Što će MORH s motorima Caterpillar koji trunu kod Debeljaka...

Na dva poludovršena broda ugrađeni su motori (uz kopče i osovinski vod) čuvenog svjetskog i američkog proizvođača. S obzirom na neizvjesnu sudbinu nedovršenih Debeljakovih korablji, valja se nadati da s ugrađenih motora nije skinuta tvornička konzervacija

Sudbina neizgrađenih ophodnih brodova, kao i sam Brodosplit, ovisi o političkoj volji Vlade. S obzirom na puste milijarde kuna ulupane u splitsko brodogradilište, teško je očekivati da će biti političke volje za nove milijune koje bi trebalo utrošiti u nedovršene brodove, govori nam upućeni insajder, visoki časnik iz vrha Hrvatske ratne mornarice, koji smatra da su zbog višegodišnje nebrige vladajućih HRM zahvatile rezignacija i apatija. Ljudima u Ratnoj mornarici svega je već preko glave, a tehničko stanje flote na rubu je katastrofe, kaže i nastavlja:

”Bit je u tome da ugovor za ophodne brodove uopće nije smio biti potpisan samo na temelju idejnog rješenja Brodarskog instituta. Izgradnja je vođena amaterski. Naknadno je mijenjana dužina broda za 11 posto, a što je negativno utjecalo na fizičke parametre maritimnosti broda. Prvi brod, ‘Omiš’, prihvatio je MORH, iako ga je zbog neispunjavanja svih karakteristika garantiranih ugovorom morao odbiti. ‘Omiš’ je završen dvije godine nakon ugovornog roka. MORH je prihvatio povećanje cijene za sve brodove, pa čak i za prvi, koji je već bio isporučen. Gdje god se takne u taj projekt, samo loše stvari. OOB-31 ‘Omiš’ nije loš brod, ali... Moglo se bolje”, kaže nam mornarički časnik, ogorčen zbog cijele situacije u kojoj četiri naručena ophodna broda vjerojatno nikad neće zaploviti. Zaribani Brodosplit, kontroverznog samoborskog poduzetnika Tomislava Debeljaka, jednom nogom je u bankrotu. Službeno proglašenje stečaja najvećeg istočnojadranskog brodogradilišta, koje duguje 5,5 milijardi kuna, očekuje se

16. prosinca na splitskom Trgovačkom sudu. Osim ako iz neke vreće Debeljak ne izvuče 25 milijuna kuna i krene u novi predstečaj. U tom slučaju porezne vlasti morale bi propitati odakle mu odjednom toliki novac. Ugovorom između MORH-A i Brodosplita 2014. godine definirano je da svih pet brodova (prototip plus četiri serijska) moraju biti isporučeni do kraja 2018., a po ugovorenoj cijeni od 396 milijuna kuna. MORH nakon parafiranja ugovora preuzima tada nedovršen projekt Brodarskog instituta i prepušta Brodosplitu da radi preinake i tako neispitan, neprovjeren i nedokazan “projekt” kreće u proizvodnju, uz projektantske izmjene u “hodu”. Nezabilježen tehnički nonsens. Osam godina od potpisivanja ugovora - plovi samo jedan brod. Nitko normalan ne ide u proizvodnju konstrukcije koja nije konačno definirana. Nije neophodna diploma kliničkog psihologa da bi se

dala dijagnoza cijelog projekta.

Četiri nedovršena ophodna broda za HRM i Obalnu stražu čame u jednoj od proizvodnih hala Brodosplita, gdje odavno nema novih ugovora ni buke alata. Nema radnika. Kroz pustoši hala čuju se samo huk vjetra i graktanje vrana. Doznajemo da se na vojnim brodovima više od tri mjeseca apsolutno ništa ne radi. Na dva poludovršena broda ugrađeni su motori (po dva motora, uz kopče i osovinski vod) čuvenog svjetskog i američkog proizvođača Caterpillar. S obzirom na neizvjesnu sudbinu nedovršenih Debeljakovih korablji, valja se nadati da s ugrađenih motora nije skinuta tvornička konzervacija, koja se, inače, uklanja prije cirkulacije svih tekućina unutar stroja i prvog startanja. Riječ je o snažnim Caterpillarovim motorima modela 3516C HD, kakve koriste brodovi Ratne mornarice SAD-A, pa su kritike kako je riječ o lošim motorima potpuno deplasirane. Na druga dva nedovršena patrolca motori nisu ugrađeni. Ovlašteni dobavljač motora, doznajemo, raskinuo je ugovor s Brodosplitom, a neugrađeni motori uskladišteni su izvan splitskog škvera. Brodogradilište nije platilo motore (tek predujam) za dva preostala broda, a s obzirom na teško poslovno stanje, takva opcija ni teoretski nije ostvariva. Kako se na isporuku takvih tipova brodskih motora, neovisno o kojem se proizvođaču radi, na svjetskom tržištu danas čeka više od godinu i pol, izgledno je da će spomenuti Caterpillarovi motori biti prodani nekom od inozemnih interesenata. Ima ih napretek. Kao jedan od mogućih kupaca nesuđenih strojeva Potemkinovih brodova za HRM spominje se Egipat. Brodograđevni div Lürssen iz njemačkog Bremena bio je zagrijan kroz “joint venture” Brodosplitove brodove, dorađene u raketonosce, graditi za Egipat. Potonućem škvera, potonuli su i takvi planovi.

Ono što se izbjegava javno reći je činjenica da su od Debeljaka naručeni brodovi klasični, jeftini brodovi za obavljanje zadaća jedne male obalne straže. Nemaju nikakvo kreativno rješenje koje bi ih uvrstilo u višu srednju klasu takvih brodova na Mediteranu. Idejno su nastali iz Jrm-ova projekta ophodnih brodova Mirna. Neki od admirala stava su da smo tako jednostavne brodove mogli graditi financijama EU, kao što su to elegantno napravile baltičke zemlje, Talijani, Maltežani, Bugari ili Poljaci. U Hrvata se diletantizam pokazao kao loš saveznik u izgradnji vojske. Iz Ministarstva obrane neki dan su plasirali informaciju kako pregovaraju s norveškim Kongsbergom o gradnji dviju, kako su predstavili novinari, višenamjenskih modularnih korveta, projekta Vanguard. Spominje se zamamni transfer tehnologija u brodogradilišta 3. maj i Iskra, gdje bi se, navodno, gradili i opremali novi brodovi. Navodi se ravno 20.000 novih radnih mjesta vezanih za projekt. Žurnalisti, pozivajući se na norveške izvore, spominju Hrvatsku kao “hub” za održavanje tih plovila, uz “kolosalni” izlazak HRM-A na Atlantski ocean. Zašećerena priča.

Inozemna ponuda ima više spornih stavki. Konsbergov brod postoji samo u dimenziji računalne animacije. Ne postavlja se pitanje zašto bi baš Hrvatska trebala biti prvi kupac plovila Kongsberga, kojem je ovo prvi izlet u brodogradnju. Hrvatska bi, de facto, trebala financirati prototip broda koji nitko ne koristi. Vanguard je razvijen u kooperaciji s projektantskom grupom Salt Ship Design, koja ima referencije samo iz domene civilnih brodova. Ovo što je hrvatskim medijima predstavljeno kao “korveta” nije to ni blizu. Vanguard je klasični offshore patrol vessel (OPV ) za mirnodopske zadaće obalne straže. Višenamjenski radni pučinski brod namijenjen traganju i spašavanju, zaštiti luka i obale, istraživanju podmorja, zaštiti suvereniteta, uklanjanju i skladištenju

Ovo što je hrvatskim medijima predstavljeno kao “korveta” nije to ni blizu. Vanguard je klasični offshore patrol vessel (OPV) za mirnodopske zadaće obalne straže

Konsbergov brod postoji samo u dimenziji računalne animacije. Hrvatska bi, de facto, trebala financirati prototip broda koji nitko ne koristi

morskih mina, uz vrlo nategnutu soluciju protupodmorničkog djelovanja. Sa svojih 90 metara dužine, kao brod za primarno civilne misije, prevelik za jednu malešnu obalnu stražu istočnog Jadrana. Za Mediteran i Atlantik suvišan i nepotreban. Prešućuje se da je Vanguardova knjiga narudžbi još prazna. Nema izvoznih uspjeha. Emirati i Indonezija navodno su odbili Kongsbergov brodograđevni prvijenac. Sa strane MORH-A posao s Norvežanima trebala bi voditi ista ekipa koja je ugovorila propale brodove s Brodosplitom. Tko je ovdje lud? Nameću se u ovom projektu još neke nedoumice. Koja je strategija HRM-A predvidjela potrebu za offshore brodovima 90 metara dužine? Koji točno dio doktrine djelovanja Oružanih snaga RH predviđa izlazak naših vojnih brodova na golemi Atlantik?! Kongsbergov projekt zamišljen je kao brod s modularnim opremanjem, s različito definiranim “kontejnerima sustava”, ovisno o zadaći plovila. Svaka čast Kongsbergu, ali u svijetu još ne postoji uspješan primjer modularnog vojnog broda. Jedan od prvih pokušaja modularnosti bio je danski Stanflex 300 (SF300), brod deplasmana 320/450 tona. Što se pokazalo? Iskrsnuo je nepremostiv problem naknadne integracije oružanih sustava i njihove operabilnosti. Pojavio se problem obuke posade za te sustave, pa je zbog toga porastao i broj članova posade. Vrlo brzo odustalo se od Stanflexa 300. Debakl je doživio i američki brod klase LCS, Litoral Combat Ship. Brodovi ove serije povlače se iz flote RM SAD-A jer se pokazalo da punu operativnost modularnih borbenih sustava nije moguće dosegnuti. Modularnost se pokazala kao nepraktična, posebno zbog toga što brodovi nisu istodobno opremljeni u svem opsegu borbenih sustava. Ovo je trenutačno najveći Pentagonov investicijski promašaj. Treći neuspješni pokušaj ruski je Projekt 20386 (rus. Merkurij). Iako manje ambiciozan od LCS-A, cijenom se približio fregati tipa “Gorškov”! Brod će ostati samo na prototipu. Modularno opremanje brodova izuzetno je skupa stvar, u kojoj je etapna, odgođena ugradnja i integracija sustava vrlo složena te, ono najlošije - s upitnom operativnošću broda. I laik će razumjeti da, ako posada u miru ne rukuje borbenim sustavima na brodu, teško će njima učinkovito baratati u ratu. S obzirom na tradiciju načina hrvatskog obrambenog planiranja, solidne su šanse da bi norveški brodovi pod zastavom HRM-A ostali šuplje školjke. Njihove full operativne sposobnosti ostale bi na razini hipoteze. Dobili bismo klasični mirnodopski brod, 90-metarsku mrcinu za spašavanje i radne intervencije na moru.