Ukrajinska ofenziva je posustala, ali Putin s prijetnjama nije...

Ne učiniti ništa - prihvatiti rusko osvajanje Ukrajine na takav način - bilo bi pokretanje nuklearnoga kaosa u svijetu

Nakon mjeseci u kojima se sumnjalo da ga podređeni štite od istine, jasno je, nakon šokantne ukrajinske protuofenzive u oblasti Harkiva sredinom rujna, da Putin sad razumije kako je Rusija na putu da izgubi rat. On je, u skladu s tim, donio vrlo riskantne odluke u nadi da može promijeniti sudbinu Rusije na bojnom polju. Očito računa da slanje loše pripremljenih vojnika, čak i ako žele služiti samo kao topovsko meso, može kratkoročno pojačati i stabilizirati rusku obranu u istočnoj i južnoj Ukrajini i pomoći da s vremenom ravnoteža prevagne u korist Rusije. U međuvremenu, njegovo brutalno upozorenje o nukleranom oružju osmišljeno je kako bi povećalo uloge i odvratilo Zapad od nastavka opskrbljivanja Ukrajine naprednim naoružanjem. Očita sabotaža plinovoda Sjeverni tok također je taktika zastrašivanja usmjerena na Europu. Ono što je Putin učinio doista je ozbiljno kockanje. On prije svega riskira unutarnju stabilnost Rusije, kao i potporu naroda njegovu režimu. Do sada je fikcija da Rusija nije bila u ratu nego da je samo sudjelovala u “posebnoj vojnoj operaciji” trebala uvjeriti ruski narod kako njihov mir neće biti poremećen i da se od njihovih mladića neće tražiti bolne žrtve. Velike žrtve, u nekim izvješćima kažu i do 80.000 ubijenih ili ranjenih, nisu imale veći utjecaj unutar Rusije, vjerojatno zato što se Kremlj pobrinuo da nacionalne manjine iz dalekih dijelova podnesu najveći teret borbi. Ali Putin više ne može skrivati lošu učinkovitost ruske vojske i niz poniženja na bojnom polju koje je pretrpjela. Nema izbora nego pozvati goleme rezerve ljudstva koje Rusija posjeduje kako bi promijenio tijek rata. Zapravo, u Rusiji se vjeruje da mobilizacija koja je u tijeku nije “djelomična” i da može obuhvatiti do milijun ljudi, niti je ograničena na rezerviste s prethodnom vojnom službom.

Početna mobilizacija odvija se s gotovo komičnim rasulom. Najneugodnije je što mladi Rusi masovno pokušavaju pobjeći iz zemlje kako bi izbjegli novačenje, na granici s Gruzijom čeka se u redu dva ili tri dana, a procjenjuje se da je ukupno gotovo 200.000 Rusa pobjeglo u Gruziju, Kazahstan i Finsku. Ovo nije situacija koju Putin može dugo tolerirati. Doista, izvješća u Rusiji pokazuju da će međunarodne granice biti zatvorene kad se proglasi pripajanje ukrajinskih okruga, možda za nekoliko dana. To će vjerojatno uvesti razdoblje sustavne represije u Rusiji jer će Putinu, suočenom sa sve većim nezadovoljstvom, preostati samo vladanje željeznom šakom.

Treba također napomenuti da vojna situacija na terenu, u Ukrajini, nije tako strašna za Rusiju kao što se činilo prije dva tjedna. Ukrajinci nisu zadržali zamah svoje ofenzive u blizini Harkiva i sukob se ponovno pretvara u okrutan rat u ograničenim područjima te na jugu i na istoku. Ukrajinci su prešli rijeku Oskil i napredovali dalje u Donbas, gdje prijete ruskoj kontroli strateški važnoga grada Limana. Ali Rusi se u međuvremenu približavaju Bahmutu, koji je pod ukrajinskom kontrolom.

Novi razvoj događaja u korist Rusije bilo je raspoređivanje na bojnom polju iranskih napadačkih bespilotnih letjelica za vrlo niski let, koje izbjegavaju otkrivanje radarom, a koje su zadale smrtonosne udarce ukrajinskom oklopnom naoružanju i ljudstvu. To je navelo vlasti u Kijevu da udvostruče svoje pozive za naprednijom zapadnom vojnom opremom, uključujući tenkove, borbene zrakoplove i posebno napredne sustave protuzračne obrane (za koje je Pentagon najavio da stižu za dva mjeseca). A Ukrajinci i dalje inzistiraju na isporuci američkih sustava većeg dometa, što predsjednik Biden nerado odobrava. Veliko je pitanje, naravno, što Putin misli prijetnjom da će upotrijebiti nuklearno oružje. Iako je naglasio da “ne blefira”, analitičari su istaknuli da Rusija spominje nuklearnu prijetnju od uoči invazije te da do sada ni na koji takav način nije reagirala na ukrajinske napade na ruski teritorij. Međutim, zapadni čelnici ipak moraju prijetnju shvatiti potpuno ozbiljno jer bi se ona doista mogla iznenada ostvariti ako ruske pozicije dožive slom u područjima koja će uskoro biti pripojena. Od 1945. godine svijet je zaštićen tabuom protiv uporabe nuklearnog oružja nakon što su američki atomski napadi na Hirošimu i Nagasaki otkrili apokaliptičnu moć. Oni se smatraju legitimnim samo kao alati obrane i odvraćanja. ragično, Putin je već počeo razbijati taj tabu prijeteći nuklearnim napadom u znak potpore vojnom osvajanju. Ako učini nezamislivo i zapravo lansira nuklearno oružje unutar ili izvan Ukrajine, predsjednik Biden suočit će se s odlukama bez presedana u povijesti. Ne učiniti ništa - prihvatiti rusko osvajanje Ukrajine na takav način - bilo bi pokretanje nuklearnoga kaosa u svijetu. To bi, primjerice, bio otvoreni poziv Kini da upotrijebi nuklearno oružje u sukobu sa Zapadom zbog Tajvana. To bi ubrzalo širenje nuklearnog oružja na globalnoj razini, a zemlje poput Irana, Saudijske Arabije, Japana i Južne Koreje vjerojatno bi brzo poduzele korake za stjecanje nuklearnih kapaciteta. Zato je Biden priopćio Kremlju da bi svaka uporaba nuklearnog oružja imala “katastrofalne posljedice za Rusiju”.

Kako se u listopadu približava 60. godišnjica kubanske raketne krize, cijeli svijet bit će u iščekivanju.

To bi, primjerice, bio otvoreni poziv Kini da upotrijebi nuklearno oružje u sukobu sa Zapadom zbog Tajvana

T