Stavimo li, naime, ‘sigurnost prije svega’, možemo očekivati i inicijativu za ukidanje kriminala, jer policajci ne mogu održavati distancu i privoditi osumnjičene

Online nastava za, posebice osnovnoškolce, traumatično je, otuđujuće iskustvo zah

Na vlast se dolazi različitim tehnikama udvaranja biračima kojima se, jer se mora, govori i ono što žele čuti. Odgovorna se politika, međutim, vodi na suprotan način kad treba. A često treba i ponekad se mora. “Prvi potez bit će organizacija nastave na jesen. To je apsolutni prioritet, da vidimo da se učenici po svim pravilima struke, i epidemiološke naravno, mogu vratiti u učionice, ako je to ikako moguće. Pokušat ćemo učiniti apsolutno sve kako bi nastava mogla početi u učionicama”, rekao je prije manje od mjesec dana, tek što je preuzeo dužnost, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs. U eri u kojoj među političkom elitom ima više imunih na koronu, nego na virus populizma - a populizam, uz ostalo, jest i zadovoljavanje najglasnijih - Fuchs je, između prikupljanja likeova i obavljanja posla zbog kojeg je imenovan, odabrao drugo, izlažući se cyber artiljeriji onih koji su baš zapeli da dokažu koliko je bio u pravu francuski filozof Alain Badiou kad je napisao da su društvene mreže “prije svega mjesto širenja kočoperne mentalne paralize, nekontroliranih glasina, otkrivanja pretpotopskih ‘novih ideja’...”, te da “sad ne smijemo vjerovati ni u što osim

U eri u kojoj među političkom elitom ima više imunih na koronu nego na virus populizma - a populizam, uz ostalo, jest i zadovoljavanje najglasnijih - ministar znanosti i obrazovanja, Radovan Fuchs, između prikupljanja likeova i obavljanja posla zbog kojeg je imenovan, odabrao je drugo, izlažući se cyber artiljeriji onih koji su baš zapeli da dokažu koliko je bio u pravu francuski filozof Alain Badiou kad je napisao da su društvene mreže ‘prije svega mjesto širenja kočoperne mentalne paralize, nekontroliranih glasina, otkrivanja pretpotopskih ‘novih ideja’...’, te da ‘sad ne smijemo vjerovati ni u što osim u provjerljive znanstvene istine’

u provjerljive znanstvene istine”. A istina je, kao i uvijek, prokleto jednostavna: online nastava za, posebice osnovnoškolce, traumatično je, otuđujuće iskustvo zahvaljujući kojemu su, eto, uspjeli vidjeti kako im mame i tate dobro rade domaće i... Ostalih, “znanstvenih istina” o nekakvoj koristi za sada nema. sim ako korisnim ne smatramo praćenje nastave u pidžami i uz topli kakao. Roditelji su odrasle, punoljetne osobe s armiranim mišljenjem da samo oni znaju što je za njihovu djecu dobro. E par tisuća, bukvalno par, takvih se okupilo, naravno na Facebooku, oko inicijative “Sigurnost prije svega, mogućnost odabira online nastave za 2020./2021.”, te zatražilo da im se dopusti pretvaranje dnevnih soba u učionice i držanje djece u kućnom pritvoru. Iste one djece koju su odveli na more, tamo gdje ima više od 800.000 turista od Osijeka do Osla, djece kojoj će se, jer mi još jedan lockdown ne možemo podnijeti, vraćati s posla i iz ureda koje dijele s mogućim asimptomatskim nositeljima COVID-19, djece koju bi, dok mame i tate rade, trebale čuvati bake i djedovi, koji spadaju u takozvanu najugroženiju skupinu. Zagovornici učiteljice na ekranu dali su si, mora im se priznati, truda i osmislili niz modela nastave u pandemijsko doba, od kojih ni jedan ne podrazumijeva gotovo uobičajeni odlazak u školu, drukčiji od staronormalnog po mirisu dezinficijensa, distanci i maskama za prosvjetne radnike te, eventualno, đake. E, koliko god da su se trudili, džaba su

valjujući kojemu su, eto, uspjeli vidjeti kako im mame i tate dobro rade domaće i...

Zagovornici učiteljice na ekranu dali su si, mora im se priznati, truda i osmislili niz modela nastave u pandemijsko doba, od kojih ni jedan ne podrazumijeva gotovo uobičajeni odlazak u školu

Okrečili. Fuchsa, očigledno, ne pali izgradnja shizofrenog društva - zajednice koja se otvorila turistima, omogućila vjenčanja sa stotinama gostiju, dopustila procesije i nabadanje znaka od Mercedesa na koplje, nastavila ovovremena sportska natjecanja, a zatvorila bi škole u kojima se, osim znanja, stječu socijalne vještine i radne navike, gradi odnos prema autoritetima i, koliko-toliko, uči samostalnosti koja nam je, inače, toliko razvijena da je postalo podrazumijevajuće živjeti u 25. s roditeljima, žicati za kavu i špijunirati bivše partnere i partnerice po društvenim mrežama. COVID-19, naučili smo do sada, ozbiljan je, nepoznat, još znanosti nesavladivi virus čiji izraženi simptomi blage veze nemaju s “malo težom” gripom - koja, također, uopće nije bezazlena - i neće se, kao neki njegovi bliski rođaci, povući sam od sebe. Osuđeni na čekanje cjepiva ili lijeka, imamo prokleto lak izbor: održavati što je više moguće, uz propisane epidemiološke mjere, staru normalnost - nova, naime, ne postoji, nego postoji izvanredno stanje oksimoronskog naziva - ili živjeti s one strane ruba pameti. Stavimo li, naime, “sigurnost prije svega”, možemo očekivati inicijativu za ukidanje kriminala, jer policajci ne mogu održavati distancu i privoditi osumnjičene. Također, ni djelatnici Hitne pomoći i HGSS-a ne mogu zbrinjavati ozlijeđene na Biokovu ili državnoj cesti Metković Opuzen s dva metra razmaka. Racionalno je, naravno, imati strah od korone, kao što je racionalno imati ga od zemljotresa, ali nije ni normalno ni moguće zbog potonjeg živjeti u avionu u neprekidnom letu. Tko god misli da se to ne može porediti, neka pita građane Zagreba što im je teže palo: bježanje s trećeg kata dok se stubište trese i zidovi pucaju ili mogućnost da se susretnu sa susjedom koji možda ima koronu, a možda i nema. “Ne postoji funkcija državnika, kao što postoji položaj predsjednika, kancelara ili premijera. ržavnik je ideal, poput ideala iskrenog i vrlog pojedinca. Državnici su predsjednici ili premijeri: oni postaju državnici svojim uzornim obavljanjem funkcije koju zauzimaju, u vremenima iskušenja i teškoća, tako što manifestiraju snagu, mudrost i hrabrost. Ideal državnika sažet je u izreci: političar brine o sljedećim izborima, državnik o sljedećoj generaciji. Državnik mora prepoznati pravi izbor, ili barem približno pravi izbor, i čvrsto ga se držati”, napisao je pokojni američki filozof i autor “Teorije pravednosti”, John Rawls, u eseju iz 1995. godine. Četvrt stoljeća kasnije, malo prije početka školske godine, svjedočimo praktičnoj primjeni “približno pravog” - samo pravi je epidemiološki nemoguć - izbora ministra znanosti i obrazovanja Hrvatske Radovana Fuchsa kojeg - jergovićevski rečeno - ne zanimaju protokoli internetskih mudraca, nego generacije koje treba školovati.

D