Nisu plavci za ljeto, ali uživali smo u njih šest

Od Miloša do Miloša, ili od 2017. do 2009., može se reći za kušanje ‘teškaša’ od naše najznačajnije i najrasprostranjenije crne sorte

I drugi put ovog čudnog ljeta u Samoboru kušali smo velika vina od plavca malog

Vratila su se s Pelješca početkom kolovoza dva prijatelja, svaki s po dvije boce, a još su dvije “izvirile” iz podruma pa su tri “amigosa” uživala u nezaboravnom ljetnom popodnevu s plavcem malim, našom jedinstvenom i najrasprostranjenijom crnom sortom. Od Miloša do Miloša, ili od 2017. do 2009., moglo se nazvati ovo kušanje “teškaša” koje je počelo Plavcem 2017. dobro znane vinarije Miloš iz Ponikvi. Iako su im vinogradi u unutrašnjosti Pelješca, na takozvanim pelješkim poljima koja se smatraju lošijim položajima nego Dingač i Postup, vina su im kultna. Imaju vjerne obožavatelje i pokojeg protivnika, no kušanom plavcu može se zamjeriti samo “mladost”. To je bazno crno vino Miloševih, a vrlo je dobro, na granici s odličnim i čini se da će za dvije-tri godine biti još bolje. Još je trpko, tanini stežu usta, no odlično bi pristajalo uz nježno pečen odrezak od crvenog mesa. Treba mu velika, ali i široka čaše te neko vrijeme da se otvori. Prvo se lagano osjeti miris pekmeza od šljiva, potom to svježe voće, a i okus mu je ugodno voćan. Odležalo je 24 mjeseca u velikim bačvama od slavonske hrastovine, ima relativno niske alkohole, 13,5 posto, a butelja stoji oko 80 kuna, što je izvrstan odnos cijene i kvalitete. Ovaj je plavac zato odličan izbor i za restoranske vinske karte. Dingač Reserva 2016. vinarije Ivo Violić Jurica iz Potomja diči se natpisom “The highest position in region Dingač”, što znači da je vinograd na vrhu glasovitog položaja koji počinje uz more. Vino je pod dosta jakim utjecajem drveta, naglašene su arome vanilije i cimeta, tipične za neke drvene bačve, pa se ne osjeti toliko koje je za dio vina s Dingača tipično. No ukusno je, a te arome imaju popriličan broj poklonika. Skaramuča Elegance Dingač 2013. na tragu je vina s Dingača kakva ja volim.

Osjeti se more, šljiva je nježna, a u pozadini mirišu mediteranske trave.

“Što ga više pijem, osjećam se bolje”, složili smo se. Ima omekšalih tanina i lijepu budućnost. Pred njim su najmanje tri godine tijekom kojih se ne treba plašiti da će mu kvaliteta padati.

Rosso Postup 2012. bio je jedno od najljepših iznenađenja. Vinarija je poznata po jeftinom, što ne znači i lošem plavcu, a za ovo se vino može reći da ima prepoznatljive osobine položaja, koji je u susjedstvu slavnijeg Dingača. Postup Rosso je vrlo ugodno vino koje vinariji može poslužiti za “šepirenje”. Boja mu je s vremenom malo izgubila sjaj, što je često kod plavaca, ali zadržao je mineralnost voćnost i jako dugo traje. z 2012. je bio i Dingač Vedrana Kiridžije, o kojem su dojmovi u stupcu lijevo, a ugodno popodne je uz Stagnum 2009. preraslo u “male noćne razgovore”, razumjet će što to znači oni koji pamte legendarnu televizijsku emisiju otprije nekoliko desetljeća. Stagnum je proslavio Franu Miloša, s čijim je plavcem ovo kušanje i počelo. Vino je od grožđa iz starih, ručno obrađivanih vinograda, piše na kontraetiketi, a u punoj je snazi, bez naznaka godina, raskošnog mirisa i punog okusa u kojima treba uživati bez raščlanjivanja detalja. Kultno vino stoji u Mivi 460 kuna.

Bilo je to drugo ovoljetno samoborsko kušanje plavaca za pamćenje. U lipnju smo uživali i u nekima iz prošlog tisućljeća, bili su to Grgićevi iz i 1998. i 1999. Lijepo je i prisjetiti se kako prvi spomen plavca kao sorte datira iz 1821. Te je godine Franz Ritter von Heintl u Beču izdao knjigu “Vinogradarstvo austrijskog carstva” u kojoj spominje “plavaz mali czerni” i njemački prijevod naziva “kleine schwarze Kerntraube”, navode u knjizi “Plavac mali, hrvatska sorta za velika vina” Edi Maletić, Ivan Pejić i Jasminke Karoglan Kontić.

I