Da, velikani nikad ne umiru. Velikani ostaju, a među najvećima je svakako Pero Zlatar

Svaka čast tisku kako se je odužio ovom velikanu, ali sramota je za sve televizije, a posebno za HTV, koji je vijest o ovom novinarskom geniju emitirao doslovno u 20 sekundi. Alo, alo, 20 sekundi... Ukratko, gospodo, sve vas može biti sram!

Velikani ne umiru. Velikani ostaju svojim djelima i zauvijek su prisutni na području svojeg stvaralaštva. Velikani su počasna bojna onih koji su stvarali dijela koja nadžive svoje autore. Na području pisane riječi i ukupnog novinarstva mnogo je velikih, ali među najvećima je svakako ime Pere Zlatara, koje sjaji kao najčistije zlato, koje bliješti kao vječni sjaj svjetlosti. Nabrajati što je sve stvorio, koje je sve milijunske naklade ostavio za sobom, koliko je generacija mladih odgojio, koliko je razgovora s velikanima napravio, koliko je knjiga napisao nemoguće je pobrojiti jer to ne stane u sve restorane u kojima je boravio. Posjetio je on više od 180 zemalja, od kojih su neke bile zatvorene za sve strance, ali ne i za velikana Peru Zlatara. Pričati o njegovim dogodovštinama i ostalim zanimljivostima, nabrajati njegove posebnosti i tisuće ljudi koje je poznavao te s kojima je drugovao ili pisao o njima - trebale bi godišnje naklade za sve ono što je zanimljivo čitaocu. Pero

Zlatar je bio i ostaje jedan i jedinstveni vizionar, legenda, veliki zanesenjak i znalac, besmrtan svojim dijelom, dobitnik mnogih međunarodnih značajnih priznanja, član cijenjenog međunarodnog žirija za izbor najboljih spikera svijeta, jedan od osnivača KK Lokomotiva, on je stvarao i veliki Dinamo, on je otvorio čuveni Saloon, on je otvarao mnoge objekte i poticao mnoge značajne akcije - Zlatar je bio visoko moralan, častan i prekrasni čovjek i prijatelj. Svaka čast tisku kako se je odužio ovom velikanu, ali sramota je za sve televizije, a posebno HTV, koji je vijest o ovom novinskom geniju emitirao doslovno u 20 sekundi. Alo, alo, 20 sekundi... Gospođo, poštovana, cijenjena, urednice i voditeljice Marta Milić Mrzlečki - sve vaše znanje i doprinos novinarstvu, ali i svih koji su taj dan radili, i naravno vaše šefice koja ne zna veličine novinarskih legendi, ali odlučuje o objavama živih i mrtvih, kao i glavnog urednika - ukratko - gospodo, sve vas može biti sram! Stidite se da 20 sekundi posvetite velikanu kakav je bio Pero Zlatar! Sve vaše znanje i ono što ste do sada svi skupa napravili u svojoj novinarskoj karijeri stane u mali džep sakoa velikog Pere Zlatara. Emisija nakon “Dnevnika” bez najave s troje poznatih - Ksenijom Urličić, Davorom Štambukom i Nikolom Plećašem nije ničim primjerena trenutku smrti, ona je zgodna pričica, a nikako ne predstavlja emisiju kroz koju se može vidjeti djelo Pere Zlatara. Trebalo je angažirati žive svjedoke koji su radili s njim iz mlađe generacije, pokazati sve listove i neke naslovnice novina koje je ovaj genije uređivao, knjige i sve ostalo kako bi gledatelji spoznali kakvu je veličinu imalo hrvatsko novinarstvo.

Pero Zlataru - pišući ove posljednje rečenice posvećene tebi, moj generale - stojim mirno i odajem ti počast klanjajući se najdublje s neizmjernim štovanjem i ljubavi prema tvojem genijalnom djelu koje ostaje za vječnost. Snivaj predivni čovječe, snivaj laki san, snivaj moj dragi Pero, snivaj u snu bez granica...

Pero Zlatar je bio i ostaje jedan i jedinstveni vizionar, legenda, veliki zanesenjak