Ukrajinci strepe od izbora za Senat i Zastupnički dom
Sve veći broj republikanskih političara, slijedeći mig bivšeg predsjednika Trumpa, počinje preispitivati cijenu, pa čak i opravdanost, dosadašnje značajne potpore SAD-A Ukrajini
Rusko razorno raketiranje gradova diljem Ukrajine ovog tjedna – navodno kao odmazda za bombardiranje mosta u Kerčkom tjesnacu koji povezuje Krim s ostatkom Rusije – doista predstavlja početak nove faze rata za Putina, koji se nastoji izvući iz nevolje koju je sam izazvao. Pitanje je kakva je Putinova trenutna strategija i kamo rat sad vodi.
Putin na raspolaganju ima dovoljno oružja za zastrašivanje i vjerojatno tek kreće u tom smjeru. Osim prijetnje nuklearnim oružjem – što je, prema mojoj procjeni, za Putina posljednja opcija, a ne neposredan rizik – čini se da Kremlj vjeruje kako ima sposobnost nanijeti ogromnu ekonomsku štetu zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama. Sabotaža plinovoda Sjeverni tok nedvojbeno je trebala poslužiti kao snažno upozorenje koliko je daleko Rusija spremna ići u tom pogledu. U posljednjih nekoliko dana dogodilo se nekoliko neobjašnjivih sabotaža njemačkog željezničkog sustava, a tu su i nedavni kibernetički napadi na državne vlade i glavne zračne luke u SAD-U. Odluči li Rusija gađati kritičnu infrastrukturu u Europi i SAD-U – primjerice presjeći kritične podmorske transatlantske komunikacijske kablove – gospodarstvo bi moglo potonuti u kaos.
Ne bismo trebali precijeniti neposredni rizik takvih mjera. Vjerujem da Putin u ovoj fazi zapravo šalje signale upozorenja Zapadu o svom potencijalu da nanese štetu. On zna da napadi bilo koje vrste protiv Zapada mogu izazvati odmazdu i ciklus eskalacije koji bi se mogao pokazati razornim za sve strane, uključujući Rusiju.
Vrijeme je možda ključan čimbenik u Putinovim kalkulacijama. Njegov najvažniji cilj je učvrstiti rusku vojnu poziciju u Ukrajini tijekom sljedećih nekoliko tjedana dok zimski vremenski uvjeti efektivno ne prekinu ofenzivne operacije obje strane. Ako Moskva uspije spriječiti napredovanje Ukrajine prema Hersonu i Donbasu i prije svega spriječiti izravni kolaps vlastitih snaga duž tih bojišnica, Putin računa da bi tijekom zimskih mjeseci mogao imati priliku politički potkopati potporu Zapada Ukrajini. Tad bi se mogao nadati pobjedi za pregovaračkim stolom – ako ne i na bojnom polju – do proljeća 2023.
Doista, Putinova strategija za pobjedu u ovom je trenutku prvenstveno politička, a cilj su mu i američka i europske vlade. Primjerice, Washington smatra kako Rusija stoji iza OPEC-OVE odluke da ograniči proizvodnju nafte i održi visoke cijene energije za zapadne zemlje – što je, između ostalog, izazvalo ljutite pozive na prekid posebnog odnosa SAD-A sa Saudijskom Arabijom. Datum 8. studenog vjerojatno je posebno važna prekretnica za Putina. To je dan izbora za Kongres SAD-A, kad bi zakonodavna vlast u Washingtonu mogla doći u ruke Republikanske stranke, čemu se Moskva očito nada jer sve više republikanskih političara, slijedeći mig bivšeg predsjednika Trumpa, počinje preispitivati cijenu, pa čak i opravdanost, dosadašnje značajne potpore SAD-A Ukrajini. Prema mišljenju većine političkih analitičara, vjerojatno je da će Republikanci doista osvojiti kontrolu nad Zastupničkim domom. Borba za Senat je tijesna, a ishod neizvjestan. Izgledi za političke promjene u Washingtonu duboko su uznemirujući za ukrajinsku vladu i potiču Kijev na pokretanje stalnih ofenziva s namjerom istjerivanja ruskih snaga iz ključnih okupiranih područja prije završetka sezone ratovanja. o nas dovodi do ključnog pitanja o mogućnosti daljnje eskalacije. Smatram da su i Rusija i SAD – usprkos prijetnjama i hvalisanju Kremlja od početka sukoba – pažljivo poštovali međusobne crvene linije i tako izbjegle izravan sukob. Ono što bi moglo promijeniti tu računicu za Moskvu su mogućnost izravnog vojnog poraza u Ukrajini i gubitka anektiranih teritorija. Dogodi li se to prije početka zime, zapadni čelnici mogli bi se odjednom naći suočeni s mogućnošću da Putin ozbiljno zaprijeti svojim nuklearnim arsenalom. Veća je vjerojatnost da će u sukobu doći do zastoja i da će biti relativno statičan tijekom zimskih mjeseci. U svakom slučaju, treba shvatiti da je Putin racionalan a ne suicidalan; on pokušava terorističkom taktikom postići ono što njegova vojska nije uspjela na bojnom polju. NATO sebi ništa više od Ukrajine ne može dopustiti da popusti pred takvim zastrašivanjem. Međutim, istodobno mora ozbiljno shvatiti mogućnost opasne eskalacije. Zato je važno da Zapad potakne Putina da pronađe “izlaz” koji je Biden spomenuo govoreći o opasnosti od nuklearne krize. John F. Kennedy elegantno je izrazio ovaj dvostruki imperativ kad je slavno izjavio: “Nemojmo nikad pregovarati iz straha. Ali nikad se nemojmo bojati pregovarati.” Dobar savjet od čovjeka koji je pomogao spriječiti nuklearni Armagedon prošli put.
U svakom slučaju, treba shvatiti da je Putin racionalan, a ne suicidalan; on pokušava terorističkom taktikom postići ono što njegova vojska nije uspjela na bojnom polju.
T