Jednom je već izgubila predsjedničke izbore. Tko zna, možda bi drugi put manje boljelo
Lotosov cvijet na Pelješkome mostu bio je tek početak. Ona točka sa sjedenjem nasred velebnog mosta, poziranje pred kamerama i uzurpiranje velikoga komada medijske i političke histerije tog povijesnog dana na tom povijesnome mjestu, zapravo je tek zagrijavanje za veliki povratak Kolinde Grabar Kitarović u središte medijske pozornosti.
Prije nekoliko dana bivša predsjednica ukazala se na 20. Vozočašću konjskih zaprega od Zlatar Bistrice do Marije Bistrice, gdje se provezla u kočiji kroz špalir nasmiješenih građana koji su je fotografirali, da bi potom mediji zabilježili kako je sudjelovala na misi.
Kolinda je opet bila u svom elementu. I ponovno je bila u centru pažnje.
Otkud sad tolika medijska ofenziva bivše predsjednice? Zašto nas gubitnica prošlih predsjedničkih izbora uporno podsjeća na svoju nazočnost, ne samo raskošnim Instagram fotografijama koje su inspiracija za sve modne komentatore i vrelo oduševljenja za sve zagrižene fanove, nego i sudjelovanjem na javnim manifestacijama, poput malo poznatog Vozočašća, ili na otvorenju ljetne škole Adriatic Leadership Academy na Braču početkom srpnja?
Je li predsjednica samo gladna obožavanja ili priprema teren za veliki povratak u politiku?
Jer, ovakvo ponašanje Kolinde Grabar Kitarović podsjeća na pomno razrađenu strategiju pretkampanje uoči predsjedničkih izbora 2015. godine, kad je tadašnja tajnica NATO-A iznenada počela obilaziti javne događaje, sudjelovala na misama, ukazivala se u masama, provocirala medijsku pažnju čak i običnim pijenjem kave na zagrebačkoj špici. Kolinda Grabar Kitarović na Pelješkome mostu i u konjskoj zaprezi u Hrvatskom zagorju danas podsjeća na Kolindu u predsjedničkoj kampanji.
I može biti da Kolinda Grabar Kitarović naprosto nastavlja ponašati se kao predsjednica države, samo bez onog napornog dijela posla, možda nam ovim ukazanjima na folklornim priredbama želi poručiti kako ima viška slobodnog vremena, a možda nas ipak priprema za nešto.
Kome takav scenarij zvuči nevjerojatno može se referirati na Donalda Trumpa, Kolindina idola. Izborni gubitnik i jednokratni američki predsjednik, onaj kojem se Kolinda zaneseno unosila u lice i ispred čije ograde Bijele kuće je ponosno pozirala, najavljuje svoj povratak u predsjedničku kampanju 2024. godine, pod uvjetom da do tada ne završi u zatvoru. A te iste godine u Hrvatskoj su predsjednički izbori.
Zoranu Milanoviću topi se rejting, kao svojedobno i Kolindi. Zoran Milanović
Plenković sigurno ne bi bio sretan kad bi netko iz HDZ-A slučajno pobijedio na izborima i uselio se na Pantovčak. To bi automatski umanjilo premijerovu grandioznost u očima stranačkih članova i birača. Onako markantan, Plenković bi se smanjio za par konfekcijskih brojeva. Kolinda bi zbog toga za HDZ bila idealna
udaljava se od svog biračkog tijela, baš kao svojedobno i Kolinda. Zoran Milanović više ne zna što bi sa sobom na Pantovčaku, kao što nije znala ni Kolinda. Stvaraju li se uvjeti onda za njegov poraz?
I postoji li šansa za Kolindinu osvetu? Milanović se pobjedom nad Grabar Kitarović 2020. godine osvetio predsjednici koja je tražila njegov opoziv i aktivno ga rušila s vlasti pet godina ranije, a sad bi ona mogla uzvratiti predsjedniku koji je protiv nje vodio žestoku kampanju. Uostalom, čini se da ionako nema pametnija posla, sudeći po Instagramu i medijskim objavama.
Osim toga, HDZ nema izglednoga kandidata za predsjedničke izbore. Istinabog, HDZ nema kandidate ni za ministre, ni za gradonačelnike, nego panično grabi naokolo nestranačke osobe i baca ih u vatru ili unaprijed izgubljenu bitku. Kolinda bi zbog toga bila savršen odabir. Ako pobijedi Milanovića, Plenković će ispasti genijalac (kao svojedobno i Tomislav Karamarko), ako izgubi, Plenkoviću će na Pantovčaku ostati idealan suparnik na kojem i dalje može trenirati mišiće i homogenizirati stranku.
Osim toga, Plenković sigurno ne bi bio sretan kad bi netko iz HDZ-A slučajno pobijedio na izborima i uselio se na Pantovčak. To bi automatski umanjilo premijerovu grandioznost u očima stranačkih članova i birača. Onako markantan, Plenković bi se smanjio za par konfekcijskih brojeva.
Kolinda bi zbog toga za HDZ bila idealna.
Ali zašto ne i za nekoga izvan HDZ-A? Možda za one desno od Plenkovićeva HDZ-A?
Grabar Kitarović jednom je već bila nji
Kolinda Grabar Kitarović napadno koristi svaku prigodu da se pohvali svojim dobrim odnosima s Vladimirom Putinom. Kako je satima s njim razgovarala. Kako se s njim srdačno družila
hova uzdanica i junakinja, nekad i cheerleaderica, svim onim šatorašima, stožerašima, barakašima, bulumenti iz inauguracijske VIP lože, a sve uz pokriće Karamarkove logističke mreže. Dok ju Plenković nije pretvorio u anemičnu kandidatkinju koja je mjesečarila ravno u izborni poraz.
Osim toga, Kolinda Grabar Kitarović napadno koristi svaku prigodu da se pohvali svojim dobrim odnosima s Vladimirom Putinom. Kako je satima s njim razgovarala. Kako se s njim srdačno družila. A upravo je Putin pokrovitelj onog dijela biračkog tijela, suverenista, populista, iliberala, nacionalista, ksenofoba, šovinista, antivaksera i teoretičara urote kojima se Milanović u posljednje vrijeme grozničavo pokušava dodvoriti. Pa zašto im se onda ne bi dodvoravala Kolinda Grabar Kitarović? Opet.
Sve ovo, naravno, može izgledati tek kao ljetna razbibriga za političke očajnike.
A može biti i podloga za novu Kolindinu političku avanturu za godinu ili dvije. Pitanje je samo kako bi se birači odnosili prema izbornoj gubitnici. Istina, Milanović je na predsjedničkim izborima nastupio kao gubitnik, ali parlamentarnih izbora. I uspio je pobijediti kao kandidat koji nas je uvjeravao da je ovakva predsjednička funkcija besmislena i da šefa države treba birati u Hrvatskom saboru. Još bolje, Milanović je pobijedio nakon što se zakleo da se nikad neće kandidirati za predsjednika države. A to može sad reći i Kolinda Grabar Kitarović. Uostalom, jednom je već izgubila predsjedničke izbore. Možda bi drugi put manje boljelo.