Prokletstvo ljepotice na Poljudu. Sasvim je preurediti, tek popraviti ili potaracat... Ne zna se

Čudo i kanonsko djelo hrvatske arhitekture, mitski stadion na Poljudu, u lošem je stanju. Krtitično je s krovištem, od čelika i leksanskih ploča, bez ijednog potpornja

Poljudski stadion u Splitu, kultno mjesto hrvatskog sporta, simbol jedne epohe, ili kako je izjavio Maroje Mrduljaš, jedno od kanonskih djela hrvatske moderne arhitekture, već desetljećima propada i više ne zadovoljava današnje standarde modernih i funkcionalnih sportskih arena. Krovište tog nekadašnjeg svjetskog arhitektonskog fenomena u jako je lošem stanju, čak prijeti urušavanje, a nedostaju i adekvatni VIP prostori u skladu s današnjim potrebama. O obnovi nekadašnje “poljudske ljepotice” priča se godinama, ali se tek u zadnje vrijeme primjećuju pomaci. Na stolu je nekoliko opcija, a glavna dilema svodi se na pitanje treba li Poljud, remek-djelo njegova arhitekta Borisa Magaša, obnavljati ili rušiti.

Naime, Hajduk je još prije dvije godine izradio studiju pretvaranja Poljuda u multifunkcionalnu arenu, a projekt je procijenjen na 20-ak milijuna eura, dok se paralelno radilo i na pripremama za stadionski facelifting kroz projekt “Split - mjesto dodira kulture i sporta”. Zatim je iz europskih fondova povučeno pet milijuna kuna za pripremu dokumentacije kompletne sanacije konstrukcije, koja bi trebala biti dovršena do kraja

Grad Split i Hajduk pripremaju projekt rekonstrukcije stadiona Poljud, čija se vrijednost procjenjuje na golemih 400 milijuna kuna, ali to je okvirni trošak

ove godine. A kako sad stvari stoje, Grad Split i Hajduk pripremaju projekt rekonstrukcije stadiona Poljud, čija se vrijednost procjenjuje na najmanje 400 milijuna kuna, no pravi trošak znat će se tek nakon izrade idejnog, glavnog i izvedbenog projekta.

Taj projekt bi pokrio obnovu betonske strukture, potpunu zamjenu krovišta, ali i ukopavanje travnjaka na dubinu između 10 i 15 metara, što bi otvorilo mogućnost uklanjanja dotrajale atletske staze i proporcionalnog proširenja tribina prema dolje, sve do travnjaka, čime bi se kapacitet stadiona povećao sa sadašnjih 35 na oko 45 tisuća sjedećih mjesta. Također se planiraju veći VIP sektori na zapadnoj tribini te brojni komercijalni sadržaji, čime bi se stvorili uvjeti za samofinanciranje novoga kompleksa. Spominju se i obnova legendarnog Hajdukova igrališta Stari plac na kojemu bi se igrale utakmice tijekom obnove Poljuda, te muzej Hajduka, kao i drugi zabavni sadržaji. Međutim, u igri su još dvije opcije.

Prva je rušenje cijelog kompleksa na Poljudu i gradnja novog stadiona, koja je zapalila Split. Treća opcija odnosi se na kozmetičku obnovu Poljuda, ali i gradnju novoga stadiona na drugoj lokaciji. Postoji i četvrta, bliska splitskim pesimistima, “do nothing” što znači da se ništa neće dogoditi u dogledno vrijeme zbog iznimno visokih troškova i manjka političke volje.

Naime, u Splitu se govori da ni Grad Split ni Hajduk nisu desetljećima ulagali u Poljud i da je stadion zbog njihova nemara u tako devastiranom stanju. Doduše, Hajduk je u zadnjih nekoliko godina uložio milijune kuna u kozmetičke popravke, kao što je popravljanje semafora, svlačionica i travnjaka, koje su oštetili Ultrini gosti, te popratnih sadržaja poput ambulante, ali nije bilo ozbiljne statičke i građevinske rekonstrukcije.

Na stolu je i Magašev prijedlog obnove Poljuda, koji je arhitekt napravio još za života. Prema Magaševoj zamisli, stadion bi trebao izgledati još atraktivnije nego postojeći, a to bi se postiglo temeljitom rekonstrukcijom. Bio bi gotovo potpuno natkriven, a broj mjesta za sjedenje povećao bi se na 44 tisuće što bi se doseglo spuštanjem razine tribina do atletske staze te uklanjanjem zaštitnih ograda, koje su sportaše dijelile od publike. “Tako su stvoreni preduvjeti da novi poljudski stadion ponovno postane prepoznatljiv zaštitni znak ne samo nogometnog kluba Hajduk, nego i cijele Hrvatske i njene arhitekture”, rekao je jednom prilikom akademik Magaš.

Zbog toga je u cijelu priču oko obnove uključena i Olga Magaš, supruga pokojnog arhitekta i sestra arhitekta Nenada Fabijanića, koja je do proglašenja Poljuda pojedinačnim zaštićenim kulturnim dobrom prije sedam godina bila nositeljica autorskih prava na Magašev projekt. Međutim, situacija se promijenila. S obzirom na to da je Poljud danas u kategoriji kulturnog, graditeljskog naslijeđa na njemu nije dopuštena nikakva intervencije bez dopuštenja konzervatora, tj. Ministarstva kulture. Konkretno, Poljud se ne smije rušiti, a obnova mora teći u skladu s već odobrenim projektom sanacije. Kako saznajemo, u jednom se trenutku zaista raspravljalo o skidanju Poljuda s liste zaštićenih kulturnih dobara, što bi zapravo bilo ravno skandalu. Ipak se odustalo od te ideje, ponajviše zato da bi projekt obnove prošao na europskim fondovima. Naime,

Grad Split je većinski vlasnik stadiona i zemljišta oko njega, dok Hajduk samo unajmljuje stadion, pa nema pravnih i proceduralnih kočnica za dobivanje europskog novca za obnovu Poljuda. Poljudski stadion izgrađen je 1979. godine odlukom centralne vlasti Jugoslavije za potrebe Mediteranskih igara, koje su doslovno preobrazile i modernizirale Split. Projektirao ga je veliki hrvatski arhitekt, akademik Boris Magaš, autor danas potpuno devastiranog hotelskog kompleksa Haludovo u Malinskoj na Krku i Solarisa pokraj Šibenika, koji je uveo niz revolucionarnih rješenja tako da je stadion u doba gradnje smatran arhitektonskim čudom. “Poljud je najjača arhitektura koju sam napravio, tu nema dileme”, izjavio je Magaš u intervjuu koji je svojedobno dao HTV-U. U tom istom intervjuu ispričao je kako je na gradilištu radio svakodnevno od 10 ujutro do 22 sata navečer, stalno, samo s pauzom za ručak, čak je završio na operacijskom stolu, gdje su mu izvadili žuč. Ipak, stadion je bio gotov za samo dvije i pol godine, što je u ono vrijeme bio rekord. Opisujući svoj idejni koncept poljudskog stadiona, rekao je da je

U jednom se trenutku zaista raspravljalo o skidanju Poljuda s liste zaštićenih kulturn

U obnovu je uključena i Olga Magaš, supruga pokojnog arhitekta i sestra arhitekta Nenada Fabijanića, koja je do prije sedam godina bila nositeljica autorskih prava na Magašev projekt