NUIĆ ANTONIO

Osvjedočenu autokratsku vladavinu rektora zagrebačkog Sveučilišta Damira Borasa ovih su dan osudili i nastavnici zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti koji su ga otvorenim pismom pozvali da odstupi s dužnosti. Razlog za rektorovu ostavku vide u činjenici da je Sveučilište financiralo film “Hrvatske sportske legende” u režiji Jakova Sedlara, rektorova posebnog savjetnika za kulturu. Osim što je riječ o povijesnom presedanu jer dosad nije zabilježeno da bi javno Sveučilište naručivalo i financiralo filmske proizvode bilo kakvog žanra od bilo kojeg filmskog autora - javno ili “tajno” - nastavnici zagrebačke Akademije u ovakvoj su Borasovoj praksi prepoznali i duboko omalovažavanje njenice da Sveučilište mimo svake legislative financira film. U pismu navodite da se ‘za sve diplomske filmove vaših studenata (tri igrana i tri dokumentarna filma) ulaže manje sredstava nego što je sveukupno dodijeljeno Jakovu Sedlaru’. ADU posuđuje opremu za proizvodnju od amaterskih kinoklubova, dok u Rektoratu...

Šokirao nas je taj podatak iz više razloga koje smo nastojali sažeti u otvorenom pismu rektoru Sveučilišta u Zagrebu. U državi sa silnim demografskim problemima, s mladima koji sreću traže po bogatijim europskim državama, ovakvu odluku kakvu je donio rektor smatramo totalno neprimjerenom. Sveučilište ima obvezu obrazovati i odgojiti mlade ljude, spojiti ih s industrijama u kojima trebaju raditi, pomoći im u vrlo kompliciranom prelasku u radni svijet. Dati im znanja i alate, pravi smjer. Kako onda tumačiti odluku po kojoj je bolje proizvodnju dokumentarnog filma, za kojim Sveučilište, eto, osjeća potrebu, povjeriti nekoj privatnoj produkcijskoj kući, a ne, recimo, nekome od troje studenata koji svake godine završavaju MA studij dokumentarne režije na ADU, koja je sastavnica Sveučilišta?

Express: I manje je Važno tko je autor fiLma: ako i iZgLeda kao ‘ponuda koju autor fiLma ne može odBiti’?

Nebitno je tko je autor kojemu je taj novac dodijeljen. Tko god on ili ona bila, nije zadaća Sveučilišta da financira filmove. A ako ćemo konkretno o ovom filmu, treba ga proizvesti HRT. Jakov Sedlar je, vidim, ponudio objašnjenje po kojem je ‘Sveučilište u Zagrebu igralo značajnu ulogu u začecima hrvatskog sporta’ pa je to razlog zašto Sveučilište treba financirati film ‘Hrvatske sportske legende’. Ali OK, ako to i prihvatimo kao razlog, i dalje

nakon nastanka, reklama i sapunica u tom vremenu bivaju bezvrijedne.

Express: HTV i domaći film: teško pitanje? Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) prošle je godine pod kampanjom ‘Meni se to gleda, ali HTV ne da’ navodno uspjelo iznuditi otkup jednom od filmova odbijenom na javnom pozivu. A od tada?

Odnos HRT-a prema hrvatskoj kinematografiji je izuzetno i nerazumljivo loš, a tako je već petnaestak godina. Aktualno vodstvo HRT-a je takvo stanje nastavilo i dovelo do odvratnog vrhunca. DHFR već godinama upozorava kako HRT sustavno ne ispunjava obveze javnog medijskog servisa, ali nikakvog pomaka nema. Štoviše, kako vrijeme odmiče, sve smo dalje od harmoniziranja frekvencija. U toj tragičnoj situaciji na kraju gube pretplatnici jer ne dobivaju najbolje od onoga što audiovizualna zajednica ima. Svake godine pretplatnici HRT-a uplate novi Mercedes, a dobiju deset godina stari Golf. Pri tome zakonski propisi koji reguliraju rad HRT-a nisu pisani s tom