Bolivija ključa, a jedan Bračanin je mislio da će stvari teći glatko!
Prosvjednici su blokirali ceste, optužuju privremenu vladu za ‘neograničeno’ odugovlač
Branko Marinković, bogati poduzetnik hrvatskog podrijetla, čekao je čitavo desetljeće na povratak u Boliviju, u kojoj je rođen prije 52 godine. Optužen ondje za financiranje naoružane skupine plaćenika i zavjeru protiv ljevičarskog predsjednika Eve Moralesa sklonio se 2009. u susjedni Brazil čekajući promjenu političkih vjetrova. Morales je u studenom protjeran iz Bolivije uz pomoć vojske, a pod optužbom oporbe za varanje na izborima, pa se Marinković vratio u veljači iz egzila u zemlju s 11 milijuna stanovnika. Nedavno ga je privremena predsjednica imenovala ministrom za planiranje gospodarskog razvoja te se u desničarskoj vladi pridružio ministrici vanjskih poslova hrvatskog podrijetla Karen Longarić, koja je na funkciji od siječnja. Bolivija, zemlja u srcu Južne Amerike, ovih dana opet vrije. Ogorčeni prosvjednici, pristaše svrgnutog Moralesa, na ulicama zahtijevaju održavanje predsjedničkih izbora. Samoproglašenjim na predsjednica Jeanine Áñez, koja je imenovala Marinkovića i Longarić ministrima, obećala je izbore u svibnju, no onda ih je odgodila zbog pandemije korona virusa za 6. rujna. Sad ih je pomaknula za 18. listopada. Prosvjednici su blokirali ceste i udaraju metalnim žlicama u lonce ispred institucija u glavnom gradu La Pazu optužujući privremenu vladu za “neograničeno” odugovlačenje sa sazivanjem izbora. Tvrde da se korona virus koristi kao izlika. Vlada pak optužuje prosvjednike za “ugrožavanje zdravlja” u trenutku kad je nužna fizička udaljenost na ulicama kako se virus ne bi širio. Morales je iz egzila u Argentini poručio kako privremena vlada postavlja snajperiste provodeći vojskom “novi državni udar” te da su iz Sjedinjenih Američkih Država sletjela dva zrakoplova s oružjem. Longarić je pak pred Organizacijom američkih država (OEA) u Washingtonu optužila Moralesa za poticanje “nasilnih i nehumanih akcija” na ulicama bolivijskih gradova. Bolivija, bogata plinom i litijem, elementom korištenim u proizvodnji baterija, nalazi se pred mogućim unutar
sukobom. Usred takvog meteža u vladu je ušao Marinković, jedan od najvećih Moralesovih protivnika, ranije optužen za pokušaj nasilnog odcjepljenja istočne pokrajine Santa Cruz, u kojoj je rođen. Marinković, koji se neko vrijeme školovao u Teksasu, u SAD-u, bio je izvršni direktor obiteljske kompanije za preradu soje i suncokreta u ulje Industrias Oleaginosas sa sjedištem u Santa Cruzu. Kompaniju je osnovao njegov otac Silvio Marinković a danas je vode članovi njegove obitelji. Branko je bio i predsjednik Federacije privatnih poduzetnika Santa Cruza. Godine 2005. je domorodački narod Guarayos podigao tužbu protiv njega za nezakonito oduzimanje zemlje u području riječne lagune (Laguna Corazón), gdje je Indijancima bio onemogućen pristup ribolovu, lovu, skupljanju plodova i ostalim akkojima tivnostima su se tradicionalno bavili.
U blizini se nalazilo imanje Marinkovićeve sestre Jasminke. Evo Morales je 2006. godine pobijedio na predsjedničkim izborima, postavši prvi indijanski predsjednik Bolivije. Odnos zapada i istoka zemlje postao je sve napetiji. Zapad je, naime, naseljen indijanskim, siromašnijim poljoprivrednim stanovništvom, dok su na istoku bogatiji potomci Europljana, stočari, zemljoposjednici i poduzetnici. Morales, na čelu Pokreta prema socijalizmu (MAS), nacionalizirao je plinska polja i otpočeo podjelu zemlje siromašnom indijanskom stanovništvu. U pokrajini Santa Cruz, gdje je vladala opozicija i gdje Morales nikad nije pobijedio, uplašili su se oduzimanja imovine pa su odgovorili zahtjevom za autonomijom. S još četiri istočne provincije pokušali su ograničiti moć središnje vlade.
Marinković se prometnuo u opozicijskog lidera i 2008. stao na čelo pokreta Građanski odbor za Santa Cruz (Comité Civico
Pro Santa Cruz). Godine 2009. je Nacionalni poljoprivredni sud presudio u korist Indijanaca u slučaju riječne lagune pa su Marinkovićevi morali državi vratiti dio zemljišta nezakonito stečenog prema presudi. Država je zatim zemlju dala na raspolaganje narodu Guarayos. Tenzije u Santa Cruzu već su uhvatile maha, a oporba provela građanski neposluh, zauzimajući javne upravne zgrade i aerodrom te izbacujući iz njih Moralesove pristaše. Do nasilja je došlo i u drugim provincijama pod upravom oporbe. Morales je poslao vojsku da zaštiti plinska polja i plinovode optuživši oporbu za državni udar i sabotažu izvoza plina u Brazil i Argentinu. Prognao je zatim veleposlanika SAD-a ustvrdivši da ohrabruje opoziciju i potiče je na prosvjede. U travnju 2009. godine bolivijska specijalna policija upala je u hotel Las Américas u centru grada Santa Cruza poslije praćenja skupine novopridošlih stranaca. U noćnoj akciji ubijena su tri europska državljana - Eduardo Rósza Flores “Chico”, bolivijsko-mađarskih korijena i sudionik Domo
Svjesni smo da Pokret prema socijalizmu (MAS) traži mrtve, traži nasilan izlaz zbog očaja Eve Moralesa da se vrati u zemlju, istaknuo je Marinković
vinskog rata u Hrvatskoj, te Mađar Árpád Magyarosi i Irac Michael Dwyer.
Skupina je eliminirana pod sumnjom da je došla u Santa Cruz pomoći odcjepljenju istoimene bogate pokrajine na istoku Bolivije. Mario Francisco Tadić Astorga, hrvatski dragovoljac koji ima i bolivijsko državljanstvo, te Mađar Elöd Tóásó preživjeli su noćni napad u hotelu, gdje su uhićeni. Skupinu je okupio Eduardo Rósza Flores, koji je 1991. došao kao ratni reporter na istok Hrvatske pa se priključio hrvatskoj vojsci. Nakon rata je otišao u Budimpeštu. Skupinu stranaca je pozvao sa sobom u Boliviju. Marinković je, navodno, s poduzetnicima iz Santa Cruza, financirao njihov dolazak kako bi vojno obučili tamošnje članove pokreta za obranu regije Santa
Cruz u slučaju oružanog sukoba. Morales je tvrdio kako je skupina imala zadatak likvidirati njega osobno i odcijepiti tu regiju od Bolivije. Za terorizam i separatizam bilo je optuženo 39 osoba, među kojima i Marinković. “Nisam učinio apsolutno ništa, a optužili su me za terorizam”, rekao je Marinković nedavno za radijsku postaju El Deber u Boliviji. Nakon upada specijalne policije u hotel u Santa Cruzu i podizanja optužnice, otišao je preko granice u brazilski grad Sao Paulo.
“Sve mi je nedostajalo ondje, ne samo jedna stvar. Najteže mi je pala nemoć, nemogućnost da se vratim. Prvih godina sam se branio preko odvjetnika, što me skupo koštalo. Kupio sam u Brazilu jednu malu kompaniju, postavio je da raste. Išlo mi je prilično dobro, nastojao sam preživjeti, što bi se reklo”, dodao je Marinković. U međuvremenu su pritvoreni Tadić i Tóásó negirali postojanje urote, no u veljači 2015. priznali su sudjelovanje u “vojnom ustanku protiv sigurnosti države i pokušaju odcjepljenja dijela teritorija”. Tadić je osuđen zbog regrutiranja ustanika, a Tóásó za pružanje informatičke podrške. Izrečena im je zatvorska kazna od pet godina i deset mjeseci, a s obzirom na to da su u pritvoru bili od 2009., pušteni su u ožujku 2015., no zemlju su napustili dva mjeseca kasnije nakon što su dobili dokumente. Prilikom izricanja presude optužili su guvernera Santa Cruza, Rubéna Costasa, da se sastajao s vođom grupe Rószom. Costas, predsjednik stranke desnog centra Istina i socijalna demokracija, osvojio je drugi mandat u Santa Cruzu te istaknuo kako su Tadić i Tóásó “kupili slobodu” optuživši njega da stoji iza urote. Tóásó i Tadić su zatim preko Čilea doputovali u Europu. Tadić je još u Boliviji
izjavio: “Prihvaćamo krivnju kako bismo konačno odavde izašli slobodni”. Mađar je po slijetanju u Budimpeštu izjavio kako nije sudjelovao u “terorističkim aktivnostima” u toj južnoameričkoj zemlji. “U Boliviji mi je bio ponuđen posao web dizajnera. Došao sam na poziv Eduarda Rósze Floresa raditi na održavanju weba za film koji se ondje trebao snimati. Nikakav drugi razlog za odlazak tamo nisam imao. Slučaj terorizma je stvoren zbog političke partije šaha u Boliviji”, izjavio je Tóásó u mađarskoj Zračnoj luci “Liszt Ferenc”, gdje je održao konferenciju za novinare.
Tadašnji ministar u bolivijskoj vladi Hugo Moldiz ponovio je kako je u Boliviji bio pokušaj terorizma i separatizma te da su njih dvojica odradili kaznu i stavili se na raspolaganje u daljnjem rješavanju slučaja u kojemu je optuženo 39 osoba, od kojih se 16 sklonilo u Brazil i SAD. Marinković je preko medija poručivao iz Brazila kako je čitav slučaj konstruiran kako bi Morales uništio i uklonio opoziciju. Predsjednik je, međutim, uživao veliku popularnost u zemlji. Promijenio je ustav kako bi se funkcija mogla obnašati samo dva mandata zaredom. Zahvaljujući visokim cijenama sirovina i njegovoj ekonomskoj politici, Bolivija, jedna od najsiromašnijih zemalja u Južnoj Americi, bilježila je visoke stope gospodarskog rasta. Zbog toga je smanjila siromaštvo i nepismenost, a stvorila uključivije društvo. Protivnici su predbacivali Moralesu utjecaj na pravosuđe, korupciju i odnos prema oporbi. Godine 2016. vlada je organizirala referendum koji bi autorizirao Moralesovu kandidaturu za treći mandat jer je novi ustav dopuštao samo dva, no 51,3 posto birača na referendumu odbilo je tu zamisao. Morales se zatim žalio Ustavnom sudu, koji je 2017. poništio rezultat referenduma te naveo kako svaki građanin ima pravo birati i biti biran, što je prema ustavu iznad bolivijskog izbornog zakonodavstva. Time je otvorio Moralesu put za treći mandat. Na izborima u listopadu 2019. dobio je 45,7 posto glasova, a bivši predsjednik Carlos Mesa (od 2003. do 2005. godine) 37,8 posto. Još su se, međutim, čekali rezultati iz udaljenih dijelova zemlje. U slučaju da razlika bude manja od 10 posto, održava se drugi krug glasanja. Četiri dana kasnije, prema konačnim ukupnim rezultatima, Morales je pobijedio s 47,08 posto naspram Mesinih 36,5 posto, što je značilo da neće biti drugog kruga. Opozicija je pak već tjednima tvrdila da će doći do prijevare pa joj je rezultat poslužio kao potvrda. Organizacija američkih država (OAE), produžena ruka Washingtona u regiji, izvijestila je u ulozi međunarodnog revizora o “nepravilnostima”. Moralesova ponuda za ponavljanjem izbora stigla je prekasno. Dio policije pridružio se prosvjednicima, a onda je vojska odigrala ključnu ulogu. Njezin zapovjednik je “predložio” Moralesu da napusti zemlju, poslije čega je on otišao u egzil u Meksiko, a zatim u Argentinu, kako ne bi došlo do građanskog rata. Prosvjednici su mu zatim upali u kuću i napravili nered. Ulični sukobi suprotstavljenih pristaša odvijali su se diljem zemlje. Ono što samo nekoliko mjeseci ranije nije uspjelo Juanu Guaidóu, vođi oporbe u Venezueli, uspjelo je u Boliviji 53-godišnjoj parlamentarnoj zastupnici Jeanine Áñez. Ona se nakon odlaska Moralesa proglasila privremenom predsjednicom do održavanja novih izbora. Obećala je kako će biti održani za nekoliko tjedana, a sad umjesto privremene želi biti stalna predsjednica. Najavila je kandidaturu. Opravdavala je ulogu vojske u svrgavanju Moralesa obranom ustava i demokracije. Državi udari u Latinskoj Americi desetljećima su bili stalna pojava. Od 1930. do 1970-ih izabrane vlade u regiji redovito su bile rušene u krvavim vojnim pučevima. Žrtve su uglavnom bile na ljevici. U susjednom Čileu je 1973. general Augusto Pinochet srušio režim socijalista Salvadora Allendea.
Tad je u egzil morao otići otac Rosze Floresa pa se obitelj preselila u Budimpeštu. Nakon demokratizacije Latinske Amerike 1980-ih državni udari su postali rijetkost, no nisu prestali silaziti s usta ljevičarskih lidera. Nicolás Maduro, Moralesov saveznik, upozorava kako SAD preko Guaidóa žele nasilno srušiti njegov režim. Guaidó je pozivao vojsku da stane uz njega, no nije je uspio okrenuti protiv Madura. U Boliviji je u veljači, tri mjeseca nakon odlaska Moralesa, obustavljen sudski proces za terorizam i separatizam, a svih 39 optuženih, uključujući Marinkovića, oslobođeno je optužbe. Proces je trajao deset godina i završio tako bez zaključka o pozadini i događajima u hotelu Las Américas. Nova privremena vlada povukla je optužnicu. Državno odvjetništvo je otvorilo postupak protiv Moralesa zbog navodnog kršenja ljudskih prava optuženih za terorizam. Tadić je najavljivao žalbu Meksiku kako bi svrgnutom predsjedniku ukinuo politički azil dok se ondje nalazio, no meksička i argentinska vlada rado su Moralesu ustupile utočište. Bolivijska aktualna vlada zatvorila je granice zbog pandemije korona virusa od kojeg je ondje oboljelo 90.000 osoba, a preminulo njih 3640, podatak je bolivijskog ministarstva zdravstva. Privremena predsjednica Áñez, rođena na istoku zemlje, od ranije je poznavala Marinkovića pa ga je imenovala ministrom nakon što je tu funkciju morao napustiti njegov prethodnik prošli mjesec zbog zdravstvenih problema. Prilikom imenovanja rekla je da on zna što je vrijednost demokracije jer je bio u egzilu. “Ja nisam član stranke, pozvala me je predsjednica”, rekao je Marinković, koji dosad nije obnašao neku javnu funkciju. Smatra da su situacija s korona virusom i posljedična gospodarska kriza veliki problem. Očekuje, međutim, i političke sukobe: “Svjesni smo da Pokret prema socijalizmu (MAS) traži mrtve, traži nasilan izlaz zbog očaja Eve Moralesa da se vrati u zemlju”. Njegov politički protivnik Morales odgovorio je preko Twittera iz Argentine: “Oligarhijska agenda i njezin privatizacijski model nametnuli su se u trenutačnoj vladi Bolivije, kao i Marinković sa svojom rasističkom i separatističkom vizijom. Pokušavaju zaustaviti narod koji traži izbore”.
e čak izjavljivao kako ‘želi po hrvatskom receptu iz Jugoslavije’ cijepati i Boliviju