Ovo je novi dom Šuteja, Trokuta, Vidovića...

U jeku pandemije virusa bez cjepiva, kad poduzetnici dižu kredite, a politika kreše izdav

poklonio slike, svi o tome govore, a ono što sam ozbiljno radio ne vrijedi nikome ništa. A još danas nema tako ozbiljne tvornice kao što je bila ona u Dugom Ratu, najuređenija u cijelom svijetu, danas i Engleska i Francuska proizvode čelik, a mi smo imali sirovinu za proizvodnju najboljih čelika, ali eto otvaramo galeriju... - neutješno će Karninčić. Kažemo: “Što ćete, to je tako” pa koristimo priliku da se vratimo na minijature. Počeo ih je sakupljati već na fakultetu, i to jer su bile jeftinije nego “normalne” slike. Najviše ih je prikupio družeći se s umjetnicima:

- Slikarima bih dao malo platno, a oni bi mi naslikali. To su generacije od Murtića pa nizbrdo. Onda sam kupovao stare majstore - Bukovca, Vidovića. Najpoznatiji hrvatski slikari izloženi su sada u našoj Galeriji. Najpoznatiji hrvatski slikari, ali s nijansom dalmatinskog, mediteranskog... - precizira Karninčić. Na pitanje sjeća li se prve minijature koju je kupio dugo razmišlja.

- Prva? Prva, prva, prva... Valjda od Kaštelančića. Onda Botterija, Kneževića. Te tri sam prve kupio! Kod njih. Oni su mi bili prijatelji. Svake godine sam poznate splitske slikare zvao doma na večeru. Pričali bimso, družili se. U svršetku ratnog perioda u Bolu sam organizirao slikarsku koloniju LOBOL. 120 umjetnika je ovdje bilo, imam im sva imena uklesana u zid! Sve koji su bili - dodaje kolekcionar. Nismo mogli da ne upitamo je li se sam okušao u slikarstvu.

- Neman ja nikakvog talenta za slikanje - kao iz topa će Karninčić pa nastavlja - ali imam dosta talenta za prepoznat dobru sliku. Manje sam sklon figuraciji, orijentiran sam na moderno slikarstvo. Apstraktno, konceptualu. Filmove. Kuda god likovna umjetnost u svijetu ide, ja sam prema tamo - nadahnuto će Bračanin. Veseli ga jako da će u Galeriji malih formata biti i mali filmovi.

- Deset videa od minute. Neki su specijalno za mene napravljeni. A pet sam ih dobio iz Požege, od tamošnjeg festivala jednominutnog filma. Znate, u minutu se ne može puno reći, a možda i može poentira naš sugovornik.

Vođeni tom mišlju, odlučili smo na kraj ovog lista tintom koja vam mrči prste otisnuti djelić imena skrivenih u bračkoj galeriji, ali s tim da ih morate pročitati naglas unutar jedne minute. Kazat ćete: malo, ali puno. Sretno!

Edo Murtić, Emanuel Vidović, Vjekoslav Parać, Ante Kaštelančić, Milan Tolić, Oton Gliha, Antun Masle, Josip Botteri Dini, Mersad Berber, Vlaho Bukovac, Vladimir Dodig Trokut, Kažimir Hraste, Vasilije Josip Jordan, Zlatko Keser, Tisja Kljaković, Kuzma Kovačić, Ivan Lacković Croata, Vasko Lipovac, Luka Mjeda, Jerolim Miše, Antun Motika, Luko Paljetak, Zlatko Prica, Ivan Picelj, Đuro Pulitika, Vjekoslav Radoičić Vojo, Miroslav Šutej, Mladen Veža, Emanuel Vidović, Gorki Žuvela, Stojan Aralica...