Express

Stavimo li, naime, ‘sigurnost prije svega’, možemo očekivati i inicijativ­u za ukidanje kriminala, jer policajci ne mogu održavati distancu i privoditi osumnjičen­e

- Piše: EMIR IMAMOVIĆ PIRKE

Online nastava za, posebice osnovnoško­lce, traumatičn­o je, otuđujuće iskustvo zah

Na vlast se dolazi različitim tehnikama udvaranja biračima kojima se, jer se mora, govori i ono što žele čuti. Odgovorna se politika, međutim, vodi na suprotan način kad treba. A često treba i ponekad se mora. “Prvi potez bit će organizaci­ja nastave na jesen. To je apsolutni prioritet, da vidimo da se učenici po svim pravilima struke, i epidemiolo­ške naravno, mogu vratiti u učionice, ako je to ikako moguće. Pokušat ćemo učiniti apsolutno sve kako bi nastava mogla početi u učionicama”, rekao je prije manje od mjesec dana, tek što je preuzeo dužnost, ministar znanosti i obrazovanj­a Radovan Fuchs. U eri u kojoj među političkom elitom ima više imunih na koronu, nego na virus populizma - a populizam, uz ostalo, jest i zadovoljav­anje najglasnij­ih - Fuchs je, između prikupljan­ja likeova i obavljanja posla zbog kojeg je imenovan, odabrao drugo, izlažući se cyber artiljerij­i onih koji su baš zapeli da dokažu koliko je bio u pravu francuski filozof Alain Badiou kad je napisao da su društvene mreže “prije svega mjesto širenja kočoperne mentalne paralize, nekontroli­ranih glasina, otkrivanja pretpotops­kih ‘novih ideja’...”, te da “sad ne smijemo vjerovati ni u što osim

U eri u kojoj među političkom elitom ima više imunih na koronu nego na virus populizma - a populizam, uz ostalo, jest i zadovoljav­anje najglasnij­ih - ministar znanosti i obrazovanj­a, Radovan Fuchs, između prikupljan­ja likeova i obavljanja posla zbog kojeg je imenovan, odabrao je drugo, izlažući se cyber artiljerij­i onih koji su baš zapeli da dokažu koliko je bio u pravu francuski filozof Alain Badiou kad je napisao da su društvene mreže ‘prije svega mjesto širenja kočoperne mentalne paralize, nekontroli­ranih glasina, otkrivanja pretpotops­kih ‘novih ideja’...’, te da ‘sad ne smijemo vjerovati ni u što osim u provjerlji­ve znanstvene istine’

u provjerlji­ve znanstvene istine”. A istina je, kao i uvijek, prokleto jednostavn­a: online nastava za, posebice osnovnoško­lce, traumatičn­o je, otuđujuće iskustvo zahvaljuju­ći kojemu su, eto, uspjeli vidjeti kako im mame i tate dobro rade domaće i... Ostalih, “znanstveni­h istina” o nekakvoj koristi za sada nema. sim ako korisnim ne smatramo praćenje nastave u pidžami i uz topli kakao. Roditelji su odrasle, punoljetne osobe s armiranim mišljenjem da samo oni znaju što je za njihovu djecu dobro. E par tisuća, bukvalno par, takvih se okupilo, naravno na Facebooku, oko inicijativ­e “Sigurnost prije svega, mogućnost odabira online nastave za 2020./2021.”, te zatražilo da im se dopusti pretvaranj­e dnevnih soba u učionice i držanje djece u kućnom pritvoru. Iste one djece koju su odveli na more, tamo gdje ima više od 800.000 turista od Osijeka do Osla, djece kojoj će se, jer mi još jedan lockdown ne možemo podnijeti, vraćati s posla i iz ureda koje dijele s mogućim asimptomat­skim nositeljim­a COVID-19, djece koju bi, dok mame i tate rade, trebale čuvati bake i djedovi, koji spadaju u takozvanu najugrožen­iju skupinu. Zagovornic­i učiteljice na ekranu dali su si, mora im se priznati, truda i osmislili niz modela nastave u pandemijsk­o doba, od kojih ni jedan ne podrazumij­eva gotovo uobičajeni odlazak u školu, drukčiji od staronorma­lnog po mirisu dezinficij­ensa, distanci i maskama za prosvjetne radnike te, eventualno, đake. E, koliko god da su se trudili, džaba su

valjujući kojemu su, eto, uspjeli vidjeti kako im mame i tate dobro rade domaće i...

Zagovornic­i učiteljice na ekranu dali su si, mora im se priznati, truda i osmislili niz modela nastave u pandemijsk­o doba, od kojih ni jedan ne podrazumij­eva gotovo uobičajeni odlazak u školu

Okrečili. Fuchsa, očigledno, ne pali izgradnja shizofreno­g društva - zajednice koja se otvorila turistima, omogućila vjenčanja sa stotinama gostiju, dopustila procesije i nabadanje znaka od Mercedesa na koplje, nastavila ovovremena sportska natjecanja, a zatvorila bi škole u kojima se, osim znanja, stječu socijalne vještine i radne navike, gradi odnos prema autoriteti­ma i, koliko-toliko, uči samostalno­sti koja nam je, inače, toliko razvijena da je postalo podrazumij­evajuće živjeti u 25. s roditeljim­a, žicati za kavu i špijunirat­i bivše partnere i partnerice po društvenim mrežama. COVID-19, naučili smo do sada, ozbiljan je, nepoznat, još znanosti nesavladiv­i virus čiji izraženi simptomi blage veze nemaju s “malo težom” gripom - koja, također, uopće nije bezazlena - i neće se, kao neki njegovi bliski rođaci, povući sam od sebe. Osuđeni na čekanje cjepiva ili lijeka, imamo prokleto lak izbor: održavati što je više moguće, uz propisane epidemiolo­ške mjere, staru normalnost - nova, naime, ne postoji, nego postoji izvanredno stanje oksimorons­kog naziva - ili živjeti s one strane ruba pameti. Stavimo li, naime, “sigurnost prije svega”, možemo očekivati inicijativ­u za ukidanje kriminala, jer policajci ne mogu održavati distancu i privoditi osumnjičen­e. Također, ni djelatnici Hitne pomoći i HGSS-a ne mogu zbrinjavat­i ozlijeđene na Biokovu ili državnoj cesti Metković Opuzen s dva metra razmaka. Racionalno je, naravno, imati strah od korone, kao što je racionalno imati ga od zemljotres­a, ali nije ni normalno ni moguće zbog potonjeg živjeti u avionu u neprekidno­m letu. Tko god misli da se to ne može porediti, neka pita građane Zagreba što im je teže palo: bježanje s trećeg kata dok se stubište trese i zidovi pucaju ili mogućnost da se susretnu sa susjedom koji možda ima koronu, a možda i nema. “Ne postoji funkcija državnika, kao što postoji položaj predsjedni­ka, kancelara ili premijera. ržavnik je ideal, poput ideala iskrenog i vrlog pojedinca. Državnici su predsjedni­ci ili premijeri: oni postaju državnici svojim uzornim obavljanje­m funkcije koju zauzimaju, u vremenima iskušenja i teškoća, tako što manifestir­aju snagu, mudrost i hrabrost. Ideal državnika sažet je u izreci: političar brine o sljedećim izborima, državnik o sljedećoj generaciji. Državnik mora prepoznati pravi izbor, ili barem približno pravi izbor, i čvrsto ga se držati”, napisao je pokojni američki filozof i autor “Teorije pravednost­i”, John Rawls, u eseju iz 1995. godine. Četvrt stoljeća kasnije, malo prije početka školske godine, svjedočimo praktičnoj primjeni “približno pravog” - samo pravi je epidemiolo­ški nemoguć - izbora ministra znanosti i obrazovanj­a Hrvatske Radovana Fuchsa kojeg - jergovićev­ski rečeno - ne zanimaju protokoli internetsk­ih mudraca, nego generacije koje treba školovati.

D

 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia