Europski muzeji odbijaju vratiti otete umjetnine u Afriku. Razlog je strava
Uoči 9. veljače 1897. godine drevno Kraljevstvo Benin, koje je sad dio moderne Nigerije, postalo je primjerom brojnih postignuća crnih civilizacija. Arheolozi opisuju Beninove gradove i naselja kao najveće na svijetu sagrađene prije mehaničkog doba, a procjenjuju se da su njegove gradske zidine “četiri puta duže od Velikog Kineskog zida”. Ali sljedećeg dana je britanska vojska ušla u grad da sruši Beninova kralja silom. Do 18. veljače vojnici su spalili Benin City do temelja. Umjetnost iz kraljevske palače opljačkana je tijekom desetodnevnog masakra koji je u Britanskom nacionalnom arhivu opisan kao “kaznena ekspedicija” - kazna za vojnike beninskog kralja koji su ubili sedam britanskih dužnosnika koji su zahtijevali kontrolu regionalne trgovine. Najmanje 3000 artefakata - poznatih kao brončani Benin - ukradeni su i odvezeni u Britaniju, a 40 posto njih poslano je u Britanski muzej. Preostali plijen prodan je privatnim kolekcionarima i galerijama diljem Europe i Sjedinjenih Američkih Država. Veliki dio toga završio je u velikim zapadnim muzejima, poput Metropolitanskog muzeja umjetnosti u New Yorku i Etnološkog muzeja u Berlinu. Više od jednog stoljeća kasnije Nigerija je najveće gospodarstvo u Africi, ali mnogo njezinih povijesnih umjetnina ostaje izvan zemlje.
To je uobičajena priča širom Afrike - od 90 do 95 posto afričke baštine nalazi se izvan kontinenta, navodi se u izvješću za 2018. godinu, koje je naručio francuski predsjednik Emmanuel Macron. S obzirom na način uzimanja afričkih artefakata i propadanje kolonijalnih carstava koja su omogućila pljačku, vrijeme je da europske institucije preispitaju zahtjeve za restitucijom. U Africi je planirano nekoliko novih muzeja gdje bi se ta kulturna baština smjestila. Kako su se protesti Black Lives Matter, koji su započeli u SAD-u, globalno proširili u lipnju, bijes je usmjeren na kipove koji prikazuju robove i kolonijaliste. Aktivisti su apelirali na muzeje da vrate umjetnost i artefakte preuzete iz afričkih zemalja pod kolonijalizmom ili ponude direktnu financijsku naknadu. Protesti su potaknuli dekolonizaciju muzeja, ali dosad se malo toga dogodilo u pogledu restitucije. Na primjer, londonski Muzej Viktorije i Alberta odgovorio je na zahtjev Etiopije za povrat opljačkanog blaga s ponudom da posude stvari Etiopiji na dugoročno razdoblje.
Privatne aukcijske kuće također su zapele s prodajom predmeta ukradenih tijekom građanskog rata u Nigeriji. Unatoč internetskoj peticiji i snažnom pismu Nacionalne komisije za muzeje i spomenike Nigerije, koja poziva aukcijsku kuću Christie’se da zaustavi prodaju sakralnih skulptura Igbo u Parizu, aukcija je prošla u lipnju i prikupila 212.500 eura. Britanski muzej u Londonu drži najmanje 73.000 predmeta iz podsaharske Afrike. Francuska posjeduje 90.000 artefakata, od kojih je većina ukradena tijekom kolonijalne vladavine nad većim dijelom regije. U kontroverznom belgijskom kraljevskome muzeju za središnju Afriku nalazi se više od 120.000 artefakata - uglavnom uzetih iz belgijskog Konga tijekom režima kralja Leopolda II., koji su obilježili ropstvo, silovanje i sakaćenje, što je rezultiralo ubijanjem najmanje 10 milijuna Kongoanaca. Njemački
Ne mogu prihvatiti to da je veliki dio kulturne baštine iz nekoliko afričkih zemalja u Francuskoj. Želim da se umjetnine vrate u Afriku, rekao je Macron
zajednicom crnaca, s afroameričkom zajednicom, sa zajednicom crnaca širom svijeta”, u izjavi objavljenoj u lipnju dodajući kako će muzej “nastaviti istraživati, prepoznavati se kolonijalnom poviješću Britanije i njezinim utjecajem na našu instituciju”. No kritičari su izjavu opisali kao performativnu. U otvorenom pismu vizualni umjetnik Bayryam Mustafa Bayryamali napisao je da je razočaran što je “trebao umrijeti nenaoružani crnac da se pridruže razgovoru”. U praksi je Britanski muzej odbacio sve zahtjeve za povratom. Geoffrey Robertson, pravnik za ljudska prava, rekao je za Guardian da je “Britanski muzej postao najveći svjetski inkubator ukradene imovine”. Afričke države su tražile vraćanje umjetnina i artefakata, uključujući Demokratsku Republiku Kongo, Egipat, Etiopiju, Ganu i Senegal. No kao odgovor na tvrdnje o restituciji, zapadni kolekcionari izrazili su zabrinutost da afrički muzeji ne mogu zaustaviti krađu svojih nekoliko preostalih predmeta. Afričke države reagirale su gradnjom novih objekata i promovirale ih kao potencijalne domove za vraćene umjetnine i artefakte, uključujući Senegalski muzej crnih civilizacija, dovršen u prosincu 2018., osnovan kako bi se bavio “kulturnom devalvacijom” crnačkih dostignuća. Francuska trenutačno planira povrat 26 umjetnina Beninu otetih tijekom tzv. drugog francusko-dahomejskog rata, nakon kojega je taj teritorij pripojen francuskom kolonijalnom carstvu. To je politička gesta koja se ipak ne bi trebala smatrati prvim korakom koji bi u skorijoj ili daljnjoj budućnosti vodio povratu svih afričkih umjetnina u francuskim muzejima.
- Dio sam generacije Francuza kojoj su zločini europskog kolonijalizma neosporivi i sastavni su dio naše povijesti. Ne mogu prihvatiti to da je velik dio kulturne baštine iz nekoliko afričkih zemalja u Francuskoj. U sljedećih pet godina želim da se stvore uvjeti za privremeni ili trajni povratak afričke baštine u Afriku - rekao je Macron u studenome 2017. godine. U svijetu modernih muzeja vlada pomutnja jezika - umjetnine su, s raznih strana svijeta, uglavnom iz kolonija ili imperijalnih stečevina, s periferije, putovale prema centru - Parizu, Londonu, Rimu i Berlinu - a neki smatraju da je vrijeme za vožnju u drugom smjeru.