Situacija u BIH i ove je godine, kao i prošle, takva da bi bilo dobro reći da je katastrofalna

Kakvog je odvjetnika imao, pravo je čudo da Ante Gotovina u Haagu nije osuđen na barem 500 godina robije. Istupajući kao politički komentator, opinion maker, inicijator izmjena pravnih akata kreiranih u američkoj Zračnoj bazi Wright-patterson..., nekadašnji generalov branitelj Luka Mišetić uspješno demonstrira nedovoljno poznavanje činjenica i, što je još gore, manjak svijesti o moći i utjecaju svih aktera - a bilo je puno, jako puno - zaustavljanja rata u najbližem susjedstvu. Za razliku od utjecajnih zemalja bez čijih zračnih snaga, diplomacije i vladanja tehnikama zavrtanja ruku pretjerano samouvjernima - prije svih Sjedinjenih Američkih Država - samo su tri male na kraju i potpisale tadašnji Privremeni, a današnji Okvirni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu: naravno BIH te Srbija i Hrvatska.

Teorijski, u Zagrebu, Sarajevu ili Beogradu sporazum mogu suspendirati ako dođe do njegova kršenja, dok ga dvije od tri potpisnice mogu i raskinuti ako treća ne poštuje napisano u Daytonu i ovjereno u Parizu krajem 1995. i početkom 1996. godine.

Prema Mišetiću, stranke koje on naziva bošnjačkima - i za koje glasaju svi pripadnici tog naroda koji izborne nedjelje ne provode baveći se hobijima - nakon općih izbora u listopadu planiraju ukinuti konstitutivni status Hrvatima u BIH i taj, najmalobrojniji od tri naroda, “reducirati na poziciju nacionalne manjine”.

”Ja sam u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj kako bih razgovarao s hrvatskim zvaničnicima o legalnoj osnovi po međunarodnom pravu za suspendovanje Daytonskog sporazuma ako se hrvatskom narodu uskrati učešće u podjeli vlasti i status konstitutivnog naroda nakon listopadskih izbora”, napisao je Mišetić na engleskom pa objavio na Twitteru i iznad fotografije sa Željanom

rekao je franjevac, teolog i publicist, fra Drago Bojić u nedavnom razgovoru za sarajevsko Oslobođenje.

Tako je, kako Bojić kaže, danas, tako je bilo od prve mirnodopske jeseni i tako će biti sve dok i posljednji mišetić ne shvati koliko je ružna, ali i prokleto jednostavna realnost te države. Već na izborima održanim 1996., Stranka za BIH, kojom je predsjedavao nekadašnji ministar vanjskih poslova i akter daytonskih pregovora, Haris Silajdžić, istakla je da se zalaže za BIH bez entiteta, dakle BIH drugačiju od one koju je i njen lider malo ranije dogovorio sa srpskim, hrvatskim i, najprije, američkim predstavnicima.

Od tada pa do, evo, ove minute, kao i svih onih koje će se brojiti nakon listopadskih izbora, HDZ Hrvatima obećava entitet, Mostar kao stolni grad, novi Izborni zakon i, općenito, reanimaciju Hrvatske Republike Herceg-bosne. Od svega toga desilo se tek formiranje Televizije Herceg-bosne!

Između prihvaćanja činjenice da BIH neće trajati kao jogurt i dolaska Milorada Dodika na vlast, Srbi u BIH su bili fanatici famoznog Daytona, da bi Dodik tijekom 16 godina akumuliranja moći i novca najavio oko 40 referenduma o neovisnosti, a održao ni jedan! Bošnjačka politička elita za sve je to vrijeme najavljivala svašta: od Federacije koja će se razviti poput bivše Zapadne Njemačke, pa onda usisati Srpsku, koja je trebala završiti kao DDR, pa do građanskog ustroja BIH na koji, ali ni pod opijatima, ne pristaju Srbi i Hrvati. Distribucijom deluzija na veliko postiglo se tek to da je politička podijeljenost konstitutivnih naroda tolika da se ni Pelješkim mostom spojiti ne mogu, a ako postoji nešto zajedničko, onda je to, zvuči paradoksalno, ono što i Mišetić zagovara, dakle ukidanje Daytonskog sporazuma. Ne bi to, naravno, bilo gore od strašnog da postoji nešto što bi ga moglo zamijeniti, a da se o tome mogu složiti Bakir Izetbegović, Dragan Čović, Milorad Dodik, kao i njihova oporba.

Tlapnjama o hrvatsko-srpskom poništavanju američkog ustavnog Frankensteina, Luka Mišetić se priklonio njegovateljima kultura laži zbog kojih je BIH “zemlja velikih političkih obećanja koja se ne ispunjavaju i velikih očekivanja ljudi koja se ne ostvaruju”, ali i - kao i svi koji propagiraju bilo kakav savez Zagreba i Beograda preko BIH - naelektrizirao Bošnjake, dakle jedine s kojima se Hrvati u BIH, baš kao i oni s Hrvatima, mogu dogovoriti o izmjenama Izbornog zakona. A to im, ni jednima ni drugima, ne ide najbolje, pa tako desetljećima.