Nekad je Crkva bila gromoglasna. Sad oko nje vlada tek gromoglasna tišina. Pitamo se zašto je nestala...
Šutnja o burnim političkim događajima, društvenim previranjima, sukobima i turbulencijama možda je čak i glasnija od njezinih gromoglasnih kritika
pa se razočarala. Na vlast je došao Milanović, tradicionalna crkvena meta, ali ostao je i Plenković, neformalni vođa liberala koji je slomio desnicu u stranci, a potom i na izborima, te stranku i Vladu okrenuo suprotno od kursa koji je Katolička crkva diktirala godinama.
Crkva je godinama dominirala raspravama o ustašama i NDH, o Thompsonu i ZDS, o Domovinskom ratu i hrvatskim zločinima, davala svoje sudove i diktirala ponašanje politike i društvenih aktera, da bi se sada najednom povukla u drugi plan. Zauzela rezervne položaje. Zadržala dah.
To ne znači da još uvijek nije utjecajna, jer neke poruke HDZ-ovih lidera sugeriraju otvorenost prema budućem restriktivnijem zakonu o pobačaju. I ne znači da je izgubila utjecaj na vlast i na društvene trendove. I ne znači da Andrej Plenković