Izgradili uspješni OPG bez EU novca i mjera

OPG Major ima 450 goveda, 30 konja te 100 ovaca, a još k tome obrađuje 210 hektara zemlje i planiraju još se proširiti

Kada kažemo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, gotovo da je poznato kako su jedan, ili najviše dva vlasnika, nositelji, a ostalo radnici, i to funkcionira, no ovo je priča o istinskom značenju prve riječi kratice OPG - ''obiteljsko''. Naime, OPG Josip Major iz Bankovaca već dugi niz godina više nego uspješno radi i posluje, a u njemu radi isključivo obitelj, svi zajedno brinu o 450 goveda, 30 konja, 100 ovaca, a sve što su stekli, stekli su svojim rukama, bez ijedne kune EU sredstava i mjera.

- Sve je počelo kada sam još bio mali, moj otac bavio se uzgojem krava i nešto konja, a sve smo povećali poslije Domovinskog rata kada smo uzeli još zemlje u zakup i proširili gospodarstvo. Na OPG-u zaposlene su moje tri kćerke, zet i ja, i svi zajedno od ranih jutarnjih sati. Ustajanje je, dakle, u pola 5, i od tada smo u stajama, na poljima i živimo za naš OPG – počinje Josip Major te priča o načinu plasmana sa svog OPG-a te naglašava kako na imanju obrađuje i velik broj hektara zemlje. - Imamo ugovorenu proizvodnju tova junadi, a od muznih krava mlijeko prodajemo tvrtci Dukat već dugi niz godina. Tu je još i prodaja janjića s kućnog praga. Radimo trenutačno na oko 210 hektara zemlje, od čega je 40 hektara pašnjaka ograđenog. Bavimo se, naravno, i ratarstvom, jer životinje moraju jesti, i sve to proizvedemo sami. Jedan dio krava je u sustavu krava-tele te 80 krava muzara. Naš radni dan počinje poslije četiri sata ujutro, kada počinje mužnja, dakle ustajanje u 15 minuta do četiri. Krave se pomuzu, napoje se telići, jedan dio radnika potom odlazi kući, a drugi ostaje u ratarstvu i radi

Mi nismo ovi novostvoreni poljoprivrednici koji žive za poticaje, mjere i ostalo. Mi imamo ljubav prema zemlji, stoci, jednostavno svemu što raste, naše životinje dio su naše obitelji, i to je tajna našeg uspjeha.

se 24 sata dnevno, tako to mora ići, jer životinje moraju imati sve na vrijeme – kaže Josip te otkriva kako su mu najveća ljubav konji.

- Konje uzgajamo onako baš za dušu, u njima uživamo. Imamo raznih pasmina, hrvatske hladnokrvnjake, kvotera, noniuse i tri engleska galopera. Meni je najdraže kada odem k njima, to su moji prijatelji i, evo, sada su već naviknuli, i kada odu nekoliko kilometara dalje po imanju na moj prvi zov svi se vrate i priđu, jer znaju kad poviknem da slijedi nagrada ili obrok. Možda ih je sada malo previše, nekako razmišljam da nešto prodam, no vidjet ćemo - kaže ovaj više nego uspješan Slavonac, ponosan na svoju slavonsku zemlju za koju tvrdi kako se od nje može živjeti, ali isto tako ne skriva da postoje i problem: - Ma, itekako se može u Slavoniji raditi na zemlji i od toga živjeti, a i siguran sam kako će danas-sutra zemlja u Slavoniji još više vrijediti. Mi nismo ovi novostvoreni poljoprivrednici koji žive za poticaje, mjere i ostalo, mi imamo ljubav prema zemlji, stoci, jednostavno svemu što raste, naše životinje dio su naše obitelji. Naravno da problema uvijek ima, prije smo imali jako mnogo problema sa zakupom zemlje i posebno s nerazumijevanjem onih koji su nekada upravljali općinom, ali smo se nekako othrvali i posložili proizvodnju - kaže Josip.

n