Karte su na stolu, igrači su u panici, a zveckanje oružjem jedini im je adut
Bošnjačka vladajuća dinastija Izetbegović, pater familias Bakir i supruga Sebija, podsjećaju pomalo na bračni par Nicolae i Elena Ceausescu iz posljednjih dana svoje vladavine, najviše po tome što je navodno stvarna vladarica Rumunjske bila Elena, a ne njen muž. Prije nekoliko mjeseci SDA je izišao s probnim balonom prema kojem bi dva člana Predsjedništva BiH koji se biraju iz Federacije, bošnjački i hrvatski član, bili izabrani u federalnom parlamentu, što su iz te stranke do tada odbijali uz prozirne i jeftine izlike. Ubrzo je isplivao povod za ovaj neuobičajeni čin. Naime, SDA je navodno planirao na tu funkciju dovesti u javnosti omraženu Sebiju Izetbegović, koja na dosadašnji način, neposrednim izborom, nije imala nikakvih izgleda za pobjedu, a u parlamentu bi to išlo poprilično jednostavno, uz uvjet da SDA, kao što je to bio slučaj na svim poslijeratnim izborima, osvoji relativnu većinu u bošnjačkom biračkom korpusu. Nakon što su bošnjačke stranke dočekale na nož ovu inicijativu, u startu pročitavši namjeru agilnih Izetbegovića, vodeća bošnjačka stranka od ove se inicijative ogradila. Izetbegovići u posljednje vrijeme muku muče i s intervjuima. I tu je supruga Sebija demonstrirala superiornost u odnosu na supruga. Naime, vodstvo BHT-a pristalo je na ucjene svemoćnog bošnjačkog bračnog para i bez ikakva obrazloženja izbacilo iz programske sheme već snimljeni intervju sa Sebijom Izetbegović. Nakon supruge, u istom Izetbegovići u posljednje vrijeme muku muče i s intervjuima. I tu je supruga Sebija demonstrirala svoju superiornost u odnosu na supruga “žanru” okušao se i hudi (siroti) Bakir, ali bez naknadne kontrole štete. On je, naime, intervju dao za Deutsche Welle, tako da o nekom eventualnom “bunkeriranju” nije bilo ni govora. Tom čovjeku, ako postoji još itko tko iole drži do njega (osim Tayyipa Erdogana), trebalo bi hitno zabraniti javna istupanja. Na pitanje o eventualnoj secesiji Republike Srpske i eventualnog referenduma u tom smislu, a kojim Dodik godinama mlatara kao praznom puškom kupeći pritom jeftine političke poene, Bakir Izetbegović ne isključuje ni “oružane bitke”. “Mislim da će masa u slučaju takvog scenarija biti, naravno, na strani obrane teritorijalnog integriteta BiH. I da će, ako proizvedu drugo poluvrijeme, to poluvrijeme izgubiti. Nadam se politički, a ne vojno, oni koji se upuste u takvu sebičnu avanturu”, izjavio je Izetbegović. Na pitanje je li spreman za rat kao jedan od scenarija, Izetbegović je izjavio da jest. Međutim, ono što je u regiji pobudilo interes za ovaj intervju nije ovo infantilno zveckanje oružjem nego to što je, prema navodima Tanjuga, Izetbegović izjavio kako će BiH priznati kosovsku nezavisnost, iako je to naknadno, kad je vidio kakve je gluposti izvalio, nemušto proglasio famoznim vađenjem iz konteksta. Srbijanski ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović, koji je ujedno tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost, najavio je izvanrednu sjednicu vijeća “u povodu najave bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da će Bosna i Hercegovina priznati Kosovo”. Dosadašnji stav BiH o nezavisnosti Kosova, postignut konsenzusom, nitko nije dovodio u pitanje. Riječ je o sljedećem: BiH će bilo kakav potez u tom smislu prethodno usuglasiti s Beogradom. Bez obzira koliko ovo neprincipijelno zvučalo, to je za BiH jedini ispravan put jer je od samog proglašenja nezavisnosti Kosova taj čin u raznim geopolitičkim konstrukcijama povezivan s Republikom Srpskom. Povodom Izetbegovićevih izjava oglasio se i sve iritantniji Aleksandar Vučić, kojem se, izgleda, primiče kraj ere istodobnog sjedenja na dva stolca, odnosno morat će se vrlo brzo odlučiti između Europske unije i Rusije. Ako se odluči za EU, onda neminovno mora u dogledno vrijeme demontirati kosovski mit. Vučiću su Izetbegovićeve izjave došle kao naručene za novu kupnju vremena, odnosno trasiranje što bezbolnije kapitulacije kad je riječ o Kosovu. Izetbegović je na ovaj način aktualizirao najčešću geopolitičku tezu, onu prema kojoj bi se gubitak Kosova Srbiji kompenzirao Republikom Srpskom, koja kao Damoklov mač sve ove godine visi nad BiH. Izetbegovićeva lupetanja u bolesnoj političkoj klimi današnjice, gdje je krunski argument ono famozno “tko je prvi počeo”, mogu među ostalim pomoći Vučiću da što bezbolnije eutanazira jedan mit, onaj kosovski, koji bi onda kompenzirao drugim, republičkosrpskim, jer je sve više naznaka kako srbijanska politika ide u