K je dobrim dijelom spašena. e, loša vijest za Hrvatsku...

Ovakav, rentijerski, sezonski način zarade mnogima je lagodniji model preživljavanja od mukotrpnog preorijentiranja gospodarstva, edukacije radne snage...

sezonske zaposlenosti, i ne samo zato što je turistički sektor (jedini u koji se isplatilo ulagati) postao zamašnjak zapuštenog hrvatskoga gospodarstva, nego i zato što je turizam u velikom dijelu Hrvatske, a naročito HDZ-ovim utvrdama, postao socijalni amortizer. Ljudi tijekom nekoliko ljetnih mjeseci uspiju prikupiti nešto eura iznajmljivanjem apartmana i soba ili sitnim obrtima, štandovima i palačinkarnicama, što posljedično umanjuje socijalni pritisak na Vladu. Nakon dobre turističke sezone nitko ne očekuje vruću jesen na Markovu trgu. No dobra sezona produbljuje ovisnost o turizmu i prolongira očekivanja ekonomskih stručnjaka, pa i gospodarstvenika, da bi Hrvatska trebala preorijentirati svoju ekonomiju na izvoz, znanje, proizvodnju i visoku tehnologiju. Ovisnost države i društva o grani koja je osjetljiva na svaki, pa i najmanji poremećaj, mogla bi biti pogubna. Kao što je to moglo biti ove godine. No Hrvatska je i ovoga puta imala više sreće nego pameti. Konkurentska tržišta su devastirana koronom, poput Italije i Španjolske, ili su previše udaljena i ovise o avioprijevozu, poput Grčke i Turske. Hrvatska je auto destinacija, bez velikih turističkih mastodonata i hotela, gdje se turisti osjećaju sigurnije u apartmanima na razvučenoj i razvedenoj obali. Plus, udarila je vrućina i svi su htjeli na more. Ali zbog tog spasonosnog turizma Hrvatska se izložila riziku širenja zaraze, kao i stavljanja na crvenu listu nekih europskih zemalja. Jer ovisnost o turizmu prevelika je za bilo kakav oprez. Stoga, ako smo i ovu, gotovo u potpunosti otpisanu sezonu, uspjeli spasiti, tko će nas onda natjerati da mijenjamo strategiju i okrenemo se drugim gospodarskim granama i aktivnostima? Ovakav, rentijerski, sezonski način zarade mnogima je lagodniji model preživljavanja od mukotrpnog preorijentiranja gospodarstva, edukacije radne snage, privlačenja investicija i angažiranja drugih resursa, kao i dijelova Hrvatske. orona je bila šansa da se odmaknemo od turizma, koji svakako može biti koristan izvor prihoda i zarade, ali ne i oblik ovisnosti. Ne može sve ostalo zakržljati da bi se turizam razvijao - do neke nove pandemije, terorističke prijetnje, financijske krize, lošeg vremena... Hrvatsku politiku treba prisiliti na reforme. Nikakve promjene u ovoj zemlji ne događaju se iz čista mira, razmišljanjem ili promišljanjem. Reforme dolaze samo na silu i lome se preko koljena. Ovoga ljeta Hrvatska nije morala prelomiti turizam preko koljena i svi će time biti zadovoljni, naročito Plenković koji si je kupio još jednu godinu mira. Neće se morati znatnije rezati proračun, naročito povlastice kojima HDZ kupuje opstanak na vlasti, neće biti socijalnog pritiska na Vladu, neće biti zahtjeva da Hrvatska promijeni način razmišljanja. Jer i ovako smo prošli sjajno. I to je dobra vijest. Kratkoročno. Dugoročno, Hrvatska se još snažnije zakopala u turistički sektor.

K