Snašao se! Izra se u Hrvatskoj za običnog lop
Udomaćim medijima nedavno se pojavila vijest da je DORH pokrenuo istragu protiv osmero kontrolora leta Hrvatske kontrole zračne plovidbe zbog lažne prijave prebivališta kako bi im ostalo više plaće. Riječ je o nenaseljenoj straćari obrasloj u travu i korov u naselju Blatuša u općini Gvozd u Sisačko-moslavačkoj županiji, u kojoj prokazani kontrolori, naravno, nikad nisu ni živjeli. Da stvar bude još gora, nisu ni prvi ni posljednji koji su se lažno prijavili. Imali smo slične slučajeve i istaknutijih saborskih zastupnika i članova Vlade. I to je samo onaj vrh velike koruptivne sante leda koji javnost ima priliku vidjeti. Plenkovićev kadar vara i pljačka Hrvatsku gdje god stigne. Ako Republiku Hrvatsku i građane varaju oni koji bi je prvi trebali izgrađivati i ostalima služiti kao primjer, što onda očekivati od ostalih? Za takve se u javnosti često zna reći da su se snašli. “Snašao se” je izraz koji se koristi za čovjeka kojeg bismo inače nazvali lopovom, ali iz određenih razloga to ne možemo ili pak ne smijemo. To što je upravo ova priča osvanula u javnosti u trenutku kad kontrolori prijete štrajkom i traže povišicu nije nipošto slučajno. Očito je da se ova poznata priča, kakvih u drugim profesijama u RH ima napretek, sad koristi kao “Joker zovi” kako bi se argumentiralo da su svi kontrolori takvi te da su njihovi prilično legitimni zahtjevi neutemeljeni i pretjerani.
Očito je da je ova ekipa godinama prijavljena na lažnoj adresi i tako zakidala državni proračun. No naše strukture već desetljećima slično reagiraju: ovakve se kontroverze toleriraju sve dok nekome ne staneš na žulj. Tad se aktiviraju poznati mehanizmi i priča se pušta u javnost ne da bismo se riješili ove štetne navike, nego da bi se najslabiju kariku diskreditiralo.
Nedavno mi jedan visokopozicioniran menadžer iz bankarskog svijeta, inače profesionalno formiran vani, pomalo rezignirano govori da je u Hrvatskoj previše onih koji se predstavljaju kao posrednici koji bi se rado za neku proviziju ili sitni interes ubacili u neki lanac odlučivanja, a apsolutno su nepotrebni u cijeloj priči te citira Elona Muska: “Jedan od najvećih problema današnjih inženjera je što uporno pokušavaju optimizirati procese koji uopće ne bi trebali ni postojati”.
Nisu bez razloga mnogi uvjereni da su nam korupcija i varanje sustava urođeni i karakteristični za balkanski mentalitet te da je Hrvatska školski primjer korumpirane i lopovske države, u kojoj je krađa izraz revolta prema onima koji kradu više i bolje. Iako sam Balkan sa svojom potisnutom prapoviješću, kulturom i mentalitetom ima svoju specifičnu snagu i veličinu, on je u zapadnoj Europi, nažalost, često sinonim za populizam, korupciju i zloupotrebu moći. Balkan se i u Hrvatskoj, nažalost, još tumači isključivo kao krajnje negativan pojam i prostor nasilja, primitivizma i zatucanosti. Umjesto prihvaćanja pozitivnih strana balkanskog identiteta, hrvatski društveno-politički mainstream se na silu pokušava(o) ugurati u srednjoeuropski kružok. Znakovito je da uporno bježimo od Balkana i guramo se tamo gdje nam realno još nije mjesto, a svakodnevno manifestiramo njegove najgore osobine. o skeptičnost stanovnika Balkana prema institucijama doista ima povijesne temelje. Nepovjerenje prema vlastodršcima i sustavu ukorijenjeno je još tijekom osmanske okupacije i uspješno nastavljeno tijekom kasnijih autoritativnih tvorevina. Povjerenje u novi demokratski sustav u postjugoslavenskoj fazi nije se, nažalost, uspjelo izgraditi samo zato što su predvodnici prijeko potrebnih promjena bili upravo oni kojima pravno efikasna Hrvatska nikad nije bila
N