Savez Grbina, Puljka i Benčić. Početak vica ili film katastrofe
Zoran Milanović imao je u svojoj Kukuriku koaliciji Radimira Čačića i Ivana Jakovčića. Prvoga je izgubio nakon što je otišao na odsluženje zatvorske kazne, a s drugim se razišao nakon žestoke svađe i rata SDP-A i IDS-A u Istri.
Sad Peđa Grbin, predsjednik SDP-A, kreće u stvaranje svog koalicijskog trijumvirata. Otvara razgovore s predizbornim partnerima na ljevici, a u medijima se prvi spominju Sandra Benčić iz platforme Možemo! i Ivica Puljak iz stranke Centar.
Zvuči kao početak vica. Ili filma katastrofe.
Naime, predsjednik rasturene stranke koja se koprca u anketama i postojano gubi na važnosti trebao bi se nametnuti kao lider stranci koja ga ugrožava u anketama, kao i stranci koja je više puta mijenjala ime nego što je izlazila na izbore.
Peđa Grbin trebao bi se nametnuti ambicioznim liderima tih stranaka, Sandri Benčić i Ivici Puljku, koji vladaju Zagrebom i Splitom.
Što bi tu moglo poći po krivu?
Suočeni s dominacijom HDZ-A u anketama i na političkoj sceni, a još više s vlastitim slabostima i unutarnjim truljenjem, posve je logično da je SDP krenuo u ispitivanje mogućnosti formiranja predizbornog saveza za rušenje Andreja Plenkovića i njegove stranke s vlasti. Činio je to Ivica Račan prije izbora
2000. godine (pa zaglavio s Draženom Budišom), napravio je to i Zoran Milanović 2011. godine (pa prolazio dramu s Čačićem i Jakovčićem), a sad na tome radi i Peđa Grbin.
No dok su Račan i naročito Milanović u okupljanje partnera kretali s pozicija čelnika nadmoćnih političkih stranaka koje okupljaju junior partnere, Grbin u ovu operaciju kreće kao prosjak s ispruženom rukom, moleći za pomoć i milodare.
Dok s drugom vuče partnere za rukav. SDP u anketama tek neznatno prednjači pred Možemo!, koji se već u Zagrebu postavlja kao gazda malim partnerima iz SDP-A, a Sandra Benčić stilom i nastupom često uspijeva marginalizirati utjecaj Grbina i njegove stranke. Osim toga, SDP je posramljen na izborima u Splitu (iako se dva vijećnička mjesta na Iblerovu trgu slave kao veliki trijumf), a Ivica Puljak dva puta u godinu dana pokazao je da može zgaziti HDZ i poraziti Andreja Plenkovića.
Tko bi onda zapravo trebao biti lider lijeve koalicije?
Jer upravo ta liderska komponenta mogla bi prevagnuti pred ideološkim, političkim, programskim usuglašavanjima - ili sukobima - unutar same koalicije, ali i presuditi u liderskom obračunu
Predsjednik SDP-A, kreće u stvaranje svog koalicijskog trijumvirata. Otvara razgovore s predizbornim partnerima
s dosad nadmoćnim Plenkovićem. Sjetimo se samo kako je prošao Davor Bernardić.
A o političkim ambicijama Grbinovih budućih partnera da se i ne govori. Grbin ulazi u pregovore kao predsjednik stranke koja je u propadanju, a i u raspadanju, u kojoj vladaju letargija, kadrovska pustoš i idejna pustopoljina. Grbin se teško uspijeva namentuti kao autoritet u vlastitoj stranci, pa ga pokušava izgraditi izbacivanjima zastupnika i članova. Milanović je, uz sve ograde i sumnje koje su ga pratile u tom periodu, iza sebe imao snažnu stranku. Grbin nema čak ni to. oš gore, Grbin će se u pregovorima suočiti s izuzetno ambicioznim sugovornicima, Sandrom Benčić i Ivicom Puljkom. Benčić je već dulje isukani mač političke ljevice, vodeće lice organizacije koja vlada Zagrebom i promovira se kao prva stranka lijevo od HDZ-A. Već se dulje širi priča kako ljevica u Sandri Benčić vidi novoga premijera, a nije teško zamisliti da i ona to vidi kad god se pogleda u ogledalo. Možda nema organizaciju, ali ima liderske manire. Grbin nema ni jedno ni drugo.
A tu je i Ivica Puljak, dvostruki pobjed
Grbin ulazi u pregovore kao predsjednik stranke koja je u propadanju, a i u raspadanju, u kojoj vladaju letargija, kadrovska pustoš i idejna pustopoljina.
J
nik nad HDZ-OM u Splitu. Teorijski fizičar pokazao je da zna dobivati izbore, pa čak i da se više voli baviti izborima nego poslom gradonačelnika, a više ni ne pokušava sakriti ambiciju da iz Splita krene prema nacionalnoj sceni.
Čime će se Peđa Grbin nametnuti u razgovoru s takvim sugovornikom, koji dolazi na krilima dvostruke pobjede? Ukratko, šef SDP-A trebao bi pregovarati o suradnji s politički superiornijom Sandrom Benčić i izborno uspješnijim Ivicom Puljkom. Ravnoteža moći nije u ovom slučaju baš logično raspoređena. Formalni lider oporbe ulazi u pregovare s jačima od sebe.
Milanović je imao uz sebe ambicioznog Čačića i prgavog Jakovčića: prvi se vidio kao premijer u sjeni, a drugi se htio promovirati na nacionalnoj sceni. Ali ravnoteža moći bila je na strani lidera najjače stranke. Koji je imao lidersku karizmu o kakvoj njegov “padawan” Peđa Grbin može samo sanjati. taj Grbin sad ulazi u pregovore s vladarima Zagreba i Splita, kao predsjednik stranke čije su izborne utvrde postale sve manje, skučenije i raštrkanije.
Dakle, što bi tu moglo poći krivo?
Je li to onda početak vica ili uvod u katastrofu?
Ili možda ipak recept za udruženo rušenje HDZ-A?
Sandra Benčić stilom i nastupom često uspijeva marginalizirati utjecaj Grbina i njegove stranke. Osim toga, SDP je posramljen na izborima u Split
A