Maratonac iz Pogane Vlake na proljeće trči počasni krug
Kocka je bačena. Milan Bandić ide opet u utrku za gradonačelnika! - Previše je toga u igri da bi samo tako sve prepustio slučaju. Nije samo on u toj priči, tu je niz ljudi koji zavise o Zagrebu i šefu, ali i Bandić ovisi o njima. Nije to jednostavna stvar. Tu je cijela jedna mreža ljudi koji su međusobno povezani, poslovno, interesno, politički, i na druge načine, govore nam iz kruga Bandićevih suradnika. Kažu kako se zadnjih tjedana intenzivno razgovaralo i o novom brendu, tj. novom imenu za šefa glavnog grada, no iz njihovih kadrovskih retorti nije iscurio novi Bandić. Bandićevi analitičari pažljivo prate sve trendove, istražuju svaku nijansu u promjenama javnog mnijenja i na temelju tih spoznaja pokušali su napraviti i foto robot idealne zamjene - nekog Bandićeva klona, koji bi možda bio poturen i kao “nezavisni” kandidat, pa čak i suprotnost Bandiću, ali bi realno trebao poslužiti tome da i nakon Bandića bude Bandić, odnosno da arhipelag uspostavljenih poslovnih interesa ostane netaknut. No, takav “trojanac” još nije nađen, pa će maratonac iz Pogane vlake na proljeće trčati počasni krug. Ni u krugu Stranke rada i solidarnosti nema mu zamjene.
- Nije se uspjelo profilirati novo, mlado lice koji bi moglo doći nakon Bandića. Previše je bilo afera koje su se zalijepile na Bandićevo ime, pa to jednostavno nije bilo moguće - govore naši sugovornici, naglašavajući ipak da starog lisca ne treba podcjenjivati.
- Iako je doživio debakl na parlamentarnim izborima, ovo je nova utakmica, novo dijeljenje špila. No ruku na srce, šef je svjestan da je trenutno ranjiviji no ikad. U gradu je sad turbulentna situacija, mnogi su mu okrenuli i leđa, ali puno je ljudi iza njega. Najviše bi mu
‘Iako je doživio debakl na parlamentarnim izborima, ovo je novo dijeljenje špila. No šef je svjestan da je ranjiviji nego ikad’
Uzme li netko Bandiću Zagreb, neće imati drugog rješenja nego, kao Trocki nakon rušenja cara, objaviti sve trule dogovore
obiti o glavu. U prošlom sustavu - koji je s državom neslavno propao - satiričari su imali pune ruke posla. Genijalni Ivo Brešan najbolje je prikazao nesretni spoj megalomanske, često dinarske, tada još komunističke ambicije, i okolnosti koje tu ambiciju prokazuju kao suludu, ali je ne sprečavaju, pa drugovi iz Partije rade “Hidrocentralu u Suhom dolu” (u kojemu, kako mu i ime kazuje, nema vode) ili pak izvode “Hamleta u selu Mrduša Donja”, gdje danskoga kraljevića nazivaju Amlet a čuvene stihove “Biti il ne biti” prevode s “Trt mrt - život ili smrt...”
Brešan se cijeloga života mučio s cenzorima, partijskim komisijama, zabranama i opstrukcijama sustava, koji je na kraju propao a Brešan, njegov savršeni portretist, ostao vječno živjeti. Naše je iskustvo “održivog propadanja” - današnja Hrvatska nije dosegnula bruto društveni proizvod iz 1980; iz sustava kojega je Brešan ismijavao; imamo skoro milijun stanovnika manje, ali novog Brešana nemamo
(sin nije naslijedio Ćaćinu hrabrost, premda talentiran jest) ali se Brešanove komedije i danas čine upotrebljivima jer što je Snježna kraljica ako ne hidrocentrala u Suhom dolu?! Zagreb nikad neće biti Wengen, to zna ne samo svaki meteorolog nego i svaki građanin, ali to njegova hiperambicioznoga gradonačelnika nije spriječilo da na Medvednicu dovede svjetsku skijašku elitu, pa što košta da košta. Žičaru, međutim, nije doveo - on će to učiniti s desetljećem zakašnjenja i stotinama milijuna kuna troška više no što je planirano. Odnosno, možda jest planirano, ali nije najavljeno.
Zagrebačka žičara kasnila je godinama, ali je bar bila – skuplja od početnog proračuna, i to za nekih 200 milijuna kuna. Samo u zadnjoj fazi poskupjela je 125 milijuna kuna zbog, kako se navodi, “povećanja cijena građevinskih radova, rasta cijena željeza, ali i zbog smanjenja konkurencije uslijed sloma većine građevinskih tvrtki”.
“Za projekt”, rekao je nedavno Bandićev kritičar Renato Petek, “nije postojala analiza o potrebnim kapacitetima žičare, nismo imali definirane resurse potrebne za ostvarenje projekta, kao niti procjenu prihoda i budućih troškova, tj. profitabilnost projekta u odnosu na investiciju, iako je projekt planiran deset godina”. Bandić je svojedobno najavio da će 31. prosinca 2018. godine biti puštena u promet nova žičara na Sljemenu, no do toga nije došlo.
mišljenja i na temelju tih spoznaja pokušali su napraviti i fotorobot idealne zamjene
“Tako je bilo i sa starom žičarom, koja je prestala voziti prije 12 godina jer gradonačelnik nije htio odobriti plaćanje popravka u vrijednosti od 50 tisuća kuna”, komentirao je tad Petek.
“Prije 12 godina Bandić je počeo najavljivati novu žičaru. Na žalost Zagrepčana”. Bivši gradski vijećnik Tomislav Jelić pratio je kako je počeo otkup zemljišta podno Sljemena: “To je sve radila Bandićeva ekipa. Znalo se gdje će se graditi žičara pa se počelo jeftino otkupljivati zemlju od seljaka, a potom ju je grad Zagreb skupo otkupio. U skijaški kup na Sljemenu već se ukucalo više od 500 milijuna kuna, a sam projekt je dvojben zato što u Europi nema skijaških kupova na visini nižoj od 1500 metara”, rekao je novinarima Jelić dodajući da će s PDV-om njezina cijena iznositi oko 500 milijuna kuna - već tad je bilo jasno da će Zagreb dobiti najskuplju žičaru u Europi. Renato Petek istodobno je usporedio cijenu zagrebačke i sarajevske žičare, koje su sličnih dimenzija, i došao do šokantne razlike. Sarajevska je ljepotica koštala 26.570 kuna po metru, a metar sljemenske žičare skuplji je od 100.000 kuna.
“Dolazimo do izračuna da je zagrebačka četiri puta skuplja”, zaključio je Petek. “Naravno, moramo uzeti u obzir još neke podatke, a najveća je razlika u tome što ćemo u Zagrebu imati jednu postaju više u odnosu na sarajevsku – Brestovac – te objekt gdje se žičara spaja na staru trasu. Ali i s tom razlikom, cijena sljemenske žičare je neobjašnjivo visoka”. Jelić mu je prisnažio:
“Da sam sad zastupnik u gradskoj skupštini, otišao bih u Gradski ured za izgradnju i zatražio bih troškovnik prije raspisivanja natječaja i sastav povjerenstva koje je odlučivalo o najpovoljnijoj ponudi. Nakon toga bih zamolio iskusnoga građevinskog poduzetnika da analizira ponudu i troškovnik i cijelu dokumentaciju. Uvjeren sam da bi se pokazalo da su cijene najmanje dvostruko napuhane. Uzmimo primjer garaže na Langovu trgu, čija je cijena bila oko 29 milijuna kuna. Valja građane podsjetiti da se išlo 30 metara u dubinu, da se premještala cijela benzinska crpka, da su se svi magistralni vodovi koji idu preko tog područja izmjestili i ponovno vratili. I to sve je koštalo ni 30 milijuna kuna. Dakle, žičara bi trebala koštati kao 17 garaža na Langovu trgu. Nije li to neobično?”, rekao je Jelić, a mi se moramo složiti da bi to bilo neobično u Zürichu, ali u Bandićgradu bi bilo neobično da je drugačije.
Dvije nepoznanice sad su riješene; projekt će na kraju koštati 667 milijuna kuna, a karta će koštati 50 kuna. Za četveročlanu obitelj prava sitnica -200 kuna do vrha Medvednice. Nije li građanima upola jeftinije uzeti taksi? Neće li spektakularna žičara, umjesto divljenja, izazvati ogorčenje? Fućka se Bandiću. Njemu mandat traje još malo manje od pola godine, ali za taj novac, skoro sto milijuna eura, mogla se izgraditi nova dječja bolnica, možda i u Blatu, u objektu Sveučilišne bolnice (koja može izdržati potres od 9 stupnjeva po Richteru!) ili negdje drugdje. Od toga bi korist imala djeca, ovako će korist imati samo tvrtke koje su omastile brke na žičari, koju će građani
– uz ovu cijenu - zaobilaziti u širokom luku. Osim ako Bandić ne bude išao s dumping cijenom za izbore, npr. deset kuna, a onda, kad izbori prođu, dići cijenu na predviđenih 50 kuna. Uostalom, to stalno radi s parkiranjem. Ekonomisti pojmom “helikopterski novac” nazivaju novac koji država daruje građanima kako bi u vremenima krize stimulirala potrošnju, odnosno potražnju. Kod nas “helikopterski novac” ima radikalno suprotno značenje. Građani kod nas daruju novac političarima kako bi stimulirali potrošnju
– ali njihovu, njihovih pajdaša, rođaka, kumova, stranačkih prijatelja i uopće klijentele najšireg spektra, a ne potrošnju koja vuče gospodarstvo. A oni se onda hvale da su nam nešto napravili. Hoće li Bandić opet skupiti stotinjak tisuća onih koji od takve politike imaju koristi? Uspije li mu to, Zagreb se neće smjeti požaliti na svoju sudbinu. No dio te sudbine već je predvidiv:
“Sve će to na kraju platiti građani kroz proračun iz kojeg će se 15 godina isplaćivati kredit za žičaru, jer će se ZET, kao nositelj i upravitelj projekta, prema prijedlogu koji dolazi na novu sjednicu gradske skupštine, zadužiti za 537 milijuna kuna”, rekao je Renato Petek, i to je neizbježno.
Što je Snježna kraljica ako ne hidrocentrala u Suhom dolu?! Zagreb nije Wengen
Projekt će na kraju koštati 667 milijuna kuna, a karta će koštati 50 kuna. Za četveročlanu obitelj prava sitnica -200 kuna do vrha Medvednice