Britanski špijun i pakt o Hrvatskoj
Ugledni istraživački novinar iz Londona sastavio je, prema podacima bivšeg
agenta MI-6, pozadinski pregled dobro poznatih događaja u našoj zemlji
Službena verzija kaže da Sjedinjene Američke Države i Rusija već nekoliko godina vode bespoštedni energetski rat za europsko energetsko tržište. Američka se strana u tom ratu koristi svim diplomatskim sredstvima kako bi izbacila Ruse s tog tržišta, pa je tako Washington nametnuo sankcije svim kompanijama koje sudjeluju u realizaciji velikog rusko-njemačkog energetskog projekta Sjeverni tok 2. Službena američka politika zagovara “energetsku neovisnost Europe” od ruskih energenata kako bi se europsko energetsko tržište, na kojem sada dominira Rusija, otvorilo američkim proizvođačima ukapljenog plina.
No je li sve baš tako kako kaže službeni diskurs? Niz detalja koje otkriva britanski istraživački novinar Nafeez Ahmed upućuju na zaključak da se u pozadini odvija suprotan proces i da američki akteri bliski američkom predsjedniku Donaldu Trumpu zapravo aktivno djeluju olakšavajući prodor ruskog utjecaja u Europu, a nama je osobito zanimljivo što se u Ahmedovoj analizi rusko osvajanje Europe odvija ni više ni manje nego preko - “male Hrvatske”, u kojoj Ahmed pronalazi “ključ za razotkrivanje načina na koji je Trumpova veza s Moskvom narušila energetske interese i sigurnost SAD-a”.
Ahmed u svojoj opsežnoj, detaljnoj i dobro dokumentiranoj analizi borbe za dominaciju nad europskim energetskim tržištem, objavljenoj na internetskim stranicama Ahmedova projekta Insurge Intelligence, nedvosmisleno zaključuje kako su osobe i tvrtke povezane s Trumpom aktivno radile u korist ruskih interesa jačajući ruske pozicije na Balkanu i u Europi, slabeći nastojanja da se Europa oslobodi ovisnosti o ruskim energentima, iako je to nominalan cilj američke politike u ovom dijelu svijeta. No krenimo redom. Na početku Ahmed navodi kako je britanski obavještajac u Rusiji Christopher Steele krajem 2016. završio sastavljanje obavještajnog izvješća s ciljem otkrivanja dogovora između Trumpove predsjedničke kampanje i visokih ruskih dužnosnika. Između ostalog, u tom se dokumentu tvrdi da je od Trumpa očekivano da, u zamjenu za rusku pomoć u predsjedničkim izborima, učini niz ustupaka ruskim vlastima, uključujući povećanje prisutnosti američkih i NATO trupa na Baltiku i u istočnoj Europi, kako bi se odvratila pozornost od Ukrajine, Putinova prioriteta. U dokumentu je također navedeno da se u lipnju 2016. Carter Page, bivši Trumpov savjetnik za vanjske poslove, sastao s dužnosnikom naftne kompanije
Rosnjeft. U širem kontekstu dosje ističe da bi Trump mogao igrati dvostruku igru na Balkanu, čiji bi ishod izravno pogodovao Putinu po pitanju energije, što nije vidljivo na prvi pogled. Trump je, naime, oštro kritizirao ruski plinovod Sjeverni tok 2, koji bi potencijalno zacementirao ovisnost Europske unije o Rusiji, dok su viši članovi Trumpova užega kruga sustavno radili s kompanijama koje su jačale ruski energetski monopol nad Europom.
U središtu ovih makinacija nalazi se “mala Hrvatska”, koja je brzo postala okosnica ove “velike igre”, ušavši u orbitu američke i europske moći zahvaljujući svom položaju u novom energetskom planu i na budućoj energetskoj karti Europe. Hrvatska bi, naime, trebala postati čvorište nove energetske mreže, koja bi, barem u teoriji, mogla osloboditi Europu kronične ovisnosti o ruskom plinu, zbog čega je svoj utjecaj u Hrvatskoj sustavno povećavala i Rusija, koristeći se prvenstveno alatima poput jeftinog novca i jeftinog plina.
Riječ je o planu koji je, kako se navodi, nastao 2007. godine u MOL-u, a njegov je cilj bio povezivanje energetskih sustava od Jadrana do Baltika, uz gradnju novog LNG terminala na Krku, ključne točke novog plinskoga koridora, što su oduševljeno prihvatili SAD i EU vjerujući da bi taj projekt mogao ključno pridonijeti energetskoj neovisnosti Europe. Rusija je, prema riječima neimenovanog zapadnog diplomata u Zagrebu, bila “prestravljena naporima na izgradnji novog terminala na Krku”, zbog čega je pokušala sve da taj projekt potkopa. To, naravno, nije tajna, ali ovdje se prvi put otkriva kako je Rusija to pokušala pomoću tvrtki i pojedinaca koji su povezani s - Trumpom, iako je krčki LNG formalno bio jedan od prioriteta američke politike u regiji, što jasno proizlazi iz objavljene strategije State Departmenta: “Ako hrvatska vlada ne provede strategiju energetske diverzifikacije, Hrvatska i regija postat će sve ranjiviji na utjecaj vanjskih interesa, uključujući ruske”.
Drugim riječima, dok je službena američka politika tobože onemogućavala ruski utjecaj na projekt krčkog LNG-a, ljudi povezani s Trumpom aktivno su pomagali ruska nastojanja u potkopavanju krčke investicije.
Rusi su pritom pronašli ulaznu točku za ostvarivanje svog utjecaja: Agrokor, koji se te 2017. godine našao u dubokim financijskim problemima. Taj je dio priče u Hrvatskoj dobro poznat. Hrvatska vlada krenula je u spašavanje tvrtke, no u posao su ušle dvije ruske banke, Sberbank i VTB, za koje se navodi da su bile pod američkim sankcijama i s vezama s Trumpom.
Ahmed spominje kako je, zahvaljujući portalu Index, procurila e-mail komunikacija koja je razotkrila da su hrvatski dužnosnici ranije bili upoznati sa situacijom u Agrokoru i da su spašavanje planirali prije nego što su se pojavile optužbe o lažiranju financijskih izvještaja u Agrokoru. Cijeli posao oko spašavanja Agrokora, kako se tvrdi, dogovorio je Knighthead Capital, američki hedge fond s izravnim vezama s najvišim razinama Trumpove administracije, pri čemu se navodi da se Ante Ramljak, kojeg je Vlada RH imenovala za izvanrednog povjerenika za Agrokor, s predstavnicima Knightheada sastao već u ožujku 2017. godine.
Pritom citiraju obavještajni memorandum za ulagače londonske konzultantske kompanije Bearstone Global iz lipnja 2018., u kojem se postavlja pitanje je li Knighthead imao insajderske informacije o odredbama “lex Agrokora” prije nego što je investirao, uz tvrdnju da je i Knightheadov suosnivač Thomas Wagner javno priznao da su se odlučili za ulaganje nakon konzultacija s Hrvatskom vladom. Knightheadovi dogovori iza zatvorenih vrata rezultirali su, kako se podvlači, “zadivljujućom pobjedom” za dvije banke povezane s Kremljom, Sberbank i VTB, koje su zajedno dobile 47 posto udjela u Agrokoru, pretvarajući potraživanja od oko 1,7 milijardi dolara duga u kapital.
Nije se radilo o bilo kakvom poslu i običnoj pobjedi. Rusija je tim poslom ustvari “kupila članicu NATO-a”, tvrdi se u Ahmedovoj analizi, u kojoj se zatim podrobno dokumentiraju veze Sberbanka i VTB-a s Kremljom i Putinom, uz zaključak kako su obje banke poznate
Trump i Sberbank imaju zajedničkog odvjetnika, Marca Kasowitza, a direktor Sberbanka
U tom širem kontekstu dosje ističe da bi Trump mogao igrati dvostruku igru na Balkanu, čiji bi ishod izravno pogodovao Putinu po pitanju energije...
kao produžene ruke Putina i njegova oligarhijskoga kruga, a zatim i veze tih dviju ruskih banaka s Trumpom, iako su obje banke od 2014. godine pod američkim sankcijama.
Trump i Sberbank imaju zajedničkog odvjetnika Marca Kasowitza, a direktor Sberbanka Herman Gref organizirao je Trumpov sastanak s ruskim poslovnim ljudima tijekom izbora za Miss Universe u Moskvi 2013. godine. Cijeli događaj sponzorirao je Sberbank. Trump je u to vrijeme u Moskvi pokušavao realizirati svoj projekt gradnje novog Trump Towera, koji je Sberbank financirao u 70-postotnom iznosu. Pregovori Trumpa i Sberbanka o tome, prema priznanju
Trumpova odvjetnika Michaela Cohena - unatoč američkim sankcijama - oduljili su se sve do 2016. godine. Da je u sve bio uključen Kremlj, svjedoči i ruski “fixer” povezan s Kremljom Felix Slater, koji ima ugovor s Trumpovom tvrtkom od 2005. i koji je obavijestio Cohena da je dogovorio sastanak s Putinom i jednim od njegovih najbližih suradnika, kao i to da će VTB financirati cijeli projekt. “Uključit ću Putina u ovo i izabrat ćemo Donalda”, piše Slater Cohenu ne krijući oduševljenje činjenicom da “naš momak može postati predsjednik SAD-a”. To, međutim, nije bila jedina veza Trumpa s ovim slučajem. Ahmed detaljno dokumentira veze Knightheada, fonda za koji se navodi da je “darovao” najveću kompaniju na prostoru bivše Jugoslavije ruskim bankama, i najviših razina Trumpove administracije. Riječ je o ondašnjem zamjeniku pomoćnika predsjednika i direktoru zaduženom za unutarnju politiku u uredu Trumpova potpredsjednika Mikea Pencea, Darisu Meeksu, i Andrewu Olmemu, posebnom pomoćniku predsjednika za ekonomsku politiku i zamjeniku direktora Nacionalnoga gospodarskog vijeća Bijele kuće. Prema službenim dokumentima, radi se o dugogodišnjim lobistima odvjetničkog ureda Venable, koji su zastupali Knighthead Capital u različitim razdobljima, i to s još jednim partnerom Venablea, Williamom Nordwindom, koji je zatečen prilikom tajnog lobiranja za Gazprom. Venable je za posao za Gazprom angažirala PR kompanija Ketchum, s partnerskom podružnicom GPlus Europe sa sjedištem u Bruxellesu. Unatoč skandalu, Ketchum nastavlja zastupati Gazprom, a Nordwind nastavlja upravljati poslovima Kinghtheada s Meeksom i Olmemom, koji su napravili stanku nakon Trumpove pobjede i preuzimanja položaja u Bijeloj kući.
Zamjenik glasnogovornice Bijele kuće Judd Deere zanijekao je veze Olmema s Gazpromom priznajući, međutim, da je “netko” iz Venablea radio na pitanjima vezanim za Gazprom i Hrvatsku, čime je, smatra Ahmed, potvrdio kako je
Bijela kuća znala da Knightheadov lobist radi na pitanjima vezanim za Gazprom i Hrvatsku, a time je, prema njegovu mišljenju, uspostavljena izravna veza između Bijele kuće, Venablea i djelovanja Knightheada u Hrvatskoj.
Iz Bijele kuće zanijekali su veze Olmema s Gazpromom priznajući da je ‘netko’ iz Venablea radio na pitanjima vezanim za Gazprom i Hrvatsku
Autor analize zaključuje kako je krajnji korisnik spašavanja Agrokora zapravo Gazprom, jer je ubrzo nakon spašavanja Agrokora, kojeg je ranije zastupao Knightheadov lobist Nordwind, dobio desetogodišnji ugovor o opskrbi plinom hrvatske kompanije PPD. Prema tom ugovoru, Gazprom će isporučivati Hrvatskoj milijardu kubnih metara plina do 2027. godine, čime pokriva 70 posto hrvatskog plinskog tržišta. Time je ruska strana neutralizirala hrvatske potrebe za daljnjim uvozom plina, ali i zadala udarac europsko-američkom projektu gradnje LNG terminala na Krku jer Hrvatska više nije imala dodatne potrebe za plinom. Glavna prepreka projektu krčkog terminala je novac. Da bi se ta prepreka uklonila, potrebni su investitori, koji će doći samo ako znaju da će imati kupce za plin. Hrvatska bi trebala biti glavni kupac plina koji će stizati s Krka, ali Rusija je hrvatske potrebe za plinom zadovoljila ugovorom Gazproma i PPD-a. Drugi potencijalni kupac je Mađarska, koja je u međuvremenu također najavila da će obnoviti ugovor o opskrbi plinom s Gazpromom, a treća ruska strategija oslanjala se na pokušaj iskorištavanja sukoba hrvatske i mađarske nacionalne naftne kompanije. Kad je ruska strana vidjela da neće uspjeti zaustaviti projekt krčkog terminala, onda je promijenila strategiju shvativši da mu se treba pridružiti i tako ga kontrolirati. Zbog toga je Rusija ponudila Hrvatskoj da će samostalno izgraditi terminal, obećavajući usto nastavak isporuke jeftinog plina. Ahmed smatra i da je ponuda američke kompanije CCI (Castleton Commodities International) iz 2018., kojom se iskazuje interes da CCI postane INA-in strateški partner pri otkupu MOL-ova udjela u INA-i, “direktan dokaz” o zajedničkim interesima Trumpa i Putina, i to na temelju “veza CCI-ja i Trumpa i simpatija prema Rusiji”. Naime, autor objašnjava kako je ponuda CCI-ja ne samo bila usko povezana s Trumpom nego iza nje stoje čelnici CCI-ja, iza kojih je bogata povijest suradnje s Rusijom, Gazpromom i Rosnjeftom, što je u analizi detaljno obrazloženo. Malo više od mjesec dana nakon ponude CCI-ja u Hrvatsku je stigao Jeff Sessions, tadašnji američki ministar pravosuđa, a ta je funkcija u američkom sustavu spojena s dužnošću državnog odvjetnika. Sessions se sastao s najvišim hrvatskim dužnosnicima, a informacije o sadržaju tih razgovora, kako se navodi u analizi, skoro da ne postoje. Trump, za razliku od Rusije, nije financijski podržao projekt krčkog LNG terminala.
Ahmed smatra kako bi se ova otkrića trebala reflektirati i na američku istragu protiv Trumpa. Iako se nedavna istraga
Rusija je ponudila Hrvatskoj da će samostalno finacirati gradnju LNG terminala
Ahmed zbog svega ovoga sugerira kako bi se američka istraga možda trebala preusmjeriti na Trumpove veze s bogatim Rusima u plinskom biznisu