Express na poljima smrti: redovi grobova u šumi kod Izjuma...
Istražitelji pregledavaju leševe. U grobnici su muškaraci odjeveni u nešto što izgleda kao vojna odora. Jedan s tetovažom ptice feniksa i narukvicama u ukrajinskim bojama na lijevoj ruci
Miris smrti lebdi u zraku dok muškarci, odjeveni u plave košulje i naoružani lopatama, otkopavaju raspadnuta trupla u šumi na periferiji Izjuma u sjeveroistočnoj Ukrajini. Za svaki grob potrebno je sat vremena. Nekoliko radnika mora uzeti pauzu da dođe do daha dok se muhe roje oko mrtvih civila i vojnika koji su ovdje pokopani. Nema bijega od mirisa istrunulog mesa.
“Na nekim su tijelima čak i golim okom vidljivi tragovi mučenja i nasilne smrti. S proceduralnog stajališta, imali smo veliku sreću što su bili zakopani u glinu. Kao što vidite, ovo nije plodna zemlja. U glini se tijela ne raspadaju tako brzo”, rekao je za 24sata Oleksandr Olegovič Iljenkov, voditelj ureda okružnog tužitelja u Harkivu.
Ukrajinska protuofenziva u Harkivskoj regiji nedavno je ponovno zauzela nekoliko gradova i sela, među kojima i grad Izjum, što je ruske trupe natjeralo na povlačenje. Ostavili su i vojna vozila. Ukrajinci su ubrzo nakon toga objavili da su u Izjumu pronašli masovne grobnice s tijelima ubijenih i mučenih Ukrajinaca, ubijenih dok je to područje bilo pod ruskom kontrolom.
Iza Iljenkova nalaze se radnici koji nastavljaju otkrivati ono što Ukrajinci nazivaju još jednim primjerom ruskih ratnih zločina. Istražitelji pregledavaju tijela. U grobnici je pronađena nekolicina muškaraca odjevena u nešto što izgleda kao vojna odora. Jedan vojnik ima na trbuhu tetovažu ptice feniksa i
dvije narukvice u ukrajinskim bojama na lijevoj ruci.
Tijela su u lošem stanju, a lica im se mogu identificirati. Koža im izgleda poput stare naborane kore. Istražitelj rastvara košulju drugog čovjeka iz masovne grobnice i otkriva mu ranu na prsima. 24sata ne može potvrditi jesu li ti ljudi bili mučeni, ali voditelj ureda okružnog tužitelja u Harkivu, Iljenkov, siguran je u to.
“Vidimo i zube i stanje tijela. Stoga sam uvjeren da tijekom forenzičkog vještačenja možemo dokazati nasilnu smrt”, kaže Iljenkov.
Strah da će se još mnogo toga otkriti Dvije su vrste grobova. Masovne grobnice s više osoba i drugi, pojedinačni grobovi označeni drvenim križevima na kojima se nalazi samo broj. Ukrajinske vlasti kažu da je ovdje pokopano više od 500 ljudi, a strahuju da će ih uskoro pronaći mnogo više.
Rusija je, s druge strane, demantirala ukrajinske tvrdnje. Štoviše,
Kiril Stremousov, zamjenik čelnika dijela Hersonske regije pod ruskom kontrolom, optužio je Ukrajinu da je sama inscenirala masovnu grobnicu u Izjumu.
On je za rusku državnu agenciju Tass izjavio kako Ukrajina “puca i ubija ljude, i to pokazuje stranim medijima”. Situaciju je komentirao i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Usporedio je situaciju u Izjumu s masovnim grobnicama pronađenima na proljeće u Buči.
“Želimo da svijet zna što se stvarno događa i do čega je dovela ruska okupacija”, rekao je Zelenski, prenosi DW. “Buča, Mariupolj, sad, nažalost, Izjum... Rusija posvuda ostavlja smrt. I mora odgovarati za to.”
U regiji je u tijeku ukrajinska protuofenziva, a Ukrajinci također polako napreduju u pokušaju povratka kontrole nad Hersonom u južnoj Ukrajini. Istodobno, ruska vojska nastavlja s napadima na Donbas kako bi preuzela potpunu kontrolu nad Donjeckom.
U središtu Izjuma malobrojni preostali mještani čuli su za ukrajinska otkrića u šumi. 72-godišnja Ljudmila kaže da je mnogo ljudi nestalo ili umrlo u posljednjih šest mjeseci, među kojima i njezin suprug. Ubila ga je kasetna bomba koja je pala ispred njihove stambene zgrade dok je bio u šetnji.
“Bio je tako dobar čovjek. Bio je jednostavno savršen za mene. Nikad nije učinio ništa loše. Ne mogu vjerovati da ga više nema. To je naprosto tako strašno”, kaže nazivajući rusku invaziju na Ukrajinu ratnim zločinom. “Toliki su ljudi umrli uzalud... Nisam sigurna da se stvari ikad više mogu popraviti. Ovo nikad nećemo moći zaboraviti.”
Drugi su mještani za 24sata ustvrdili da se ne može točno reći tko je koga ubio. Ruska i ukrajinska vojska dugo su se borile za grad i nije bilo šanse znati tko puca na određene položaje. Mnogi su se samo skrivali u podrumima nadajući se da će preživjeti.
Mnogi mještani odbijaju razgovarati s 24sata jer se boje da će im se Rusija osvetiti ako se ikad vrati. 70-godišnja Olga stoji u centru pokraj nekoliko uništenih vladinih zgrada i ne mari. Svijet mora znati. Zbog rata je, kaže ona, veći dio grada bez vode i struje pa su mnogi prisiljeni kuhati vani na ognjištu.
“Za što su umrli svi ti ljudi? Stvarno ne znam. Volim Ukrajinu, ali treba nam mir”, kaže Olga, koja se boji povratka ruske vojske.
Upozorava da bi to moglo rezultirati masakrom mještana Izjuma. Ruska vojska je odbačena od grada i preko rijeke Oskil, ali mještani nisu uvjereni da se Rusija nikad neće vratiti ili da neće odlučiti bombardirati Izjum iz daljine. ”Znam da će nas kazniti”, kaže Olga. Bilo je užasno
Oleh Siniehubov, čelnik vojne uprave Harkivske regije, rekao je novinarima u Izjumu da njegova administracija pokušava osigurati mobilne bolnice te vratiti vodu i struju u pogođene gradove i sela na tom području. Međutim, zbog ozbiljnosti pretrpljenih šteta trebat će vremena da se sve popravi.
Također je rekao da je prerano govoriti o razmjerima ruskog djelovanja u tom području. Ukrajinske vlasti su objavile da su pronašle komore za mučenje u nekoliko gradova, poput Balaklije, koja se nalazila u blizini bojišnice prije nego što su Rusi odbačeni.
Istražitelj u Balakliji, koji nije želio otkriti svoje ime, kaže da je Rusija držala više od 100 zatvorenika u četiri-pet malih ćelija lokalne policijske postaje. Mnogi od njih, rekao je, mučeni su u uredu ili podrumu.
“Za što su umrli svi ti ljudi? Stvarno ne znam. Volim Ukrajinu, ali treba nam mir”, kaže Olga, koja se boji povratka ruske vojske.
24sata su na kolodvoru susrela 29-godišnjeg Aleksandra Rjanskog. On je rekao da su ga ruski vojnici zarobili zbog špijunaže za ukrajinsku vojsku. Potom je pretučen i u lipnju zatočen u podrumu ispod zatvora. Spavao je na dvjema stolicama koje je spojio.
“Bio sam potpuno krvav kad sam stigao ovdje. Ostavili su me u podrumu da umrem. Ali nekako sam uspio preživjeti”, kaže Rjanski, koji na tijelu ima ožiljke od mučenja. Nakon dva dana strpali su ga u jednu od ćelija na katu, ali mučenje nije prestalo. Često su ga dovodili u ured da potpiše priznanje. Odbio je. Mnogi drugi također su odvođeni u ured na ispitivanje. Mogli su se čuti krikovi.
“Udarali su me palicom, tukli štapovima, ruke su mi vezali kabelom, mučili me elektrošokovima - grčevi su bili nepodnošljivi. Činili su sve što su mogli da me slome”, kaže Rjanski, koji dodaje kako su oni koji su potpisali papire prebačeni iz policijske postaje na neko nepoznato mjesto.
U jednom trenutku, gotovo preko noći, nestali su ruski vojnici koji su ih čuvali. Početkom rujna, ukrajinski prodor kroz ruske linije obrane natjerao je ruske snage na brzo povlačenje, ostavljajući Rjanskog i ostale zarobljenike bez čuvara.
Zatvorenici su razbili male prozore ćelija, stavili jakne na prozorske okvire i izvukli se. Rjanski kaže da je uspio preživjeti jer ga je hrabrila pomisao da će ponovno vidjeti djevojku.
“Sve bih ponovio. Nema druge mogućnosti nego boriti se”, kaže Rjanski.