Sada se, naravno, otvara i pitanje vjerodostojnosti predsjednika Europskog vijeća

Čini se da upravo na to računa i Plenković, koji je 2019. i osobno sudjelovao na pregovorima o raspodjeli europskih fotelja.

Najnovije špekulacije o Plenkovićevu odlasku u Bruxelles potaknute su naprasnim potezom predsjednika Europskog vijeća i Plenkovićeva prijatelja Charlesa Michela, koji je najavio raniji odlazak s dužnosti zbog planirane kandidature za zastupnika u Europskom parlamentu na skorim izborima. U sadašnjoj situaciji, kad se očekuje da će Ursula von der Leyen ostati na čelu Europske komisije još jedan mandat - premda se i ona već mjesecima uporno odbija decidirano izjasniti o tome - nije nezamislivo da Plenković možda cilja na poziciju predsjednika Europskog vijeća, pogotovo zbog činjenice da to mjesto treba najprije popuniti, a on ispunjava sve preduvjete, želeći iskoristiti činjenicu da se centar moći u EU u posljednje vrijeme postupno pomiče na istok. Međutim, to bi značilo da se EPP odrekao čelne pozicije u Europskoj komisiji zbog objektivno puno manje važne pozicije na čelu Europskog vijeća, što je malo vjerojatno, kao što je još nevjerojatnije da će prilikom sljedeće raspodjele funkcija EPP-U pripasti obje funkcije.

Špekulacije o Plenkovićevoj europskoj karijeri dodatno je potaknula i najava Marije Pejčinović Burić da se neće kandidirati za još jedan mandat glavne tajnice Vijeća Europe, što bi možda moglo upućivati na to da se time otvara prostor za Plenkovićevu europsku kandidaturu. Iako je Vijeće Europe zasebno tijelo koje nije povezano s Unijom, bilo bi nerealno da Hrvati preuzmu vodeće pozicije i u Vijeću Europe i u EU. Zbog toga raspodjelu europskih vodećih pozicija uvijek moramo promatrati u širem kontekstu imenovanja na vodeće pozicije ne samo u EU, nego i u tijelima kao što su Vijeće Europe, NATO i druge važne institucije, a to je razlog zbog čega je važno da napokon doznamo kakvi su planovi Ursule von der Leyen, što sigurno jako zanima i Plenkovića, jer o tome ovise i njegovi sljedeći potezi.

Riječ je o netransparentnom postupku u kojem svi - osim spitzenkandidata, koji pak ne znaju hoće li čelnici zemalja članica na kraju opet ignorirati volju birača - kriju svoje namjere, što je pak posve u skladu s europskom tradicijom zakulisnih kadrovskih dogovora, koja je vodeće europske pozicije posljednjih nekoliko desetljeća pretvorila u plijen političkih karijerista i bezličnih birokrata, o čemu svjedoči i sadašnja tragično potkapacitirana i nedorasla garnitura na čelu Unije. Od hiperambiciozne šefice Europske komisije, čije su ambicije u golemom nesrazmjeru sa sposobnostima, preko odlazećeg predsjednika Europskog vijeća, pa sve do tragikomičnog visokog povjerenika za vanjsku politiku i sigurnost Josepa Borrella. Svi oni skoro svakog dana potvrđuju da nisu dorasli funkciji u kojoj su se zatekli.

To je ovih dana zorno demonstrirao Michel. U trenutku kada se Europska unija suočava s golemim političkim, sigurnosnim i geopolitičkim izazovima, s dva rata u vlastitom dvorištu, nositelj jedne od najvažnijih europskih dužnosti odlučio je odstupiti šest mjeseci prije isteka mandata zbog brige za vlastitu političku karijeru?!? I to baš kad šestomjesečno predsjedanje Vijećem Europske unije preuzima mađarski premijer Orban, što znači da bi bez Michela zapalo Orbana i vođenje europskih sastanaka na vrhu, što je u sadašnjim okolnostima, kad je Orbanov odnos s Unijom postao isključivo transakcijski i ucjenjivački, gotovo nezamislivo i užasno neugodno, barem za europsku stranu. Tu se, naravno, otvara i pitanje Michelove vjerodostojnosti, s obzirom na to da su upravo europski liberali, kojima pripada i Michel, proteklih godina bili najglasniji kritičari Orbanova populizma i kršenja vladavine prava, dok sad upravo Michel svojim dezerterstvom omogućuje Orbanu priliku kakvu je mađarski autokrat samo mogao sanjati. Za političara koji je na podvalu turskog protokola svojedobno reagirao tako što je samo zgrabio jedini stolac pokraj turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, ostavljajući šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen u ponižavajućoj situaciji da sjedi na kauču pokraj njih, i koji se za europske interese u Srbiji, kandidatkinji za članstvo u EU, bori tako što s autokratskim predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem peče ćevape, zapravo i nije riječ o osobitom iznenađenju. To, međutim, samo potvrđuje da Europa treba bolje lidere, a preduvjet za to je bolji, transparentniji i vjerodostojniji postupak izbora kadrova na vodeće pozicije.

Najnovija nagađanja o Plenkovićevu odlasku u Bruxelles potaknuta su naprasnim potezom predsjednika Europskog vijeća i Plenkovićeva prijatelja Charlesa Michela

Zadnji događaji samo potvrđuju da Europa treba bolje lidere, a preduvjet za to je bolji, transparentniji i vjerodostojniji postupak izbora kadrova na vodeće pozicije