Rekordne naklade knjiga iz oblasti titologije, kao i pojedinačni pokušaji komercijalizacije imena i djela bivše ikone nesvrstanih, pokazuju da Tito i danas kotira bolje od Vegete, Sumameda ili nekih drugih brendova
Tko je bio najveći Hrvat svih vremena? Josip Broz Tito. Ovu konstataciju - koja bi zapanjila srednjoškolce i djecu - nije iznio nekakav okorjeli ljevičar, nego drugi lik koji je i sam u najužoj konkurenciji za najvećeg Hrvata svih vremena. Njegovo ime je Tuđman, dr. Franjo Tuđman, a poznat je kao Otac domovine, Nevenke, Stjepana i Miroslava, i uopće uzev, tvorac svih kanona o hrvatstvu kao takvom. To je rekao zapanjenom histrionu Zlatku Vitezu, koji nije vjerovao svojim ušima. Vitez je zato zamolio Tuđmana da mu ponovi svoj odgovor - uz laganu sugestiju kako bi na pijedestalu trebao biti on, Tuđman - no ovaj je samo prisnažio svoju tvrdnju: najveći Hrvat u povijesti jest Tito. To smo čuli prošlog tjedna, u elitnom, domoljubnom terminu u seriji “Predsjednik”. Bilo bi zanimljivo čuti diskusiju Tuđmana, na tu temu, s Andrejem Plenkovićem, koji je Tita opisao kao “diktatora” ili Kolindom koja je u njemu - navodno uz Radeljićevu i Karamarkovu asistenciju - vidjela masovnog ubojicu. O koristi i štetnosti Tita za život pripovijedao nam je u vrijeme najžešćih sukoba oko Trga maršala Tita jedan bivši premijer, pametan čovjek koji je, nažalost, napravio neke pogreške u životu. Njegova priča je utemeljena u iskustvu.
- Nikad ne bih mijenjao ime Trgu maršala Tita. A znate zašto? Zbog hrvatskih državnih interesa. Kad god bi mi u diplomatskoj aktivnosti trebala podrška većeg broja zemalja, naročito onih iz pokreta nesvrstanih, obratio bih se Budimiru Lončaru i rekao mu: ‘Leko, treba nam to i to, daj malo vidi kod svojih nesvrstanih prijatelja’. On bi okrenuo neke telefone i stvar bi bila riješena...
Kako god bilo, Josip Broz Tito više nema trg u Zagrebu, Milan Bandić poslao ga je na smetlište povijesti, no rekordne naklade knjiga iz oblasti titologije, kao i pojedinačni pokušaji komercijalizacije imena i djela bivše ikone nesvrstanih, pokazuju da Tito i danas kotira bolje od Vegete, Sumameda ili nekih drugih brendova nasatalih pod njegovim režimom. Povjesničar, dr. Tvrtko Jakovina - koji je upravo završio veliki posao na biografiji Budimira Lončara - na pitanje o Titu kao brendu (konačno, on je uz Teslu najpoznatiji čovjek iz ovih krajeva koji nije živio od lopte, spuštanja niz bijele padine ili prebacivanja teniske loptice preko mreže) vrlo jasno kaže:
- Tito proizvodi novac u Kumrovcu, koji u rodnoj kući Tita ima izložbu o pionirskom pokretu i jedva ijednu Titovu fotografiju. Čak više nemate ni američkog predsjednika Nixona u Kumrovcu. A onda, ako se već pokazuju pioniri, što se ne pokazuju slične organizacije od za
Od Che Guevare više su koristi imali poduzetnici, truli buržuji, proizvođači tekstila, majic
pada do istoka? Mi valjda mislimo da su pioniri samo istočnoeuropska izmišljotina. Nisu, no kod nas nema snage za širi pogled, kontekst, usporedbe. Zašto se, pak, Tito ne koristi u marketinške svrhe onako kako bi to bilo logično - a zašto Hrvatska ne navodnjava svoja polja da bi mogla prehraniti barem Hrvatsku? Zašto Hrvatska nema zdravstveni turizam? Zašto Hrvatska nema više naftnu kompaniju? Zato ne može ni iskoristiti ono što bi donosilo novac i pomoglo da se objasnimo, razumijemo što smo bili u 20. stoljeću. Ove generacije naših poslovnjaka, političara i menadžera, pa ni povjesničara, naprosto očito nisu te.
Ili još nisu te. Možda se stvari promijene, možda kupimo natrag Inu i možda shvatimo što čini prošlost Hrvatske.
Dr. ZlAtko HAsAnBEGovIć, čiji se pogledi na Tita donekle razlikuju od Jakovininih, ima drugačije mišljenje. “Neka Tito ostane u srcima svojih sljedbenika”, rekao nam je bivši ministar kulture koji, čini se, ne simpatizira Tita, pa zaključuje: “Samo vam je do zarade, ništa vam nije sveto”. Ali - zašto ne zarađivati na Titu? Ne bi li - recimo i to - pretvaranje Tita u jednostavnu bilančnu veličinu (dohodak, profit, plus, minus) značilo to da je ovaj socijalist napokon pobijeđen od “nevidljive ruke tržišta” koje ga je posvojilo
državnik, svjetski državnik, čovjek koji je rekao ne Staljinu i odupro se Hitleru, koji je bio u stanju držati zemlju kakava je Jugoslavija na okupu i još biti popularan. Tita su i u smrti cijenili. Bio je modernizirani boljševik, vrlo često, ali bio je naprosto toliko originalan, ugodan, takvom lakoćom je hodao među državnicima, da je uvijek bio više od zemlje koju je vodio. Zato je toliko prisutan i zato će uvijek biti prisutan, on će, naprosto, dobro stariti, fascinacija njegovom politikom bit će sve veća jer nitko od naših političara nema, teško da i može imati, nadregionalno, pa onda svjetsko značenje. Što god da se u svijetu bude događalo, bilo da trend s Trumpom i Orbanom ostane, za njega će biti dobro, jer će biti usporediv. Ako bi svijet postajao liberalniji, svejedno će izazivati zanimanje, zbog otklona prema politikama kakve su bile s druge strane Željezne zavjese. S globalizacijom bit će zanimljiv jer je vodio Nesvrstane. Naprosto, glupo je, beskrajno glupo odricati se simbola jedne epohe, jer mi se možemo objasniti jedino ako objasnimo njega. Rijetke su u svijetu povijesne ličnosti koje su samo pozitivne ili dobre, ali kod nas nema ni ozbiljnih istraživanja o Titovim lošim politikama. Provincija je užasna stvar”.
- Ako se pitanje Tita makne iz političkog i povijesnog konteksta i ako se pozicionira isključivo u marketinške svrhe, poput primjerice Napoleona, onda se o brendu Tito može razgovati. Jer brend Tito ima vrlo pozitivne konotacije u dijelu svijeta gdje ga se doživljava kao pozitivnu ličnost. Pogotovo u azijskim zemljama Tito ima veliku popularnost. On jednostavno ima vrijednost, a potencijali su veliki. Ne bi bilo loše ni da se njegovi posmrtni ostaci premjeste u Kumrovec, gdje je i rođen, ili možda čak i na Mirogoj - kaže bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić. Doista, nije razumljivo da OPG-ovci i zakutni trgovci proizvode Titova vina, Titove vode, Titove čarape, med i rakiju medovaču s likom Josipa Broza, a da u Kumrovcu - gdje su Kinezi planirali veliku investiciju na mjestu političke škole na Brijunima ili u Zagrebu, svi zaziru od komercijalizacije planetarne ikone, što je i svjetski trend. Dr. Stevo Đurašković, s Fakulteta političkih znanosti, kaže: - Današnji kapitalizam je usisao sve simbole pa ih je i brendirao, a najbolji primjer za to su Istočna Njemačka i njihov Trabant. Najbolji način za Titovo brendiranje je da se snimi hollywoodski film u kojemu bi ga glumio Robert de Niro. I u tom filmu bi se trebao prikazati kao revolucionar, ali uz to i njegove ljubavne afere i sve ono o čemu se nagađa.
a i malih modnih gadgeta, ukratko ljuta reakcija, nego sav proletarijat Kube, Bolivije...
To bi bio dobar potez. Ili da se prikaže njegovo diktatorsko vladanje pa da se osjeti miris straha, ali to je već pomalo iskrivljeno. Moramo imati ciljanu publiku, koga želimo privući. Najbolji pokazatelj za to su moji studenti, jer kad se govori o Titu, njima je to prahistorija, čak i kod onih koji se smatraju ljevičarima. Postoji određeni potencijal i kao osobu koja je pokrenula samoupravni socijalizam, ali moramo znati, ponavljam, koja nam je ciljana publika. Teatarski mag Vjeran Zuppa - kojega je Brešanova predstava “Hamleta u selu Mrduša Donja” - dovela u oporbeni položaj naspram Tita kaže:
- Nisam osobiti ljubitelj Titova lika i djela, ali mu se mora priznati da je napravio najveći mogući uspjeh za Hrvate, a to je pokret nesvrstanih. U tom segmentu je uradio ono što se danas ne može ni pomisliti, biti nesvrstan. I upravo oko toga se može napraviti dobar brend. No imamo problem da se danas više u Hrvatskoj druga Tita ne smije spominjati pa uzimajući sve to u obzir mislim da njegov brend u širokom rasponu ne bi mogao biti moguć. Na Njuškalu i danas Maršal sjajno kotira, ovisno o materijalu u kojemu je izveden, kao i imenu autora. Goblen s Titovim likom stoji, primjerice, 700 kuna, Titove biste - od 300 preko 1700 pa do 75.000 kuna, portreti po 300 kuna, knjige, značke, broševi, reljefi... Premda je sukreirala američku vanjsku politiku, Kolinde na Njuškalu nema. Nula oglasa. Ni ona, ni Vučić, ni postjugoslavenski državnici nisu primljeni u Bijeloj kući al pari, jedan na jedan, tamo gdje se diktator osjećao odomaćeno kao Kolinda u Strizivojni. Bio je, naime, tri puta, a Nixon je osobno poželio posjetiti Kumrovec, gdje se rodio taj, kako je rekao, veliki čovjek. Grobnik još čeka Trumpa, možda dođe.
- Tito je vladao ovim područjem od 1945. do 1980., a kao relevantna ličnost ili mit prisutan je od izbijanja Drugog svjetskog rata pa sve do danas, dakle 80 godina. On je važna povijesna figura, nema nijedne usporedive s njim na ovim prostorima, ali i šire, i to čini brand. Ako hoćete razumjeti Južne Slavene i Hladni rat, gerilsko ratovanje u 20. stoljeću, Nesvrstane, postkolonijalni svijet, Istočnu Europu nakon 1945., drukčije rukavce u socijalističkoj misli, nacionalizam, umijeće vladanja, shvatiti odnose unutar Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji ili njemačku politiku Willyja Brandta, Svete Stolice, američku politiku containmenta..., morate nešto znati o Titu. To je brendiranje. Je li to moguće u Hrvatskoj? Pa ako smatrate da odgovori na ova pitanja nisu važni, onda vam ne treba ni Tito. Samo neznalice, i, ponovno ću reći, provincijalci to mogu ignorirati - govori Tvrtko Jakovina.
Bivša predsjednica, koja se zaklinjala u Tuđmana, njegovu je bistu izbacila s Pantovčaka, iako je morala znati za Tuđmanove ocjene Titova povijesnog značaja, ne samo u svjetskom, nego i u hrvatskom kontekstu. Jakovina o tome kaže:
- Ne samo Zlatko Vitez, o ljubavi Tuđmana prema Titu pisali su i govorili toliki još dok je Tuđman bio živ, pa i kasnije: Andrija Hebrang, Perica Jurič, Hrvoje Šarinić, Gojko Šušak, Stipe Mesić, Nikica Valentić... Svi koji su bili uz njega, govorili su isto, jer je to naprosto bila istina. Pa nije Titova bista u Uredu predsjednika postavljena od trećerazrednih dizajnera unutrašnjeg prostora, takva je osoba
Tita s Pantovčaka samo maknula. Osim toga, svi koji su dovoljno stari, a znali su slušati, čak i kratkovidnim očima i donekle bistrom glavom, mogli su vidjeti što je general osjećao za maršala. Tek sad, kad je Tuđman u Hrvatskoj pretvoren u ono što je Tito bio u Jugoslaviji, on se čisti od svega što bi ga, po mišljenju onih koji gaje ovaj kult, moglo uniziti, učiniti problematičnim, kvariti crno-bijelu sliku koju su mu namijenili. Tito je bio uzor Tuđmanu, što moramo zaboraviti, ali činjenica da je Titov kult uzor našim tuđmanistima, to valjda moramo ignorirati. Takav je i način na koji se predstavlja rat koji je Tuđman nazvao Domovinskim, tako je i s maršalom. Problem za novi kult je da je Tito bio naprosto čovjek jednog drugog rata, drugog doba, jedne druge države i drukčijih ideja - po svemu svjetskiji od Tuđmana. Zato će i njihova trajanja i značenja biti drukčija.
- Osobno nemam ni jednog razloga štititi Tita jer je moj otac bio nepravedno godinama u zatočeništvu na Golom otoku! Ali osobne drame i nepravde, ako se ozbiljno baviš politikom, moraš ostaviti doma ili ih zatvoriti u svoje srce. Tito, htjeli to priznati ili ne, jedina je osoba s Balkana koja i danas u najvećoj mjeri ima svjetski pozitivnu konotaciju - rekao je za Express svojedobno i Ivan Jakovčić. A Istra zna što je brendiranje. Tvrtko Jakovina misli da je nesposobnost brendiranja Tita dio opće nesposobnosti naše nove “elite”.
- Tito je neke smetao opravdano. Poraženi su od njegove vojske, nije bila vlast kakvu su željeli, nisu bili zadovoljni, kao što ni danas, primjerice, Domovinski pokret ili Most nisu zadovoljni Plenkovićem i HDZ-om. Neki su bili slobodarci, na način na koji boljševički, pa i ublaženi boljševički mozak Tita, nije mogao provariti. Neke je nakon 1990. smetalo što su bili previše bliski Titu, tako da su željeli izbrisati stare sebe iz nove, poželjne slike. Neki su naprosto nacionalisti, vjernici ideologije isključivosti i mržnje, koju je potirala Titova klasna vizija svijeta, koja je također gušila neistomišljenike. Ima različitih, bezbroj, razloga, zašto je sad tako, zašto je Tito kamenovan, kao što se kamenuje crni kamen u Ćabi. Sve skupa je gotovo komično, jer Tito je povijesna figura, mrtav već 40 godina. Zamislite, boriti se protiv čovjeka koji je mrtav četiri desetljeća, a vladao je u vrijeme kad se do Amerike putovalo brodovima, a u Indiji su još na vlasti bili Britanci. Zamislite politike država u kojima je on važniji protivnik od činjenice da smo u vrijeme COVID-19 krize izgubili 190.000 radnih mjesta. Ako bi se Beograd želio riješiti Tita, mislim da bi bilo logično da dođe u Kumrovec. Ne mislim, ipak, da će se to dogoditi, i to zbog više razloga, od kojih su marketinški i financijski samo jedan kaže Jakovina.
Ako bi se, kaže Jakovina, Beograd želio riješiti Tita, mislim da bi bilo logično da dođe u Kumrovec