Postoji li perspektiva za tekstilnu i odjevnu industriju u Hrvatskoj?

U pet godina u ovim je djelatnostima bez posla ostalo 3800 osoba, od čega 2.800 žena

Tekstilna i odjevna industrija (TIO) već dugi niz godina suočene su s vrlo intenzivnom nelojalnom konkurencijom, puno više nego druge grane, kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu, što je utjecalo na poslovanje u toj grani, posebice tijekom posljednjih deset godina.

Novi proizvodi

- U takvom stanju TIO industrija dočekala je i aktualnu pandemiju i njezine negativne posljedice na domaću i inozemnu potražnju, protok roba, a dijelom i na opskrbne lance. Svakako su dijelu tvrtki pomogle u prijelaznom razdoblju potpore za očuvanje radnih mjesta u sektorima pogođenima COVID 19 kao i skraćeno radno vrijeme jer je zbog prekinutih lanaca dobave i opskrbe to bilo presudno da ne zatvore vrata pogona. Pokazatelji u 2019. godini u odnosu prema 2018. godini bilježe pad broja zaposlenih u tekstilnoj s 3442 na 3247 radnika, u odjevnoj s 13.530 na 12.318 radnika, ali i porast u kožarsko-prerađivačkoj s 9642 na 9989 radnika. Broj tvrtki u tekstilnoj industriji pao je s 288 tvrtki na 272, u odjevnoj je porastao s 569 na 588, kao i u kožarsko-prerađivačkoj industriji sa 142 na 155 tvrtki. Ukupni prihodi u tekstilnoj industriji porasli su s 203 milijuna eura na 225 milijuna eura, kao i u odjevnoj s 586 milijuna eura na 622,5 milijuna eura, dok kožarsko-prerađivačka bilježi pad prihoda s 423 milijuna eura u 2018. godini na 352 milijuna eura u 2019. godini. Najvažnija izvozna tržišta su Austrija, BIH, Francuska, Njemačka, Italija i Slovenija. Tekstilna industrija bilježi pad izvoza s 2018. na 2019. za 1,9 posto, dok odjevna bilježi rast od četiri posto kao i kožarsko-prerađivačka za 2,3 posto. Uvoz u tekstilnoj industriji također je u padu za 1,7 posto – što je dobar pokazatelj, dok je kod uvoza odjeće brojka veća i iznosi porast od sedam posto, kao i u kožarsko-prerađivačkoj industriji za 5,8 posto, analizirali su stanje ove branše iz Hrvatske gospodarske komore (HGK). Tijekom pandemije koronavirusa mnoge su se tekstilne tvrtke okrenule proizvodnji novih proizvoda.

- O profitu tvrtki koje su svoju proizvodnju preusmjerile u zaštitne maske ili povećale proizvodnju zaštitne konfekcije za jednokratnu upotrebu u ovom trenutku kada se tvrtke bore za preživljavanje ne možemo govoriti, jer to nisu velike količine, a prema tome ni cijene da bi tvrtkama osigurale profit. To su zaokreti u poslovanju koji tvrtkama pomažu da u određenoj mjeri prebrode krizu i održe broj zaposlenih. Kad je riječ o procjenama za iduće razdoblje, ono će biti izrazito zahtjevno, posebice za odjevnu industriju koja je radno intenzivna, te je zbog tog razloga trošak zaposlenih najveća stavka u poslovanju. S obzirom na smanjene narudžbe, smanjenu kupnju, udio lohn-poslova, ova godina za odjevnu industriju predstavljat će razdoblje preživljavanja. U tekstilnoj industriji situacija je nešto bolja, premda i oni osjećaju posljedice pandemije, ali nisu u tolikoj mjeri radno intenzivni i više ulažu u proizvode visoke dodane vrijednosti koji su konkurentni na domaćem i stranom tržištu, navode iz HGK-A i dodaju da treba uzeti u obzir da je tekstilna industrija već dugo vremena u procesu tranzicije i to više nije stvar izbora kompanija nego proces koji se događa i koji je potrebno slijediti.

- Danas je tekstil najuspješniji u industrijama u kojima participira. Područje tehničkog tekstila od 2009. u EU-U u konstantnom je porastu i to je područje koje se galopirajuće razvija. U to pripadaju pametni materijali visokih performansi koji participiraju u brodograđevnoj, sportskoj, građevinskoj, automobilskoj i avioindustriji. Otpadni tekstil danas je vrijedna sirovina, suvremeni strukturni materijali baziraju se na pametnom, tehničkom tekstilu, i vlaknima, održivoj modi ili ekodizajnu. Dizajneri, inženjeri i proizvođači novih tekstilija vođeni su težnjom za stvaranjem visokoučinkovitih na tekstilu baziranih proizvoda i to je način rada na koji se zemlje EU-A bore s nelojalnom konkurencijom s Istoka. Upravo je to smjer kojim održavaju svoju konkurentnost ulažući u inženjerska i tehnička znanja i razvojne timove, kreativnost te na taj način stvaraju proizvode koje je vrlo teško kopirati na tržištu. To je jedini način na koji se danas tvrtke mogu transformirati u uspješne, a nikako lohn-poslovi ili poslovi dorade za strane vlasnike gdje ljudi rade za vrlo niske plaće, a poslodavcima ostaje niska dobit. Inovacije, razvoj vlastitog proizvoda u suradnji sa znanstvenom zajednicom recept su za opstanak tekstilne branše, ali i cijele industrije, što pokazuju uspješne kompanije kako u Hrvatskoj tako i u EU-U, zaključuju iz HGK-A.

Dražen Kolarek, član Izvršnog odbora Hup-udruge tekstilne i kožne industrije također ističe da hrvatska tekstilna industrija već duži niz godina bilježi pad ukupnog broja zaposlenih i poslovnih aktivnosti i da je poslovanje pod velikim utjecajem rasta troškova rada, ali u posljednje vrijeme i velikim rastom cijene sirovina i energenata.

Uske niše

"Tradicionalna tekstilna industrija s nižom dodanom vrijednosti ne može konkurirati jeftinoj i puno većoj konkurenciji s Istoka, te se zbog tog razloga okreće proizvodnji u uskim nišama (luksuzna roba) i općenito tekstilnoj proizvodnji s većom dodanom vrijednosti (tehnički tekstil). Dodatno jedan od glavnih problema tekstilne industrije je manjak radne snage, nedostatak kvalificirane radne snage kao i općenito manjak interesa za rad u tekstilnoj industriji zbog raznih razloga (materijalnih i tehnoloških). Kada govorimo o tekstilnoj industriji, onda moramo razdvojiti prema klasifikaciji kategorije proizvodnja tekstila i proizvodnja odjeće. Prema broju zaposlenosti prevladava proizvodnja odjeće, koja je 90 % doradna, radnog intenzivnog karaktera i s plaćama koje se kreću malo iznad minimalne bruto plaće. U toj industriji uglavnom su zaposlene žene (više od 90 %), uglavnom je to nekvalificirana radna snaga (osnovna škola) ili srednja škola neodgovarajućeg smjera (sve osim konfekcionara)", kaže Kolarek.

Prema rezultatima poslovanja i prema plaćama, proizvodnja odjeće je oko 15 % slabija od proizvodnje tekstila, koji je po broju zaposlenih manji. Prema podatcima koji se mogu vidjeti na stranicama Fine, broj radnih mjesta u tekstilnoj, odjevnoj i kožnoj industriji u razdoblju od 2015. do 2020. godine smanjio se za 3800, od čega se 2.800 odnosi na žene.

- Dakle, od 2015. do 2020. godine 2.800 žena niske stručne spreme kvalificiranih kao teže zapošljivih ostalo je bez posla. Zapošljavanje u odjevnoj industriji je regionalnog karaktera (sjeverozapadna Hrvatska i nešto Slavonija) uglavnom na ruralnim područjima te ima važnu socijalnu dimenziju zapošljavajući takav kadar. Zbog krize COVID-19 došlo je do urušavanja poduzeća jer zbog pada narudžbi nisu mogli zaposliti kapacitete zato što je na najvećem izvoznom tržištu, a to je Njemačka, zbog poznatih zdravstvenih mjera došlo do pada prodaje i do više od 70 % na godišnjoj razini, čime su i partneri, koji su trebali dati naloge za proizvodnju, ostali bez posla, a domaće tvrtke bez proizvodnje. Mjera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) za skraćenje radnog vremena nije mogla ostvariti svoj učinak i sačuvati radna mjesta jer je za svaku dobivenu potporu koju je dobio radnik, poslodavac morao osigurati sredstva za doprinose (što nije mogao jer nije imao posla, time ni prihoda), kaže Ana Falak iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) i dodaje: “Što se tiče potpora, one su bile namjenske za plaće radnika. One su kao takve radnicima isplaćene za razdoblje koji nisu radili ili su radili u manjem obujmu, i to ne krivnjom poslodavca ili vlasnika, već zbog objektivnih razloga. Potpore su dio politike EU-A i ne znamo ni za jedan primjer da bi se kapitalizirale kroz vlasnički kapital (što je bilo isto tako razmišljanje) ili da bi ih netko trebao vratiti ako ih je namjenski koristio sukladno s ugovorom koji je potpisao. Mjere HZZ-A uspjele su zadržati radna mjesta neko vrijeme, no zbog otkazivanja poslova, smanjenja broja narudžbi, neka poduzeća unatoč potporama nisu mogla održati poslovanje. Mjera skraćenja radnog vremena pretpostavljala je potpore radnicima, no poslodavci su morali zaraditi i plaćati dio plaće, odnosno doprinose na plaću i iz plaće, što im je stvaralo veliki teret, pogotovo u vrijeme otkazivanja narudžbi i nedostatka posla. Do stabilizacije tržišta dolazi sporije nego što se očekivalo, još uvijek se na tržištu prodaju zalihe iz sezone 2020. koja nije plasirana zbog lock downa. Sve to utjecalo je i na narudžbe te zaustavljanje i smanjene potrebe proizvodnih kapaciteta. Tekstilna i odjevna industrija kao nisko akumulativne grane nisu mogle izdržati takav financijski pritisak.” n