Abazović je blokirao reforme, razbio parlamentarnu većinu i zauzvrat dobio aplauze beogradskih tabloida

Nakon što je pobijedio na parlamentarnim izborima održanima 30. 8. 2020., Dritana Abazovića podržali su i uglađeni zeleni i liberali iz Zagreba, i fini antinacionalistički svijet iz Sarajeva, ali i Baja Mali Knindža te Matija Bećković. Ovaj prvi je Dritanom bio toliko oduševljen da je o njemu spjevao još jednu četničku uspješnicu (“Nema Mila, nema Tita, sad se Dritan ođe pita”), dok je Bećković, bard srpskog nacionalizma, objavio kako bi, da se pojavi u Beogradu, srpska omladina Dritana (odnosno “Dritona”, kako je rekao Bećković - šta ćete, teška su za izgovor ta albanska imena) na rukama nosila od Slavije do Kalemegdana - ako sam dobro zapamtio imena beogradskih toponima koje je pominjao.

Bilo je, hoću reći, jasno da se tu netko gadno zajebao. Jer jedni su očekivali da će Crnu Goru očistiti od korupcije i zemlju (gotovo pa) uvesti u EU. Dok su drugi očekivali da će je uvesti u “srpski svet” - da će Crnu Goru vratiti što dublje u zagrljaj Srbije.

A jedno ne ide s drugim.

Na koncu, pokazalo se, u pravu je bio Baja Mali Knindža.

Na koncu, Abazović je bio primoran da bira: da li će sprovesti beogradsku ili briselsku agendu. upozoren da to ne učini. EU i SAD podržali su njegovu vladu da bi ubrzali EU integracije Crne Gore. Njegova vlada na koncu nije ispunila nijednu od svojih evropskih obaveza. Abazovićeva partija blokirala je reforme u pravosuđu koje je EU očekivala od vladajuće većine. Na koncu je potpisivanjem “Temeljnog ugovora” nakon samo tri mjeseca razbio tu vladajuću većinu.

Potom je njegova vlada pala. Njenom opstanku nije pomogla ni medijska artiljerija iz Beograda: Vučićevi toaletoidi, od Alo do Informera, utrkivali su se u glasnim izrazima podrške Abazoviću. Sve džabe. Na koncu je Abazović u parlamentu imao podršku samo Demokratskog fronta, desne koalicije pod kontrolom Aleksandra Vučića. Abazović i lider Fronta, četnički vojvoda Andrija Mandić, iz skupštinskih klupa javno su razmjenjivali nježnosti: ja tebi serdare, ti meni vojvodo i slične muške nježnosti. Podrška Demokratskog fronta je, međutim, vlastitu zemlju: koji dan kasnije u veoma dobrom raspoloženju šetao se Stradunom i, kako smo obaviješteni iz medija, ugodno večerao u luksuznom restoranu u Dubrovniku. Jebi ga: čovjek je velik koliko je sposoban oprostiti.

Dodatan problem za Abazovića je to što se, umjesto da predvodi borbu protiv korupcije, sam našao u blizini ozbiljnih korupcionaških skandala. A neke i izazvao. Ispostavilo se da su šefovi zloglasnog Škaljarskog narkoklana gajili tople emocije prema Abazoviću. Jedan od njih, Vukotić, u presretnutoj komunikaciji, koja otkriva i kako su iz vlade od članova klana za Abazovića tražili kriptovani telefon, kaže: Abaz je naš brat.

Dritan Abazović je, na koncu, uspio ono što se činilo nemogućim. Sa samo četiri poslanika došao je na mjesto crnogorskog premijera. Imao je bezrezervnu podršku EU i SAD-A. Imao je podršku Mila Đuka