NASTALA U ATELJEU SLIKARA FERENCA XAVÉRA FALKONERA Oltar sv. Antuna Padovanskog podignut je 1732. prema želji, i sredstvima, kapetana Antonia grofa Al Gaudente

a slikar Ferenc rođen je u Budi 8. srpnja 1737., gdje je i umro 20. travnja 1792. godine. Slikarstvo je studirao na uglednoj bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti u razdoblju od 1756. do 1759. godine, nakon čega se vratio u rodnu Budu. Ondje je preuzeo obiteljsku umjetničku radionicu koja je bila smještena u njegovoj baroknoj uglovnoj jednokatnici, u budimskom gradu, koju je početkom18. stoljeća za svoje potrebe sagradio budimski kipar Anton Horger.

Osječka oltarna pala sv. Antuna, visoka 217 i široka 106 centimetara, gotovo jednake je veličine i godine nastanka kao i Falkonerova oltarna pala s prikazom zaruka sv. Katarine, koja se također nalazi u ovoj osječkoj franjevačkoj crkvi.

Sveti Antun Padovanski rođen je u Lisabonu u 13. stoljeću. Prvotno je stupio u red svetog Augustina, no nakon saznanja o čudima svetog Franje uputio se u Assisi upoznati osnivača novog, franjevačkog reda. Iako u početku sumnjičav u Antunove sposobnosti, sv. Franjo oduševio se Antunovim propovjedničkim darom te mu povjerio rad na odgoju unutar franjevačkog reda. Obdaren govorničkim sposobnostima ubrzo je postao omiljen među vjernicima, što je ostao do danas. Svoje je znanje prenosio predavanjima u Bologni, Montpellieru, Toulousi i Padovi, gdje je i umro u trideset i šestoj godini. Posmrtni se ostaci ovog omiljenog katoličkog sveca nalaze u Padovi, čiji je on zaštitnik. Svetog Antuna Padovanskog na oltarnim ćemo palama i svetim sličicama prepoznati po njegovim najčešćim svetačkim oznakama: cvijetu ljiljana, procvjetalom križu, knjizi i plamenu. Od razdoblja renesanse u ikonografiji ovog sveca pojavljuje se i mali Isus, čime je na neki način postao i zaštitnikom djece, pa ga vjernici zazivaju s molbama za ozdravljenje i plodnost. Štovanje svetog Antuna, osim vjerskoga uvijek je i svjetovno događanje, pa se građani nakon mise druže obilazeći brojne štandove opskrbljene raznolikom robom među kojom dominiraju svijeće, slatkiši i licitari, čija se tradicija izrade i ukrašavanja do danas očuvala u našem gradu i koja je uvrštena na Svjetsku listu nematerijalne kulturne baštine. n