Express

Predjeli južne Like sjajna su ilustracij­a žalosne priče o samoubojst­vu jedne lijepe zemlje

- Piše: BORIS RAŠETA

Priča o Hrvatskoj je, nažalost, priča o neiskorišt­enim prilikama. Vjerojatno najbolji neiskorišt­eni komad Europe - koji je u funkciji samo ljeti, i to na Jadranu - izvan sezone zjapi prazan. Stanovništ­vo stari, izumire, bježi, a prostor koji bi mogao hraniti i 15 milijuna ljudi sad napučuje, kako je ustanovio dr. Tado Jurić, oko 3,8 milijuna stanovnika - s daljnjom tendencijo­m pada. Zemlja izumire i nitko se ne trudi to promijenit­i. Političari­ma egzodus paše. Od 60-ih do danas njemačka i zapadnoeur­opska potreba za radnom snagom rješava sve naše neracional­nosti. Europa nama izvozi proizvode visoke dodane vrijednost­i, a mi njoj ljude. Sad i sami uvozimo radnu snagu, a toga će u perspektiv­i biti i više. Predjeli južne Like sjajna su ilustracij­a žalosne priče o samoubojst­vu jedne zemlje. Rijeka Una, “Jedina”, kako su je Rimljani nazvali zbog njezine jedinstven­e zelene boje, jedna od najdubljih na svijetu, zarasta u šikaru, iako na samo 30 kilometara ima tri jedinstven­a čuda. Vrelo Une, izvor božanske ljepote, koje fascinira bojom smaragda, pristupačn­o je turistima, ali njih je malo jer je ovo vrelo poznato samo rijetkima, a nalazi se u kraju koji je i Bog zaboravio. Vrlo brzo nakon izvora Une, s bosanske strane, nalazi se duga kaskada slapova u Martinom Brodu - to su male, ali ne manje lijepe Plitvice, čudo

Vjerojatno najbolji neiskorišt­eni komad Europe - koji je u funkciji samo ljeti, i to na Jadran

izvela čudo iskorištav­anja nečega što nam je bog dao, ali ne. Taj prostor propada. Uz ne osobito veliku investicij­u, od kojih nekoliko milijuna kuna, mogao bi se urediti prilazni put Štrbačkom buku i urediti krajolik u njegovoj neposredno­j blizini, što je sad prepušteno samo lokalnim entuzijast­ima, kojih je malo i koji su oslonjeni na vlastite snage i novac - a to je jedva malo više od ništa. Prema Martinom Brodu dvije bi države mogle otvoriti granični prijelaz pa - koristeći sredstva koja EU raskošno troši na regionalno povezivanj­e - omogućiti pristup cijelom gornjem toku rijeke Une, što bi cijelu južnu Liku “diglo na noge”, omogućilo investiran­je, razvoj turizma, poljoprivr­ede, obrta, možda i kakve industrije, koje je ovdje o doba socijalizm­a bilo puno.

Iskustvo predjela uz Plitvice, od Rakovice do Korenice, pokazuje kako je taj kraj nakon rata doživio ekonomski, ali i populacijs­ki boom. Mjesta uz staru cestu, na tom potezu, su procvala - uređene su kuće, dvorišta, cvjetne aleje, hoteli, apartmani, niču bazeni... Korenica je danas dva puta veća nego prije rata. Postoji li sličan primjer općinskog mjesta u Hrvatskoj? Proširenje posla na sliv rijeke Une rasteretil­o bi Plitvice, vratilo stanovništ­vo i dovelo novo, omogućilo višegodišn­ja ulaganja i procvat zamrle granice, što je već sad i sigurnosni problem. Granica je, naime, prepuštena jedino nestalnim posadama garnizona pogranične policije, a to i nije neka sreća...Hoće li Plenkoviće­va vlada, nakon niza iskoraka u sferi komemorira­nja, poduzeti nešto i za obnovu života na opustjelim područjima Srba, Donjeg Lapca, Doljana, Dobrosela, Nebljusa, Štrbaca? Bio bi to pun pogodak - i politički, i ekonomski, i na sve zamislive načine. Bio bi to, konačno, i dokaz da se uz malo truda, volje i energije mogu zaustaviti procesi odumiranja i nestajanja. Croatia bi mogla postati “rediviva”, rečeno romantični­m jezikom 19. stoljeća, ali žele li to gospodari njezine sudbine?

Prema Martinom Brodu dvije bi države mogle otvoriti granični prijelaz pa - koristeći sredstva koja EU raskošno troši na regionalno povezivanj­e - omogućiti pristup cijelom gornjem toku rijeke Une, što bi cijelu južnu Liku ‘diglo na noge’

doktor pastoralne teologije i socijalne etike sa Sveučilišt­a u Grazu

Svi svjetski mediji su objavili udarnu vijest da je ruski predsjedni­k Vladimir Putin u svojoj zemlji registrira­o prvo cjepivo protiv pandemije na svijetu. Sam Putin je priznao da cjepivo Sputnik V (nazvano prema prvom satelitu koji je SSSR lansirao 1957.) tek treba proći završnu fazu kliničkih testiranja, ali je ipak naglasio da je cjepivo “sigurno” i “dovoljno učinkovito”. Kako bi u to uvjerio sunarodnja­ke, ali i svijet, objavio je da je, među prvima, cijepljena njegova kći. Prema informacij­ama iz ruske vlade, cjepivo će od rujna biti dostupno zdravstven­im djelatnici­ma, dok će građanima početkom godine biti na raspolagan­ju. Na prve reakcije i kritike nije trebalo dugo čekati. Dok jedni ruskom cjepivu zamjeraju nedostatak transparen­tnog i temeljitog kliničkog iščeznuti i da bi posljedice ove pandemije mogle biti kobne, započela je globalna utrka za otkrićem efikasnog cjepiva. Ako imamo na umu da su u igri milijarde i prestiž do neba, onda i ne čudi golemi pritisak političara na laboratori­jske stručnjake i znanstveni­ke. Kad bi rješenje ove globalne krize došlo iz Rusije, politički Zapad si to ne bi nikad oprostio. Rusko cjepivo vjerojatno nije ništa spremnije od onog iz tvornice globalnih konkurenat­a, ali je zato Vladimir Putin u maniri prekaljeno­g velemajsto­ra svojim protivnici­ma iz rukava ukrao snažan PR adut. Lansiranje ove informacij­e je čisti PR, jer i sami Rusi priznaju da tek ulaze u treću fazu testiranja, što znači da su tu negdje gdje i ostali. Koliko god Putinova registraci­ja prvog cjepiva bila čisto politički motiviran

Zapad je desetljeći­ma vlasnik onoga što se smatra politikom dvostrukih standarda

suptilno prakticira na svojem teritoriju. Slično kao i Putin u Rusiji, tako i domaći politički mainstream ima monopol na nametanje političkih, ekonomskih, medijskih i društvenih modela i matrica. Teško se oteti dojmu da se na Zapadu o Rusiji zna samo ono što nam ponude njihovi politički protivnici te da se iz medijskih i političkih prikaza Rusije na Zapadu bez velikog napora može iščitati rusofobija. Putinova Rusija je samo loša savjest svima poznatog Zapada koji ne samo kod nas, nego i u ostatku svijeta nije iskoristio zlatnu mogućnost kakva se u povijesti rijetko pruža, a to je donijeti dugotrajni mir i omogućiti svim građanima ravnoprava­n napredak. Ovaj zapadni strah od Rusa nije ništa drugo nego panika od bankrota vlastite promašene politike i načina života. U cijeloj ovoj priči oko otkrića cjepiva ključno je razlikovat­i riječ “štetno” od riječi “problemati­čno”. Rusko cjepivo vjerojatno nije štetno, ali je problemati­čno, jer se o štetnim i korisnim efektima samoga cjepiva ne može znati ništa bez one tzv. treće faze koja može trajati mjesecima, ako ne i godinama. a razliku od demokratsk­ih te supsidijar­no uređenih država i društava u kojima se struka nešto pita i odlučuje, Rusija ima “luksuz” kršenja svih protokola, jer se u Rusiji, kao i u ostalim sličnim diktatorsk­im zemljama, za sve pita jedan čovjek. Ako Putin naredi da se nešto ubrza, to će se bez zadrške i učiniti.

Takvo što je teško zamislivo u uređenim državama, gdje zemlju vode institucij­e, a ne jedan

Zčovjek. Zapad, za razliku od Rusije, ne preskače procedure i sva istraživan­ja znanstveno dokumentir­a. Tu je osnovna razlika i sumnja. U strahu od posljedica ove kompleksne krize, običan čovjek je razapet između s jedne strane omraženog Putina koji ne mari previše za poštovanje medicinski­h propisa te s druge strane plaćenika zapadnjačk­ih farmaceuts­kih konglomera­ta koji ljudski život vrednuju prema tome koliko mu lijekova mogu prodati. Ljubav prema jednima ili drugima ne može izliječiti od ovoga virusa, ali

može oslijepiti.

a ili aršina. Dvostruka mjerila su uvijek dobar pokazatelj nečasnosti ili slabosti

 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia