti na sastavne dijelove pa ih približiti drugim žanrovima indie i pop glazbe, a opet cijelu priču ostaviti duboko ukorijenjenu u povijesti i zeitgeistu žanra. Ali zeitgeist je svojim mješavinama zvuka i tema dobrim dijelom upravo definirao Kanye West “Late Registration” proglašen je albumom godine od strane rock magazina Rolling Stone, osvojio je i Grammy, a dobar dio zasluga za to nosi i proslavljeni filmski kompozitor Jon Brion, koji je surađivao na produkciji albuma.
Brion je skladao glazbu za filmove kao što su “Magnolia” (1999.) i “Synecdoche, New York” (2008.), a Westu je donio nove slojeve sounda, kao i rečenice koje možda najbolje opisuju razloge Kenyejeva instant-uspjeha: “On ima snažan osjećaj za stvaranje pop albuma i voli pjesme u kojima se događa puno toga, što baš i nije tipično za hip-hop. Ovo definitivno nije samo hip-hop album. Ali to ne znači da je previše arty ili da nije hip-hop”. Svi ostali albumi, ma koliko čudni i “arty” bili na prvo slušanje, zadržali su se negdje u i oko ovog opisa. “Graduation” (2007.) bio je golemi iskorak. Kanye je već uredno nastupao na stadionima, a oni su zahtijevali stadionsku glazbu. Rock i elektronika otjerali su soul, ali zadržali gospel pa mu pridružili još nekoliko redova s polica bliske povijesti popularne glazbe, zatvarajući “obrazovnu” trilogiju s jednom nogom u starim temama, ali s drugom duboko u novim ambicijama i širinama zvučnih paleta. Našlo se mjesta za Daft Punk (“Stronger”) i Chrisa Martina (“Homecoming”). Koketiranje s eksperimentima već je na sljedećem albumu skrenulo u čisti eksperiment. “808s & Heartbreak” bio je vrhunac eksperimentalne elektronike zapakirane u hip-hop pa stavljene u pećnicu elektro popa osamdesetih, s ciljem evociranja stanja kroz koje je Kanye prolazio nakon što je majka Donda 2007. preminula od komplikacija izazvah operacijom smanjivanja grudi. On je imao i staro ime za ovaj “novi žanr” pa ga je nazvao “pop art”, projekt koji se glazbeno oslanjao o minimalizam stare ritam mašine Roland TR-808 i AutoTune. Kanye je poželio pjevati, a njegovo korištenje AutoTunea bilo je nužda, koliko i konceptuala, ali svejedno posljednja podnošljiva vokalna modulacija, koja je krajem prvog desetljeća u potpunosti oslikala audio pejzaže top lista. Desetak godina nakon Cher i “Believe”, pjevač i reper T-Pain zaradio je bijesne milijune silujući AutoTune, a nakon njega počelo je natjecanje u “autotjuniranju” svega i svakoga, ne bi li Jay-Z morao završiti paradu s pjesmom “D.O.A. (Death of Auto-Tune)” 2009. godine, godinu dana nakon posljednjeg velikog AutoTune remek-djela u obliku “808 & Heartbreak”. “My Beautiful Twisted Fantasy” je Westov “Pet Sounds”, epska i raskošna, gotovo prog hip-hop ploča u kojoj Kanye radi ono što i svi drugi reperi koji dosegnu vrhunce slave i bogatstva - instrospektivno repaju o svojoj slavi i bogatstvu, samo što on to opet čini na jedinstveni crossover način, ugostivši u pjesmama Nicki Minaj i Raekwona, ali i Bona Ivera te Johna Legenda. Nakon novog posjeta stadionima, vratio se u laboratorij za elektroničke eksperimente - “Yeezus” (2013.) pokazao je da Kanye nije ziheraš. Isto je tako dokazao snagu njegova brenda, jer je i dalje punio stadione, iako je novi materijal prije svega namijenjen punjenju slušalica novim pristupom digitalnom minimalizmu, pri čemu mu je pomogao i Rick Rubin, jedan od bogova produkcije i kreator zvuka old school hip-hopa, trash metala i dobrog dijela suvremenog rock and rolla. “Yeezus” je savršeni kaos koji punk, electro i industrial koristi kao platformu za hip-hop, ogoljen do svoje koštane strukture, a opet dovoljno koherentan i “pjevan” da se ne gubi u anusu hermetičnosti. Štoviše, debitirao je na prvom mjestu Billboarda! Kanye West je bipolarni narcis, ali je s ovakvim nizom albuma dokazao da je ozbiljni glazbeni genije.
Potvrdio je to i s “The Life of Pablo”
2016., koji je najdublje do sada zagazio u kršćansku tematiku, ali je i dalje dostavljao fascinantne i moćne hitove, ujedno i prve dnevničke uvide u mentalno stanje, koje se nastavilo nešto mračnije secirati u pjesmama albuma “Ye” (2018.), njegovim osmim LP-jem na No. 1 poziciji Billboar
ovo prog hip-hop ploča na kojoj Kanye instrospektivno repa o svojoj slavi i bogatstvu
da, s čime se tad izjednačio s Eminemom. I cijelo to vrijeme glazba nije bila dovoljna. Ljubav prema umjetnosti i dizajnu dovela ga je do mode, no iako nije oduševio svijet svojim pseudosrednjovjekovnim kaputima s kapuljačama i predimenzioniranim vrećama koje prodaje kao haute couture, najveći dio osobnog bogatstva danas može zahvaliti ne glazbi, nego tenisicama Jeezy, koje su toliko popularne da ima dealove s Nikeom i Adidasom istodobno, a određeni modeli danas se prodaju i po nekoliko tisuća dolara. U siječnju 2019. osnovao je Sunday Service Choir, gospel zbor s kojim je počeo svirati obrade svojih klasika u aranžmanima za misne rituale. Pa se biblijskim evanđeljima pozabavio na albumu “Jesus Is King”, možda najvećem komadu egomanije koji je ikad potpisao, reperskoj revoluciji u samom srcu gospela. Ova zbirka pjesama na trenutke je neshvatljivo briljantna, ali u cijelosti je zbunjujuće bizaran odraz njegova trenutačnog psihičkog stanja. Negdje oko izdavanja “Jesus Is King” najavio je da će napisati filozofsku knjigu o bijegu iz simulacije. Zamolio je Kim Kardashian da se prestane izazovno odijevati, jer to utječe na njegov put transformacije. I da, podsjetimo se, kandidirao se za predsjednika s biblijskom influencericom. “I Am God” repao je prije koje godine. Ne sumnjamo da je po tom pitanju vjernik.