Predjeli južne Like sjajna su ilustracija žalosne priče o samoubojstvu jedne lijepe zemlje
Priča o Hrvatskoj je, nažalost, priča o neiskorištenim prilikama. Vjerojatno najbolji neiskorišteni komad Europe - koji je u funkciji samo ljeti, i to na Jadranu - izvan sezone zjapi prazan. Stanovništvo stari, izumire, bježi, a prostor koji bi mogao hraniti i 15 milijuna ljudi sad napučuje, kako je ustanovio dr. Tado Jurić, oko 3,8 milijuna stanovnika - s daljnjom tendencijom pada. Zemlja izumire i nitko se ne trudi to promijeniti. Političarima egzodus paše. Od 60-ih do danas njemačka i zapadnoeuropska potreba za radnom snagom rješava sve naše neracionalnosti. Europa nama izvozi proizvode visoke dodane vrijednosti, a mi njoj ljude. Sad i sami uvozimo radnu snagu, a toga će u perspektivi biti i više. Predjeli južne Like sjajna su ilustracija žalosne priče o samoubojstvu jedne zemlje. Rijeka Una, “Jedina”, kako su je Rimljani nazvali zbog njezine jedinstvene zelene boje, jedna od najdubljih na svijetu, zarasta u šikaru, iako na samo 30 kilometara ima tri jedinstvena čuda. Vrelo Une, izvor božanske ljepote, koje fascinira bojom smaragda, pristupačno je turistima, ali njih je malo jer je ovo vrelo poznato samo rijetkima, a nalazi se u kraju koji je i Bog zaboravio. Vrlo brzo nakon izvora Une, s bosanske strane, nalazi se duga kaskada slapova u Martinom Brodu - to su male, ali ne manje lijepe Plitvice, čudo
Vjerojatno najbolji neiskorišteni komad Europe - koji je u funkciji samo ljeti, i to na Jadran
izvela čudo iskorištavanja nečega što nam je bog dao, ali ne. Taj prostor propada. Uz ne osobito veliku investiciju, od kojih nekoliko milijuna kuna, mogao bi se urediti prilazni put Štrbačkom buku i urediti krajolik u njegovoj neposrednoj blizini, što je sad prepušteno samo lokalnim entuzijastima, kojih je malo i koji su oslonjeni na vlastite snage i novac - a to je jedva malo više od ništa. Prema Martinom Brodu dvije bi države mogle otvoriti granični prijelaz pa - koristeći sredstva koja EU raskošno troši na regionalno povezivanje - omogućiti pristup cijelom gornjem toku rijeke Une, što bi cijelu južnu Liku “diglo na noge”, omogućilo investiranje, razvoj turizma, poljoprivrede, obrta, možda i kakve industrije, koje je ovdje o doba socijalizma bilo puno.
Iskustvo predjela uz Plitvice, od Rakovice do Korenice, pokazuje kako je taj kraj nakon rata doživio ekonomski, ali i populacijski boom. Mjesta uz staru cestu, na tom potezu, su procvala - uređene su kuće, dvorišta, cvjetne aleje, hoteli, apartmani, niču bazeni... Korenica je danas dva puta veća nego prije rata. Postoji li sličan primjer općinskog mjesta u Hrvatskoj? Proširenje posla na sliv rijeke Une rasteretilo bi Plitvice, vratilo stanovništvo i dovelo novo, omogućilo višegodišnja ulaganja i procvat zamrle granice, što je već sad i sigurnosni problem. Granica je, naime, prepuštena jedino nestalnim posadama garnizona pogranične policije, a to i nije neka sreća...Hoće li Plenkovićeva vlada, nakon niza iskoraka u sferi komemoriranja, poduzeti nešto i za obnovu života na opustjelim područjima Srba, Donjeg Lapca, Doljana, Dobrosela, Nebljusa, Štrbaca? Bio bi to pun pogodak - i politički, i ekonomski, i na sve zamislive načine. Bio bi to, konačno, i dokaz da se uz malo truda, volje i energije mogu zaustaviti procesi odumiranja i nestajanja. Croatia bi mogla postati “rediviva”, rečeno romantičnim jezikom 19. stoljeća, ali žele li to gospodari njezine sudbine?
Prema Martinom Brodu dvije bi države mogle otvoriti granični prijelaz pa - koristeći sredstva koja EU raskošno troši na regionalno povezivanje - omogućiti pristup cijelom gornjem toku rijeke Une, što bi cijelu južnu Liku ‘diglo na noge’
doktor pastoralne teologije i socijalne etike sa Sveučilišta u Grazu
Svi svjetski mediji su objavili udarnu vijest da je ruski predsjednik Vladimir Putin u svojoj zemlji registrirao prvo cjepivo protiv pandemije na svijetu. Sam Putin je priznao da cjepivo Sputnik V (nazvano prema prvom satelitu koji je SSSR lansirao 1957.) tek treba proći završnu fazu kliničkih testiranja, ali je ipak naglasio da je cjepivo “sigurno” i “dovoljno učinkovito”. Kako bi u to uvjerio sunarodnjake, ali i svijet, objavio je da je, među prvima, cijepljena njegova kći. Prema informacijama iz ruske vlade, cjepivo će od rujna biti dostupno zdravstvenim djelatnicima, dok će građanima početkom godine biti na raspolaganju. Na prve reakcije i kritike nije trebalo dugo čekati. Dok jedni ruskom cjepivu zamjeraju nedostatak transparentnog i temeljitog kliničkog iščeznuti i da bi posljedice ove pandemije mogle biti kobne, započela je globalna utrka za otkrićem efikasnog cjepiva. Ako imamo na umu da su u igri milijarde i prestiž do neba, onda i ne čudi golemi pritisak političara na laboratorijske stručnjake i znanstvenike. Kad bi rješenje ove globalne krize došlo iz Rusije, politički Zapad si to ne bi nikad oprostio. Rusko cjepivo vjerojatno nije ništa spremnije od onog iz tvornice globalnih konkurenata, ali je zato Vladimir Putin u maniri prekaljenog velemajstora svojim protivnicima iz rukava ukrao snažan PR adut. Lansiranje ove informacije je čisti PR, jer i sami Rusi priznaju da tek ulaze u treću fazu testiranja, što znači da su tu negdje gdje i ostali. Koliko god Putinova registracija prvog cjepiva bila čisto politički motiviran
Zapad je desetljećima vlasnik onoga što se smatra politikom dvostrukih standarda
suptilno prakticira na svojem teritoriju. Slično kao i Putin u Rusiji, tako i domaći politički mainstream ima monopol na nametanje političkih, ekonomskih, medijskih i društvenih modela i matrica. Teško se oteti dojmu da se na Zapadu o Rusiji zna samo ono što nam ponude njihovi politički protivnici te da se iz medijskih i političkih prikaza Rusije na Zapadu bez velikog napora može iščitati rusofobija. Putinova Rusija je samo loša savjest svima poznatog Zapada koji ne samo kod nas, nego i u ostatku svijeta nije iskoristio zlatnu mogućnost kakva se u povijesti rijetko pruža, a to je donijeti dugotrajni mir i omogućiti svim građanima ravnopravan napredak. Ovaj zapadni strah od Rusa nije ništa drugo nego panika od bankrota vlastite promašene politike i načina života. U cijeloj ovoj priči oko otkrića cjepiva ključno je razlikovati riječ “štetno” od riječi “problematično”. Rusko cjepivo vjerojatno nije štetno, ali je problematično, jer se o štetnim i korisnim efektima samoga cjepiva ne može znati ništa bez one tzv. treće faze koja može trajati mjesecima, ako ne i godinama. a razliku od demokratskih te supsidijarno uređenih država i društava u kojima se struka nešto pita i odlučuje, Rusija ima “luksuz” kršenja svih protokola, jer se u Rusiji, kao i u ostalim sličnim diktatorskim zemljama, za sve pita jedan čovjek. Ako Putin naredi da se nešto ubrza, to će se bez zadrške i učiniti.
Takvo što je teško zamislivo u uređenim državama, gdje zemlju vode institucije, a ne jedan
Zčovjek. Zapad, za razliku od Rusije, ne preskače procedure i sva istraživanja znanstveno dokumentira. Tu je osnovna razlika i sumnja. U strahu od posljedica ove kompleksne krize, običan čovjek je razapet između s jedne strane omraženog Putina koji ne mari previše za poštovanje medicinskih propisa te s druge strane plaćenika zapadnjačkih farmaceutskih konglomerata koji ljudski život vrednuju prema tome koliko mu lijekova mogu prodati. Ljubav prema jednima ili drugima ne može izliječiti od ovoga virusa, ali
može oslijepiti.
a ili aršina. Dvostruka mjerila su uvijek dobar pokazatelj nečasnosti ili slabosti