Karolina Vidović Krišto spustila se u najgori talog. Ali može i gore...

Spomenuta gospođa u svojoj nacionalističkoj zaluđenosti nije čula ništa od onoga što je Šipraga rekla, jer joj se zamaglilo pred očima kad je spomenula ‘august’ i ‘tačno’

budućnost. Iako je kratko trajao, govor mlade SDSS-ovke bio je prilično zamoran i patetičan. Mnogo snažnija i konkretnija bila je naknadna objava na društvenim mrežama novog potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića o vlastitom iskustvu rata. No nastup Anje Šimprage u ovom konkretnom povijesnom trenutku ima snažnu simboličku važnost. Ona je hrabro iznijela svoju životnu priču, osvrnula se na vrijeme kad joj je bilo teško te pružila ruku za neku bolju budućnost bez podjela i razmirica.

Nakon izlaganja SDSS-ove zastupnice, dogodilo se nešto prilično opskurno čak i za domaće prilike. Javila se, naime, gospođa Vidović Krišto koristeći institut povrede poslovnika. “U Hrvatskoj i u Hrvatskom saboru službeni jezik je hrvatski. Nije tačno nego točno, nije august nego kolovoz”, ispravila je uspuhana Vidović Krišto, koja se i ispričala zbog zadihanosti jer je trčala u sabornicu kako bi uložila prigovor. Dakle, dotična gospođa u svojoj nacionalističkoj zaluđenosti nije čula ništa od onoga što je Šipraga rekla, jer joj se zamaglilo pred očima kad je Šipraga spomenula “august” i “tačno”. To je najniži hrvatski talog. Može li dublje od ovoga? Žena ispriča svoju ratnu traumu iz djetinjstva ne optužujući nikoga, pretvori je u jedan antiratni i pomirujući govor, a ova se zaleti iz saborskog kafića doslovno sopćući kako bi joj sva zapuhana bez trunke empatije i razumijevanja - prigovorila za “tačku” i “august”. Prigovor mirotvornom, pomirbenom i plemenitom izlaganju bez optuživanja Hrvata za bilo što mogu iznaći samo ljudi skučenog uma i srca te njihovi obožavatelji. Svi oni tvrde da oni nikoga ne mrze, nego da samo vole svoj narod i svoju domovinu, no ta njihova “ljubav” nužno uključuje i mržnju prema onima koji su iz bilo kojeg razloga isključeni iz kategorije “hrvatski narod”.

Ako je obaveza služiti se isključivo hrvatskim književnim jezikom u sabornici, onda bi većina zastupnika bila prisiljena šutjeti. Dobar dio njih ne zna postaviti pitanje bez “da li”, a neki čak koriste “jel” umjesto “jer”. Nikome od tankoćutnih Hrvatina nije smetalo što ex saborski zastupnik Glasnović barem pola svoje saborske plaće nije uložio u dobar tečaj hrvatskog jezika. Teško da će dotična gospođa iz posljednjeg reda ispravljati takve pogreške, ali čim netko drugačijih krvnih zrnaca napravi jezičnu grešku, onda nije teško ni trčati uz stepenice ne bi li se plebsu pokazalo koliko smo “domoljubni”. itko ne spori da je srpska ratna politika u Hrvatskoj bila katastrofalna i destruktivna, ali ne može se na ljudske sudbine gledati onako plitko i jednodimenzionalno. No ne znam više ni zašto me to čudi te što se od ove pakosne mrziteljice Srba i srpskog drugo može očekivati? Riječ je o saborskoj zastupnici koja je, ako na trenutak pokušamo zanemariti patološku fokusiranost na komuniste i partizane, često bila prozivana zbog neprofesionalnosti, nestručnosti i neobjektivnosti. Nakon što se uglađeniji

N