Očaravajuća ulica japanskih trešanja
Urbani su krajolici u proljeće neodoljivi, prvo u ulici ringlova u središtu, potom u Retfali...
Psunjska ulica u Retfali već je mjesecima, otkako je počela rekonstrukcija vodoopskrbne mreže i sustava odvodnje u dijelu Srijemske i Kolodvorske ulice, poveznica Gundulićeve i Strossmayerove, odnosno alternativa u prometovanju između Retfale i Gornjeg grada, a njome se koriste i stanovnici Višnjevca i Josipovca.
Iako nam ovakve promjene u prometu najčešće nisu drage, ovaj je slučaj iznimka zbog dva razloga. Najprije, u Psunjskoj je prije četiri godine također izvedena rakonstrukcija vodoopskrbne i kanalizacijske mreže, nakon čega je ulica dobila novi asfalt, pa je sada prava suprotnost Sljemenskoj, čiji je asfalt ozbiljan test izdržljivosti za amortizere. Drugi su razlog, a ujedno i povod za ovaj tekst, japanske trešnje, zasađene odmah nakon spomenutih radova, zbog kojih nam Psunjska u proljeće više nikada neće biti alternativna, nego obvezna poveznica na putu s jednog kraja grada na drugi.
Naime, od raskrižja s Čvrsničkom pa sve do kraja prema zapadu s obje se strane ulice proteže drvored tih prekrasnih stabala, čije krošnje upravo očaravajuće cvjetaju posljednjih dana. Iako su stabla zasađena tek prije četiri godine, dovoljno su narasla da njihove krošnje, pune zgusnutih ružičastih cvjetova, oduševljavaju, pa ne iznenađuje što se vozači i prolaznici nerijetko zaustavljaju kako bi ih fotografirali. Psunjska nas je neizbježno podsjetila na Reljkovićevu ulicu i rascvjetana stabla ringlova koja se njome protežu i koja su već dobro poznata cijeloj osječkoj, pa i široj, javnosti, a čini se kako sada ta ulica dobiva opasnu konkurenciju. Jedna je stanarka Psunjske, koju smo zatekli dok smo fotografirali trešnje, rekla: “Svaka čast onome koji je odlučio posaditi baš ovo drveće! Ulica nam je posljednjih godina doživjela pravu transformaciju, od nove vodovodne i kanalizacijske mreže, potom i novog asfalta, nogostupa, prilaza kućama, a sada blista i zahvaljujući ovim trešnjama! Zaista su prekrasne!”
Evo što nam je o toj prekrasnoj vrsti rekla Unikomova stručnjakinja za njegu i praćenje gradskih stabala Iva Matačić.
“Japanska trešnja vrsta je iz roda Prunus. Prunusi su rod listopadnoga, rjeđe zimzelenog drveća i grmlja iz porodice ružovki (Rosaceae). Obuhvaćaju dvjestotinjak vrsta. To je srednje veliko listopadno, cvatuće stablo, koje može dosegnuti 8 - 10 m visine i 5 - 8 m širine. U mladosti ima uspravnu krošnju, a poslije nešto rašireniju. U proljeće (travanj) stablo je prepuno prekrasnih dvostrukih (4 cm promjera) rozastih cvjetova, koji se otvaraju nešto ranije od listova ili istovremeno kad i listovi. Listovi su u početku brončane boje, a poslije tamnozelene, jajolikog su oblika i nazubljenog ruba. Cvjetovi su sterilni i ne stvara se plod. Ima jak korijenov sustav. Lišće u jesen poprima krasne žuto-narančasto-crvene tonove. Ovo je opis za japansku trešnju Prunus serrulata Kanzan, na koju svi misle kada kažu japanska trešnja. Naravno, postoje različite kombinacije boja cvijeta, od bijele do ružičaste, jednostrukih, dvostrukih latica, zelenih ili crvenih listova. Svaki kultivar ima svoje karakterističnosti”, objašnjava ta urbana šumarica. ■