35 tisuća ljudi je kapacitet poljudskog stadiona u Splitu
Jedinstvenu krovnu konstrukciju od čelika i leksanskih ploča projektirao je Ivo Jelić
“Naime, jako rijetko građevine 20. stoljeća nailaze na jednodušno odobravanje, uvijek postoji dio društva koji moderniji izričaj gleda u nekom negativnom kontekstu. No kod poljudskog stadiona se taj refleks gubi, što samo pokazuje da se radi o objektu čija estetika spada u svevremensku i da je isti u društvenoj memoriji ono što je i formalno, ‘na papiru’ - kulturna baština”, rekao je Žuvela.
Akademik Ante Mihanović, cijenjeni stručnjak i profesor emeritus na Građevinskom fakultetu u Splitu, koji je sudjelovao u nekoliko radnih skupina za obnovu, s glavnim projektantom Poljuda, pokojnim Borisom Magašem, smatra da je Poljudu definitivno potrebna obnova, ali se pritom ne smije narušiti njegov primarni urbanistički i arhitektonski smisao. Založio se za projekt sanacije, odnosno obnove Poljuda, napravljen prije dvije godine, koji je procijenjen na 120 milijuna kuna. “Taj projekt obuhvaća intervencije u sve dotrajale dijelove, od potkrovne i krovne nosive konstrukcije, preko betonske konstrukcije do rekonstrukcije gledališta i okolnih mostova. To bi bilo razumno i sasvim dovoljno”, ističe Mihanović.
Po njegovu mišljenju, Magaševa ideja o natkrivanju stadiona je promašena jer negira oblikovanje i konstrukciju stadiona, a s druge strane, ističe, natkrivanje bi bilo izrazito skupo. “Da bi se natkrio cijeli stadion, trebalo bi mijenjati iz temelja njegovu arhitekturu, betonsku konstrukciju, nadograđivati ga i pritom paziti na statiku”, kaže Mihanović Također smatra da su priče koje dolaze iz Hajduka o ukopavanju terena, uklanjanju atletske staze i spuštanju terena totalno nerealne. “Spuštanjem terena došli bismo ispod razine mora što bi izazvalo veliki problem odvodnje vode. S druge strane, gledalište je projektirano za sadašnju razinu terena pa ako ga spustimo, onda gledatelji više nemaju dobar pogled. Dakle, to ne bi funkcioniralo. Poljud treba obnoviti onako kako je zamišljeno, po logici struke, bez obzira na to hoće li Hajduk uspijevati u Europi ili neće”, zaključio je Mihanović.
Po njegovu mišljenju, obnova Poljuda ne isključuje gradnju novog stadiona. “U Splitu postoji dovoljno lokacija, primjerice, uz rijeku Žrnovicu, ali nisam siguran da Split i Hrvatska imaju toliko novca. Naime, gradnja novog stadiona stajala bi minimalno 350 milijuna kuna, a ovisno o tome hoćete li ga natkrivati ili ne, te kakav stadion želite, trošak bi sigurno bio dvostruko veći”, rekao je Mihanović i napomenuo kako bi cijelu priču oko Poljuda trebalo uskladiti s mogućnostima. Također se osvrnuo na ideju vraćanja u život starog Hajdukova igrališta te rekao da je i to promašena priča. “Tamo mogu biti neki poslovni i drugi komercijalni prostori u kombinaciji s krovnim igralištem za ragbi jer je to ionako igralište kluba Nada. Vraćanje tog ragbi igrališta u nogometnu funkciju bilo bi besmisleno trošenje novca”, rekao je Mihanović.
Dragan Žuvela pak smatra da adaptacija dolazi u obzir isključivo ako bi intervencije minimalno utjecale na izvorni koncept i estetiku stadiona. “Nemojmo zaboraviti da je poljudski stadion kulturno dobro, znači nacionalna baština, i da parafraziram profesora Tušeka, ponekad autorsko djelo treba zaštititi i od samog autora i nasljednika, ako je to djelo svojom ‘veličinom’ postalo dio kulturnog identiteta svih nas. Poljudski stadion nije urbanistički na idealnome mjestu, dapače, da se danas radi stadion, bio bi na suprotnoj strani grada. No upravo ga njegova izvanredna arhitektonska kvaliteta drži ‘iznad vode’, čini objektom dovoljno vrijednim za naše društvo i baštinu, toliko da čak zanemarimo i neke značajne funkcionalne nedorečenosti, koje proizlaze iz suvremenog korištenja, kao i probleme u funkcioniranju samoga grada tijekom utakmica. U tom kontekstu, da su jedine opcije te da se poljudski stadion rekonstrukcijom drastično izdeformira ili da se radi novi, onda bih osobno prije birao stvaranje nove priče, nego unakazivanje legendarnog ostvarenja, uz napomenu da bi ta oba scenarija bila veliki civilizacijski poraz”, zaključio je Žuvela.