Taj cinizam materijalno zbrinutog klera
U najnovijem broju Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije piše da je spomenuta nadbiskupija u deset godina (2011. - 2021.) izgubila 78.885 vjernika katolika, odnosno 16,88 posto. Glavni urednik, prof. dr. Boris Vulić, objašnjava u svom uvodniku pod naslovom “Prazne crkve i kolijevke” da “ekstremne demografske promjene nagore (sic!) nisu znak relativizma, materijalizma, hedonizma i konzumerizma, nego nevjere - neozbiljne, mlake i zapravo mrtve vjere u narodu. Poluprazne i prazne crkve po svijetu najava su još praznijih, ako ne i potpuno praznih kolijevki”. Profesor dogmatske teologije u Đakovu piše da postoje “ozbiljna znanstvena istraživanja koja pokazuju da postoji uska veza stope plodnosti i stope ozbiljnosti vjere jednog društva” te da su “društva s visokom plodnošću u pravilu pobožna društva, koja čine ljudi koji su živi i gorljivi vjernici”. Pad broja katolika (i vjernika općenito) u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina nije nikoga pretjerano iznenadio. Riječ je o europskom trendu koji očito ni Hrvatsku nije zaobišao. Kao da se zaboravlja da je pitanje osobne vjere ionako stvar čovjekove intime te da je kao takvo empirijski teško mjerljivo. Toliko opjevana kvantiteta, kojom se nastoji doći do što više nezasluženih privilegija u društveno-političkim igrama prijestolja i moći u modernoj Hrvatskoj, apsolutno je precijenjena u vjersko-duhovnom smislu. Ako već nastojimo identificirati katolike u RH, onda trebamo imati na umu da su praktični katolik i netko tko se samo identificira kao katolik dva potpuno različita pojma. Pripadnici ove druge kategorije imaju legitimno pravo izjasniti se kao ponosni i uvjereni katolici. No čisto sumnjam da je njima ikad itko objasnio da su oni zapravo katolici samo odgojem i tradicijom. Imaju pravo razumijevati kršćanstvo (i religiju općenito) kao način izražavanja svog osobnog i nacionalnog identiteta i kao mutno sredstvo identifikacije kako bi se razgraničili od svih onih koji su na bilo koji način drugačiji, ali to nema veze s osobnom vjerom. Napuštena te nažalost sve starija Slavonija nije posljedica “neozbiljne i mlake vjere”, nego siromaštva, nedostatne socijalne zaštite i neadekvatnog zdravstva. Sve ostalo je bezobzirni cinizam materijalno bezbrižnih klerika.