Česi, gazde ratnog biznisa u Hrvatskoj
Novi vlasnici tvornice teškog oklopa u Slavonskom Brodu, industrijalci bogatstvom na tragu Nijemca Kruppa, stoje pred sklapanjem golemog posla remonta tenkova za Ukrajinu
Mogu li mitteleuropski lordovi baruta i tenkova, otac i sin, Jaroslav i Michal Strnad, glave češke dinastije bogatih oružara u silovitom poslovnom usponu, u Slavonski Brod dovesti lukrativan posao remonta kuvajtskih tenkova M-84 AB, koji su se u doba Jugoslavije tamo i sklapali? Neformalni izvori bliski Ministarstvu obrane Kuvajta potvrdili su nam kako u tome malešnom, ali prebogatom arapskom emiratu, ozbiljno razmatraju remont tenkova, proizvedenih početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, povjeriti slavonskobrodskom vojnom koncernu u vlasništvu Strnadovih. Ideja je jugoslavensko-hrvatske oklopnjake, nakon remonta i modernizacije, u sklopu šire savezničke pomoći, poslati dalje ukrajinskoj vojsci. Kopnena vojska Kuvajta u depoima raspolaže sa 149 komada tenkova M-84 iz uporabe povučenih prije desetak i više godina. Godinama se, dok je Đaković bio u državnom vlasništvu, spekuliralo hoće li oklopnjake Kuvajćani poslati u Hrvatsku. Unazad 15-ak godina Kuvajćani su vodili pregovore s Ministarstvom obrane i šefovima Đakovića. Dolazili su Kuvajćani i u Slavonski Brod. Ipak, ugovor nije sklopljen. S Arapima se nikad nije znalo na čemu si. Poslovno totalno nepouzdan i prevrtljiv svijet. Sigurno je samo da su kuvajtski generali otpisali zastarjele M-84 i okrenuli se američkim Abramsima. U međuvremenu je Đuro Đaković privatiziran, a u Ukrajini je planuo konvencionalni rat razmjera neviđenih još od 1945.
Rat u Ukrajini promijenio je sve, pa se i razvoj poslovnog carstva Strnadovih silno ubrzao.
CSG Grupa (Czechoslovak Group), vojno-civilni industrijski gigant obitelji Strnad, gotovo dvije godine u vlasništvu je nekoć gotovo pa propalog Đakovića s kojim država nije bila sposobna upravljati. CSG grupa, najveći češki privatni holding, u portfelju posjeduje i Excalibur army, čiji su pogoni u češkom Šternberku uhodani u remontu i
modernizaciji svih doniranih sovjetskih tenkova T-72 na standard EA, koji se s novim reaktivnim oklopom, snažnijim motorom, noćnim nišanom, boljim sustavima upravljanja vatrom i modernijom komunikacijom šalju na ukrajinsko ratište. U Šternberku se iz svih krajeva Europe i svijeta slijevaju donirani tenkovi T-72 i T-64, gdje se prašnjavi, nefunkcionalni zahrđali oklopnjaci pretvaraju u moderne strojeve spremne za fajt s Rusima. Remont financiraju SAD i Nizozemska, koji su do sada iskeširali 100 milijuna eura za posao. Excalibur army angažirao je i ukrajinske inženjere s iskustvom održavanja sovjetskih tenkova. Do sada su najmanje 40 moderniziranih tenkova poslali Ukrajincima. S remontne trake izbace, prosječno, četiri tenka mjesečno. Realno, ukrajinska vojska treba puno više tenkova
Izvori bliski Ministarstvu obrane Kuvajta potvrdili su da ozbiljno razmatraju remont tenkova, proizvedenih početkom 90-ih, povjeriti slavonskobrodskom vojnom koncernu u vlasništvu Strnadovih
na dispoziciji. Potražnja je golema, isporuka spora. Na remont čeka još 50 prikupljenih tenkova. Pridodamo li tome golemu ergelu kuvajtskih M-84, evidentno je da se manjak remontnih kapaciteta mora urgentno nadomjestiti. Đuro Đaković je idealan! Najbolje poznaju vlastiti proizvod i raspolažu s originalnom tehničkom dokumentacijom neophodnom za remont. Ako se Kuvajćani odluče za češku CSG grupu, kažu nam insajderi, moguć je scenarij bratske raspodjele posla unutar kuće, između Đure Đakovića i domicilnog pogona u Šternberku.
Strnadovi, 51-godišnji Jaroslav i stariji mu sin, 30-godišnji Michal Strnad, najmlađi češki milijarder, zapošljavaju više od 12 tisuća radnika, uz godišnji prihod od dvije milijarde eura. Oni su češka verzija Kruppovih.
Odvažni, inovativni, glavni oružari Češke Republike, simbol novog industrijskog razvoja stare Bohemije. CSG je na listi deset najvećih europskih proizvođača naoružanja, u proizvodnji streljiva čak četvrti po veličini. U Češkoj i Slovačkoj pokupovali su bukvalno sve što je vrijedilo od nekadašnje češkoslovačke obrambene industrije. U rukama Strnadovih nalazi se i globalna kamionska ikona Tatra. U Csg-ovih 40 tvornica i firmi proizvode borbena oklopna vozila Pandur, samohodne haubice Dana, višecijevne lansere raketa, streljivo za tenkove, topove, sustave za civilnu avijaciju, radare, željezničke vagone, održavaju i avione. Izvoze u 50 zemalja diljem svijeta. Posjeduju tvornice streljiva, baruta i vojne opreme od Češke, Slovačke, Hrvatske, Srbije, Sjeverne Makedonije, Albanije do Španjolske i Italije. Redom visokotehnološki pogoni preciznog strojarstva. U cijeloj Europi samo tri tvornice proizvode barut. Jedna, imena Explosia, pripada Strnadovima. U dalekom SAD-U imaju dva pogona municije za malokalibarsko naoružanje. Tvornica topničkog i tenkovskog streljiva u španjolskoj Granadi prije rata u Ukrajini imala je samo 35 zaposlenih, a danas ima više od 300 radnika, koji ne stignu namiriti sve silne narudžbe. Uz to se cijena granata za tenkove udvostručila. Pače, utrostručila! Premda su vojnoindustrijski divovi poput njemačkog Rheinmetalla, talijanskog Leonarda ili francuskog Thalesa, višestruko veći i globalno utjecajniji, oružari s visokih Tatri u zadnje vrijeme tuku te divove na međunarodnim tenderima. U konkurenciji teške kategorije uspjeli su, primjerice, dobiti ugovor s Indonezijom o isporuci oklopnih vozila i radarskih sustava. Nedavno su dobili posao opremanja belgijske vojske kamionima, premda im je ponuda bila skuplja. U tijeku su tenderi za poslove u Indiji, Maroku i SAD-U. Poljska vojska već je u prvim danima ruske invazije na Kijev upravo od Strnadovih naručila artiljerijsku municiju. Naravno, češka vojska tradicionalni je CSG-OV klijent.
Visoki i proćelavi Jaroslav, kojeg zbog fizičkog izgleda i sjajnih Brioni odijela šivenih po mjeri, Forbes uspoređuje s Tonyjem Sopranom i Danielom Craigom, metalurški tehničar, bez fakultetskog obrazovanja, prve poslovne korake napravio je početkom ‘90-ih godina, nakon raspada Varšavskog pakta, sakupljajući metalni
U Csg-ovih 40 tvornica i firmi proizvode borbena oklopna vozila Pandur, samohodne haubice Dana, višecijevne lansere raketa, streljivo za tenkove, topove, sustave za civilnu avijaciju, radare, željezničke vagone, održavaju i avione
Krajem ‘90-ih godina na skladištima Jaroslav Strnad imao je više vojne tehnike nego vojske Češke i Slovačke zajedno. Garant i danas posjeduje više tenkova negoli dobar dio zemalja istoka Europe. Firme su mu visokolikvidne
vojni otpad i prodajući ga austrijskim pogonima za preradu. U odbačenom sovjetskom naoružanju i uniformama nije, poput većine sunarodnjaka, vidio tek otpad. U jednom trenutku - eureka! Zaključio je da se odbačena vojna tehnika može popraviti i prodati trećim tržištima: Afrika, Bliski istok, Vijetnam… Uslijedio je prvi posao, pa drugi, treći… Jaroslav se obogatio, ali nije bio pohlepan poput, recimo, hrvatskih tajkuna i krupnih kapitalista. Ne umače noge na privatnom otoku niti privatnim mlažnjakom leti iz Zagreba u Beograd na pola sata tjelovježbe.
Krajem ‘90-ih godina na skladištima Jaroslav Strnad imao je više vojne tehnike nego vojske Češke i Slovačke zajedno. Garant i danas posjeduje više tenkova negoli dobar dio zemalja istoka Europe. Firme su mu visokolikvidne. Banke se međusobno tuku koja će prije financirati nove Strnadove tvornice streljiva.
Jaroslava opisuju kao samozatajnog, pristojnog poslovnog vuka samotnjaka, u naponu životne snage. Upućeni češki žurnalisti vele da je maestralan pregovarač i lobist. Za novinarske intervjue posve je nedostupan. Jednostavno s novinarima ne voli imati posla. Svoje europsko poslovno carstvo obilazi u jednom od dva privatna helikoptera UH-60 Black Hawk. U “Đuri Đakoviću” potvrdio se kao ozbiljan gazda. Ispunio je prema državi i radnicima sve što je trebao i osigurao nove poslove. Godinama sa sinom ljetuje na hrvatskoj obali. Na sinu Michalu, pripadniku mlade generacije češkoga kapitalizma, zadaća je modernizirati poslovanje. Govori nekoliko stranih jezika. Kao klinac počeo je raditi u očevim firmama. Prošao je kompletan uspon, od skladišta, informatike do marketinga i prodaje. Odmalena je učio upravljati korporacijom i njenim financijama. U surovom korporativnom svijetu otac ga ni najmanje nije tetošio. Poslovno se emancipirao od starog. Ima svoju viziju budućnosti kompanije. Cilj je CGS Grupu pozicionirati uz bok njemačkom Rheinmetallu. Michal nema vlastiti ured, tek sobu za sastanke. Stalno je na terenu, u “muvingu”. U stavku zna svaku narudžbu, stanje robe na skladištu, fazu proizvodnje svake narudžbe, napamet zna dobit i promet svake svoje firme. Lumen. Isposluju li Strnadovi remont kuvajtskih tenkova, a šanse su poprilične, ni doprema oklopnjaka preko mora neće biti problem. Trećina riječke luke ionako je njihova.