Frau Eugenia i Herr Juergen imaju misiju

Okosnicu nakladničkog profila kuće Leykam international čine s jedne strane znanstvene knjig

Express: Pretpostavljam da ste prethodno snimili situaciju, profil nakladništva i knjižarstva te naročito produkciju znanstvene knjige u Hrvatskoj. Kakvom ste je tad vidjeli? Je li se ta slika u međuvremenu promijenila?

Prije dolaska u Hrvatsku snimili smo situaciju u hrvatskom nakladništvu, napravili dubinsku analizu koja se bazirala na ispitivanju navika čitanja i kupovanja knjiga u Hrvatskoj, obavili niz razgovora s direktorima i vlasnicima uglednih hrvatskih nakladničkih kuća te na osnovu dobivenih podataka odlučili osnovati nakladničku kuću koja će u fokusu imati znanstvenu i sveučilišnu literaturu, a sporadično beletristiku. U međuvremenu se ta slika promijenila jer se znanstvene knjige (a pogotovo sveučilišna literatura) koje objavljujemo čitaju - ali ne i kupuju - ako razumijete što time želim reći... Treba spomenuti i da su i financijske potpore za znanstvenu knjigu iz godine u godinu sve manje.

Express: Koji je bio biznis model od kojeg ste krenuli i je li on i danas isti ili ste se prilagođavali situaciji na prilično nestabilnom hrvatskom tržištu knjiga?

Vrlo brzo smo shvatili da je distribucijski model u Austriji posve drukčiji od ovog u Hrvatskoj te se pokušali prilagoditi modelu komisijskog poslovanja, što je u nekoliko navrata rezultiralo bolnim financijskim gubicima (financijski krah Librarije, Profila, Algoritma, stečaj Superknjižare). Stoga nastojimo što je moguće više izbjeći komisijsku prodaju, odnosno svesti je na minimum.

Express: Kako ste podijelili poslove, tko je u Leykamu zadužen za što?

Jürgen je zadužen za cjelokupno financijsko poslovanje, marketing, distribuciju i licence (kupovinu i prodaju), a ja za uredničke, povremeno prevoditeljske poslove, akviziciju novih projekata te odnose s autorima i javnošću. Koncepcija programa je zajednička.

Express: Predstavite ukratko Leykamov nakladnički profil?

Okosnicu nakladničkog profila čine s jedne strane znanstvene knjige, monografije te sveučilišni udžbenici i publicistika, a s druge strane to su beletristička djela domaćih autora, od kojih bih posebno izdvojila Borisa Becka te prijevode mahom austrijskih i njemačkih autora.

Express: Koliko su vaši osobni afiniteti, tj. poznavanje pojedinih područja bili važni u koncipiranju Leykamova kataloga, a u kojoj mjeri angažirate i dodatne, vanjske uredničke snage?

Bilo bi zaista pretenciozno da ja kao germanistica i romanistica biram naslove iz povijesti, komparativne književnosti, anglistike... Za pojedina područja angapovijest žirali smo renomirane hrvatske povjesničare, filologe, muzikologe... Tako, recimo, mogu izdvojiti sad već zaista prepoznatljivu biblioteku Uvodi, čiji je glavni urednik akademik Boris Senker, a u kojoj je već objavljeno više od 20 svezaka, i biblioteku Hrvatska povijest s glavnim urednikom prof. dr. sc. Nevenom Budakom. I mlađe vrlo zanimljive biblioteke, poput Bibliothece dalmatice i biblioteke Germano-Croatica, imaju svoje urednike: prva splitskog sveučilišnog profesora dr. sc. Marka Trogrlića i prof. dr. sc. Marijana Bobinca (Filozofski fakultet Zagreb).

Express: Kod beletrističkog dijela produkcije prevladavaju djela austrijskih pisaca, mahom suvremenih. Koliko je hrvatskim čitateljima uopće poznata austrijska književnost?

Mislim da je hrvatska čitateljska publika vrlo dobro upoznata s klasicima austrijske književnosti: posebice s Robertom

Musilom, Josephom Rothom, Stefanom Zweigom, Ingeborg Bachmann... Bio je, međutim, pravi izazov hrvatskoj publici otkriti pisce poput Heimita von Doderera ili od suvremenih pisaca Petera Henischa, Evu Menasse i Marlene Haushofer. Važno bi bilo napomenuti da je odabir austrijske književnosti bio ne samo logičan zbog prostorne i osobne bliskosti, nego i zbog lakše provjerljivosti kvalitete prijevoda. Istaknula bih, međutim, i još jedan manji niz prijevoda lihtenštajnskih autora, što je, prema mojem saznanju, ipak svojevrstan novum u Hrvatskoj. Treba napomenuti da je većinu naše prijevodne beletristike vrlo kvalitetno preveo Andy Jelčić.

Express: Izdvojite neke od naslova koji su obilježili ovih Leykamovih 13 godina?

To su u svakom slučaju nizovi Hrvatska (prijevod sveska ‘Dalmacija i Istra u 19. stoljeću’ upravo je objavljen na talijanskom jeziku) i Uvodi, monografija ‘Kapela sv. Barbare’ (djelo 32 studenta povijesti umjetnosti FF-a u Zagrebu), monumentalna monografija ‘Herman Bollé’, prijevod ‘Die Strudlhofstiege’ H. von Doderera (za koju je i Daniel Kehlmann rekao da je upravo ta knjiga obilježila njegovu književničku karijeru), nedavno objavljeni ‘Zid’ Marlene Haushofer te romani Borisa Becka ‘Pandorina kutija’ i ‘Posljednja noć Velikoga pripovjedača’.

ge, monografije te sveučilišni udžbenici i publicistika, a s druge strane to su beletristička djela

Express: U kolikoj mjeri tip izdavaštva kojim se bavite ovisi o potporama nadležnih ministarstava (MK i MZO)... Kakav bi tretman takve knjige imale u Austriji?

Bez potpora resornih ministarstava ovaj tip izdavaštva teško da bi mogao preživjeti - a isti je slučaj i s Austrijom gdje se potpore za programe dodjeljuju gotovo isključivo manjim i angažiranim, a ne velikim nakladnicima - Ministarstvo kulture RH slijedi unatrag dvije godine ovaj model, što je zaista poticajno i pozitivno za nas kao nakladnike.

Express: Koje bi još bile razlike, ali i sličnosti, između austrijskog i hrvatskog knjižnog tržišta?

Najveća je razlika u nepostojanju neovisne i jedinstvene distribucijske mreže te monopoliziranje knjižarske djelatnosti u vidu nakladnika-knjižara. Postojanje stvarnog tržišta i ipak znatno većeg broja kupovne čitalačke publike - dakle ljudi koji kupuju knjige utječe i na to da nakladnici od izdavanja knjiga mogu živjeti. Naravno, rečeno se odnosi na ‘normalna’, tj. pretkoronska vremena. Naravno da su nakladnici pored umjetnika i u Austriji u ovim izvanrednim okolnostima ušli u najranjiviju skupinu te da je i tamo prodaja pala za otprilike 50%.

Express: Što bismo npr. mogli preuzeti od austrijskog modela?

Kao što sam već nekoliko puta na slično pitanje odgovorio (Juergen), mislim da je apsolutno nužno razdvajanje nakladničke, distribucijske i knjižarske djelatnosti - taj se model u velikom broju zemalja diljem svijeta pokazao uspješnim. Posve besmislenim i neodrživim modelom smatram model komisijske prodaje u kojoj je nakladnik dužan knjižari (ili knjižarskom lancu) dostaviti određeni broj primjeraka svakog novog izdanja, a novac vidi (u najboljem slučaju) 60 (!!!) dana po slanju odjave. Međutim, najveći broj knjiga se vrati (onako kako je bio dostavljen) na kraju godine natrag. Ako knjižara u međuvremenu ode u stečaj, ništa ni od novca ni od knjiga - imali smo i takav slučaj.